Sindelfingen: Slavlje Gospe Velikog Hrvatskog Zavjeta i oproštaj fra Marinka Vukmana

Na zaštitnicu HKZ Sindelfingen Gospu Velikoga Hrvatskog Zavjeta  19. rujna 2010. godine oprostio se fra Marinko Vukman nakon 10 godina služenja u toj zajednici i odlazi u Main-Taunus/Hochtaunus sa sjedištem u Kelkheimu kraj Frankfurta.

CROATIA PRESSE:

Proslava i oproštaj u Sindelfingenu

Euharistijsko slavlje i pozdrav fra Marinka 

Procesijom iz misije prema crkvi Presvetoga Trojstva započelo je slavlje Gospe Velikoga Hrvatskog Zavjeta – zaštitnice Hrvatske katoličke zajednice u Sindelfingenu koje svoje početke ima još od 1985. godine. Na ovaj dan bio je i oproštaj fra Marinka Vukmana, voditelja zajednice Sindelfingen, koji je u toj zajednici djelovao 10 godina. Pred mnogobrojnim vjernicima, fra Marinko Vukman, koji je predvodio euharistijsko slavlje, na početku je rekao:

„Sve vas od srca pozdravljam okupljene na sveto misno slavlje, danas kada naša zajednica slavi svoju zaštitnicu Gospu Velikoga Hrvatskog Zavjeta. Tim Marijinim likom označena je sva hrvatska crkvena povijest. Zvonimirova Gospa koja je devet stoljeća bila zaboravljena pod ruševinama u Biskupiji kod Knina, u ruševinama po kojima su gazili svi tuđinsko osvajači, postala je znak buđenja hrvatske katoličke samosvijesti osobito u prošlom stoljeću. Želimo i danas u Sindelfingenu obnoviti, produbiti i učvrstiti našu odanu pobožnost prema Gospi. Želimo danas iskazati svoju pobožnost prema njoj, zahvaliti joj i moliti je za sve svoje i za danas i za sutra, reći joj o svojoj poteškoćama, o djeci koja su ginula s njenom krunicom o vratu, o obiteljima koje su prognali, o svetištima koje su spalili. Moliti je da pomogne našem narodu, onome koji traži svoje nestale sinove, onima koji pate po tamnicama diljem svijeta od Haaga do svih drugih.“

Nakon tih riječi, fra Marinko je uputio i pozdrav na njemačkom jeziku, a zatim nastavio: „Danas se i službeno opraštam od vas, ali zapravo ja ostajem, ili dio mene ne samo do kraja ovog mjeseca kada završavam svoju službu među vama. Ostaje mojih deset godina. Nećemo zaboraviti deset godina života koje sam poklonio vama i koje ste vi poklonili meni. Vi ste bili Božji dar meni, a vjerujem da sam i ja bio Boži dar vama. Život mora ići dalje i svaki kraj je početak nečega novoga. U središtu našega današnjega slavlja neka bude Gospodin Isus i njegova majka Marija koji su nas svih ovih godina okupljali, u čije ime smo i danas sabrani. A sad vas pozivam na jednu promjenu koja je uvijek izvor radosti. A to je promjena na bolje. U iskrenu kajanju recimo nebeskom Ocu: Oče, ti nas mijenjaj. Daj da tvoju ljubav živimo, da je zorno pokazujemo, posebno onima koji čekaju da ih ti preko nas uzljubiš. I daj da te radosno slavimo u ovom susretu i u ovom misnom slavlju“ – završio je fra Marinko pozdrav na početku mise svim okupljenima u crkvi Presvetoga Trojstva. 

Fra Ante Akrap, koji je kroz zadnjih 10 godina redovito dolazio na ispomoć u božićno i uskrsno vrijeme, u propovijedi je ovom prilikom usporedio povijesnu vrijednost događaja iz vremena kralja Zvonimira kada se hrvatski narod opredijelio za život i budućnost te preko vjere krštenja i vjere u Isusa Krista ušao u katoličku Crkvu i u obitelj europske kršćanske kulture i civilizacije. Istaknuo je kako riječ i djelo kršćana trebaju biti prepoznatljivi u današnjem svijetu koji se sve više guši u beznađu i dezorijentiranosti. Na današnjim je generacija da vatru vjere i vjernosti Bogu koju su primili od svojih pradjedova uvijek podržavaju svojim svjedočanstvom za Krista i Crkvu svojom svetošću doprinose duhovnom ozdravljenju svih članova Crkve.

