Rab: Predavanje dr. fra Duška More

Dr. fra Dušan Moro održao je u petak, 1. listopada 2010., povodom obilježavanja godine Marka Antuna de Dominisa predavanje na temu Marko Antun de Dominis - ekumenist u kontroverzističkom vremenu. Međunarodni znanstveni skup "Život i djelo Marka Antuna de Dominisa" održan je u Rabu od 1. do 3. listopada pod pokoviteljstvom organizacije UNESCO.

.

Sažetak

Marko Antonije de Dominis jest doista 'preteča' ekumenskog pokreta i dijaloške,te istraživačke (doktrinarne) metode u želji za jedinstvom kršćanskih Crkava. To posebno dobiva na vrijednosti stavi li se njegov teološki opus i njegovi spisi u kontekst početka 17. st. i u vrijeme tkz. kontroverzističke teologije i kontroverzističkog pristupa problemu raskola u Crkvi. On nastoji raditi oko jedinstva Crkve Kristove, posebice između Rimokatoličke i Anglikanske crkve.Uspoređujući njegove misli i neke ideje s naukom Drugoga vatikanskog sabora nazire se određena  sličnost, pa čak i podudarnost nekih ideja i nauka.Posebno se to odnosi na kolegijalitet biskupskog zbora i zajedničke odgovornosti za opću Crkvu, te upravljanje Crkvom in solidum. I u tome je njegova vrijednost i za to  zaslužuje našu pažnju i daljnje proučavanje i valoriziranje njegova života i djela.

Ključne riječi: Anglikanska crkva, biskupi,  Crkva Kristova, Filioque, jedinstvo Crkve, puritanizam, puritanci, Papin primat, partikularne Crkve, raskol, Rimokatolička crkva, zajedništvo partikularnih Crkava.

.

Uvod

Točno jedno stoljeće nakon izbijanja Reformacije u germanskim i britanskim zemljama (Luther 1517. god. H. Zwingli, J. Calvin nešto kasnije, te Henrik VIII 1534.god.), te u zamahu katoličke obnove, ili, kako je to neki zovu protureformacije, i u najžešće vrijeme kontroverzističke teologije (usp. R. Bellarmin, Baronije, F. Suarez, J.Boehme, Scaglia, D.R. de Montoya,R. Gretser, P.Pazmany; G.B Tolomei, Coeffetau  i ostali), pojavio se u Hrvatskoj teolog i biskup senjski (kasnije nadbiskup splitski) Marko Antonije de Dominis, Rabljanin. Bio je to glas pomirenja i pokušaj ekumenskog dijaloga i  sagledavanja mogućnosti za prevladavanje zapadnog raskola, posebice između Rimokatoličke i Anglikanske crkve.

Rođen oko 1560. god. u Rabu, studira filozofiju i teologiju, matematiku, logiku i retoriku u isusovačkim školama u Italiji. Kao profesor djeluje u Padovi, Brescii. God. 1597. god. napušta Družbu Isusovu (SJ), te postaje senjski biskup. Tu ostaje do 1602. god. i umiješan je u rješavanje tkz „ uskočkog problema“ u to vrijeme. Postaje splitski nadbiskup 1602. god., i tu piše svoje najglavnije djelo „ De Republica ecclesiastica“ (O crkvenoj državi), u 10 knjiga, zapravo u osam knjiga, jer dvije knjige  neće nikada biti objavljene. God. 1616. bježi, preko Mletaka, Njemačke, Nizozemske) u Englesku, u London, i tu će tiskati 1617. god. 4 knjige svoga kapitalnog djela, napisanog za vrijeme biskupovanja u Splitu[1]

God. 1622. se vraća u Rim, nakon pregovora i obećanja Pape  Grgura XV. Ali, nakon smrti Grgura dolazi Urban VIII. i pokreće se proces protiv njega na Inkviziciji. U vrijeme Pape Urbana VIII piše djelo „Retractationes“ (Ponovno razmatranje, Opovrgnuća).

Kroz to burno vrijeme (putovanja po Europi, u Engleskoj i u Bruxellesu) objavio je i druga djela, pisma, proglase, propovijedi, u kojima je objašnjavao svoje životne odluke, temeljna razmišljanja o raskolima u Kristovoj Crkvi i mogućnostima i načinima rješavanja tog bolnog pitanja.