Slavlje je uzveličao svojim pjevanjem crkveni zbor mladih. U ovom slavlju oko fra Marinka na oltaru još je bilo 11 svećenika.

 -

Pozdravni govori na kraju euharistijskog slavlja 

Na kraju euharistijskog slavlja u prigodi oproštaja fra Marinka Vukmana govore su održali: Karl Kaufmann, dekan; Fra Vuk Buljan, gvardijan samostana u Münchenu; don Slavko Majić, dušobrižnik; Franz Kugler, član vijeća župe Presvetog Trojstva – Sindelfingen; Hans-Joachim Remmert, u ime dušobrižničke jedinice 9.

.

Nada Medic u ime vjernika hrvatskih zajednica Sindelfingen, Böblingen, Herrenberg i Leonberg izrekla je slijedeće riječi zahvale:

Dragi  naš fra Marinko!

Evo nažalost, dođe dan kojega smo se dugo pribojavali. Dođe dan, kad moramo reći “Zbogom”, Vama, kojega smo tako žarko željeli imati još dugo među nama! Utjeha nam je samo spoznaja, da ne odlazite svojom voljom, već voljom onoga tko Vam je nadređen. A Vi, kao pastir Božjega stada, idete tamo gdje Vas čekaju vjernici iste krvi i iste sudbine kao i mi, oni koje ostavljate! Tuga zbog odlaska i radost zbog svega onoga što ste učinili za nas, pomješani su u našim srcima, koja su kucala kao jedno sve ovo vrijeme dok ste bili tu. “Ja sam put, istina i život”-- govori Gospodin -- a mi koji sljedimo taj put, zahvalni smo Bogu, što nam je poslao VAS, istinskoga apostolskog učenika, čuvara evanđeoske riječi, da nas vodi smjerom istine, ljubavi i vjere.

Dragi  fra Marinko, Vašim dolaskom, prije 10 godina u ondašnju HKM Sindelfingen, odmah smo znali da dobijamo pravoga pastira, u kojega se možemo pouzdati.Bili ste nam oslonac -- topla riječ, koja je znala hrabriti, tješiti i razveseliti! Bili ste poveznica između nas, raseljenih Hrvata i drage nam Domovine! Uvjek u središtu zbivanja, znali ste kako i na koji način prezentirati sve ono pozitivno, zalažući se za one društveno-političke opcije, koje su imale pozitivne smjernice i istinsko domoljublje u sebi. Vaše neumorno zalaganje za sve nas, od najmlađega do najstarijega člana ove zajednice, davalo nam je osjećaj ljubavi i zajedništva! A  Vašom pjesmom vedrili ste nam dušu i dirali nas u srce!S ponosom će mo se sjećati Vaše ogromne upornosti i energije, koju ste utrošili u organiziranju nebrojnih skupova i humanitarnih koncerata, na kojima se sakupljala pomoć, onima kojima je bila najpotrebnija.

Dragi naš fra Marinko,Vi ste jednom prilikom izjavili: “Činjenica iz mog života je, da mi je Bog dao milost u kojoj sreća drugih još više usrećuje mene samoga. Posebno mi  je drago, da mogu pomoći nekome i učiniti mu na bilo koji način trenutak u životu sretnijim i ljepšim!“. Stoga, zahvaljujemo Vam, dragi nas fra Marinko, što ste nas usrećili i uljepšali nam nebrojene trenutke u ovih proteklih deset godina. Posebno mi, članovi postoralnog vijeća, iznimno smo Vam zahvalni na velikoj pomoći i podršci, koju imasmo od Vas u prijelomnim trenutcima i velikim zadaćama u formiranju naših novih zajednica. Vjest o Vašem odlazku u Kelkheim nas je ganula i potresla, ali smo ostali čvrsti, gledajući Vas, kako hrabro primate novu dužnost i odlučno gazite putem misijskog poslanja. Vjera u Boga i služba katoličkog crkvi je Vaša životna zadaća! Isus jednom prilikom reče: “Onaj tko nije u stanju ostaviti svoje najmilije, uzeti križ u ruke i krenuti za mnom, ne može biti moj učenik!” Na tragu te riječi, Vi dragi fra Marinko, uzimate Vaš križ i odlazite putem koji Vam je zadan,ostavljajući nas, svoje vjernike, prijatelje i ovu zajednicu, u kojoj smo toliko toga zajedno učinili!“