Stoga ćemo se, u ovoj studiji, ograničiti više na te manje spise i djela Marka Antonija de  Dominisa, jer su ona, možda,  najvrednije i najautentičnije odražavaju, ocrtavaju njegovu ekumensku zauzetost i ideje. Oni su, na neki način, u sredini između dviju krajnosti koje su prisutne u Dominisovim djelima. Glavno djelo „De Republica ecclesiastica“ je pisana u vrijeme oštrog sukoba s Rimom, i objavljeno u zemljama žestoke Reformacije i 'antirimskog' i 'antipapinskog' raspoloženja i ozračja, dok su „ Retractationes“ pokušaj obrane pred Inkvizicijom i pokušaj spašavanja žive glave. Stoga,  ta manja djela, pokazuju više ono što je, danas, važno i prisutno u samom ekumenskom pokretu, i mogu očitovati svu oštroumnost i dalekovidnost splitskog nadbiskupa.Ona dobivaju sve više na aktualnosti i mogu biti i najbolji putokaz i danas u radu oko jedinstva i sjedinjenja kršćanskih Crkava.

.

Zaključak

Iz vrlo bogatog i opsežnog de Dominisova opusa vidjeli smo samo nekoliko aspekata važnih za  današnje ekumensko gibanje. Ti aspekti su posebno gledani u svjetlu nauka Drugog vatikanskog sabora i njegova dekreta „Unitatis redintegratio“, te dogmatske konstitucije o Crkvi „ Lumen gentium“.

Posebno je važan i aktualan de Dominisov nauk o jedinstvu i jedincatosti Kristove Crkve koja nadilazi okvire i članstvo Rimske (papinske, pontificijske m.o.) Crkve, te svijest da se sveopća Crkva ostvaruje u partikularnim Crkvama, od kojih on sa posebnom simpatijom gleda na Anglikansku crkvu i gaji pretjerani optimizam i nadu u postizanje skorog jedinstva. On govori i o kolegijalnoj upravi u Crkvi, te o kolegijalnoj suodgovornosti svih biskupa, koji su svi jednakopravni i vrše vlast u Crkvi in solidum.

Jednako tako on drži da se i sa kršćanskim Istokom dade prevladati sukob oko pitanja Filioque, pa čak i oko samog papinskog prvenstva (primata), dopuštajući slobodu svakoj Crkvi da u svojoj Ispovijesti zadrže svoju vlastitu teološku i liturgijsku tradiciju, i da drugu ne optužuje za herezu.

Tim stavovima i učenjem njega možemo nazvati 'pretečom' ekumenizma i samog Drugog vatikanskog sabora, te dostignuća u ekumenskom pokretu na kraju 20. st. i na početku 21. st. On je 'preteča' i zagovornik rada oko jedinstva i pobornik dijaloškog i doktrinarnog ekumenizma koji su jedini kadri razriješiti i prevladati višestoljetno nejedinstvo i mnogostrukost kršćanskih Crkava i  crkvenih zajednica.

Iako je on, često, protivurječan u svojim djelima, koje smo promatrali i podijelili na tri povijesna konteksta: (sukob s Rimom i sloboda pisanja izvan Rima; proglasi, Odgovori i manji spisi i korespondencija; te pisanje u Rimu, pod budnim okom Inkvizicije) ipak je vrijedno pažnje ono što je zastupao u pitanjima rada oko jedinstva, istraživanja nauka svetih Otaca i crkvene Predaje prvog Tisućljeća, te nauka o unutarnjem ustrojstvu i upravljanju Crkvom od strane svih biskupa, tj. in solidum.. To još više zadobiva na značenju ako se promatra i prouči vrijeme u kojem je radio i pisao- vrijeme kontroverzističke teologije u gotovo svim Crkvama, te samog Tridesetogodišnjeg rata, koji je tada harao kršćanskom Europom (1618.-1648.), i koji je onemogućavao svaki uspješan pokušaj i dijalog među Crkvama.

_______________

[1]  [1]  Prve 4 knjige bit će tiskane u Londonu, V. i VI u Frankfurtu na Maini, god.1620.,a VII i IX. u Hanau god. 1622. (Njemačka). Knjiga VIII i X nema!

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

20.-23. lipnja: Šibenik/Sv. Lovre: Proslava Presvetoga Srca Isusova

********

24. lipnja: Svećeničko ređenje u Splitu

*******

23. - 25. lipnja: Vancouver - Mladifest

********

5. srpnja: Imotski - Dan Provincije

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas201
Ovaj mjesecOvaj mjesec59411
UkupnoUkupno5147870

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 61 

Administrator

franodoljanin@gmail.com