Što drugo reći osim: „DOVIĐENA, NAŠ DRAGI FRA. MARINKO….!”Sretno Vam bilo tamo, gdje Vas naše oči neće moći gledati, gdje nećemo moći osjetiti topli stisak Vaše ruke i slušati Vaše riječi!Uvjereni smo, da će te i tamo učiniti velike stvari i biti na ponos vjernicima i puku Hrvatskome, kao što ste i nama bili! Još jednom, iskreno HVALA za neizmjerno veliki trud  i dobro koje ste ugradili u ovu zajednicu i u ovaj vjernički puk! Vrata ove zajednice, kao i naša srca, bit će za Vas širom otvorena, veselit ćemo se svakome danu u kojemu nas budete posjetili…!  HVALA !!! Vaši vjernici!!!

Na kraju je riječ zahvale svima uputio fra Marinko Vukman rekavši:

Braćo i prijatelji, dragi Božji i hrvatski narode!

U našem životu događaju se razne promjene. Zapravo život je nezamisliv bez promjena, pa bile one na bolje ili na gore, bile one ružne ili lijepe.

Imamo raznih promjena: dan izmjenjuje noć, tama svjetlo, priroda se mijenja kroz godišnja doba. I čovjek se mijenja. Raste – i od djeteta postaje odrastao čovjek. Danas si zdrav, sutra bolestan i obratno: Danas radiš. Sutra si bez posla… ili dobiješ još bolji posao!

I u crkvi se događaju promjene: Smjenjuju se biskupi, svećenici, župnici. Evo i ovdje u Sindelfingenu učinjena je promjena.

Ove promjene, svi mi, koji se premještamo i vi od kojih se opraštamo, i oni kojima dolazimo – doživljavamo na različite načine. Kod svih se nas miješaju i tuga i radost, zahvalnost, i nemar, prihvaćanje i neprihvaćanje, strah i optimizam. Ljudi smo, nismo hladni neosjećajni kamen, ili drveni kipovi. Živjeti na jednome mjestu, srasti s mjestom i ljudima, pustiti korijene, a onda biti presađen, a to nalikuje čupanju – nije baš ni lako.

Nakon deset godina rada u ovoj zajednici, prije toga 19 godina u Stuttgartu ukupno 29 godina u ovoj biskupiji i pokrajini Baden-Württemberg odlazim na novo radno mjesto u pokrajinu Hessen u hrvatsku župu Main-Taunus/Hochtaunus sa sjedištem u Kelkheimu kraj Frankfurta. Odlazim obogaćen našim zajedništvom ali vi znate da ću vas zauvijek nositi u svom srcu.

Radosno ću se sjećati godina provedenih u ovoj sredini. Vjerovali smo i ljubili – iz vjere i ljubavi smo djelovali. Poslovi su se nametali, zadatke smo rješavali – osluškivali što se u domovini događa, radovali se radostima i trpjeli zbog neuspjeha. Ali ova je zajednica – to sad želim glasno posvjedočiti – postala i ostaje veliki hrvatski uspjeh. U svakodnevnim pothvatima naučili smo što nam zapravo znači Isus Krist i što nam vrijedi jedna i jedina domovina (Hrvatska, Bosna Hercegovina jedna domovina). Ona je s nama i s Isusom naprosto sam život, svakodnevna ljubav na djelu, u patnji i radosti.

Mogao bih nabrajati sve dobro što ste činili u ovih deset godina moje službe u ovoj zajednici. O svemu tome javnost zapravo zna, jer smo radili javno i od srca. Sastajali smo se moliti na naš hrvatski katolički način. Skupljali smo pomoć za mnoge domovinske pothvate – ne dijeleći sunarodnjake ni po vjeri ni po političkoj pripadnosti. Bili smo zajedno na slavljima i obnovama na mnogim hodočašćima ne samo po dragoj staroj domovini, nego širom svijeta gdje se vjernici okupljaju kako bi u vjeri rasli i vjeru svjedočili.

Nakon deset godina rada i života u ovoj zajednici odlazim svjestan i činjenice da neka Vaša očekivanja nisam ispunio. Uza sve svoje svećeničko žrtvovanje i ljudsko nastojanje i ja sam najprije čovjek. Svjesno i nesvjesno i ja sam toliko puta pogriješio. Danas kada se opraštam od vas, tražim oproštenje od svih onih koje sam povrijedio . a ja sa svoje strane opraštam svima vama. I što je najvažnije neka Bog oprosti i meni i vama i svima nama. I prije blagoslova veliko hvala! Hvala vam za sva dobra što ste učinili za ovih 10 godina. Hvala dragoj djeci. Posebna hvala mladima za sve lijepe uspomene, susrete i za lijepo druženje. Dragi mladi bili ste moja ljubav i moj križ, dragi kamen moja molitva, prvi i posljednji Amen. Želim da budete radosni te da svojom pjesmom, folklorom slavite Gospodina. Iskrena hvala dragim i neumornim časnim sestrama, svim članovima pastoralnih vijeća, pastoralnim i socijalnim djelatnicima, brojnim voditeljima i svim članovima misijskih aktivnosti, djelatnicima hrvatskog konzulata, i hrvatske dopunske škole, kulturnih, športskih i inih udruga, svim ugostiteljima i poduzetnicima, a posebno hvala vama dragi Božji i hrvatski narode. Nemoguće je nabrojiti sve prigode i kojima ste pomagali i sve vas koji ste pomagali i koji ste se žrtvovali za dobro ove zajednice. Neka Gospodin nagradi vašu nesebičnost i ljubav. Hvala kolegama svećenicima i mojom fratrima na izvrsnoj suradnji.

Ostanite vjerni svome Bogu i svojoj crkvi  i domovini, surađujući sa ovom mjesnom crkvom. Ne dajte da vas išta razjedini, čuvajte zajedništvo i budite odani svojim svećenicima, časnim sestrama Bogoljubi i Bernadeti. Ostajte mi pod zaštitom Gospe Velikog Hrvatskog Zavjeta. Uvijek će te biti u mojim molitvama i u mom srcu i znajte da Vas neću zaboraviti ma gdje god bio. 

Nakon izgovorenih riječi s puno osjećaja i ljubavi prema ovoj zajednici fra Marinko je na sve članove HKZ Sindelfingen i druge sudionike zazvao Božji blagoslov. 

 -

Nastavak slavlja u dvorani 

Nakon euharistijskog slavlja program se nastavio u dvorani. Za vrijeme ručka prigodom oproštaja fra Marinka Vukmana govorili su: dr. Adolf Polegubić u ime Josipa Bebića, ravnatelja inozemne pastve i Naddušobrižničkog ureda u Njemačkoj; Urlich Reif, referent biskupije Rottenburg-Stuttgart; Ante Cicvarić, generalni konzul Republike Hrvatske u Stuttgartu; dr. Bern Vöhringer, gradonačelnik grada Sindelfingena; pater Slavko Majić; pater Jo (iz Indije).

Kroz cijeli taj program sve prisutne svojim pjesmama uveseljavao je crkveni zbor kao i članovi folklonog sastava iz zajednice Sindelfingen.

Galerija slika (Euharistijsko slavlje)

Galerija slika (dvorana)

CROATIA PRESSE: Proslava i oproštaj u Sindelfingenu

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1670
Ovaj mjesecOvaj mjesec73078
UkupnoUkupno4906799

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 128 

Administrator

franodoljanin@gmail.com