Sinj: Znanstveni skup u povodu 100. obljetnice smrti fra Ivana Markovića

Znanstveni skup u povodu 100. obljetnice smrti fra Ivana Markovića, održan je u četvrtak 16. rujna 2010. godine u Franjevačkom samostanu u Sinju na temu Fra Ivan Marković (1839. - 1910.) - Njegovo i naše doba. Skup je održan u organizaciji Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja - Split, Franjevačkog samostana Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Matice Hrvatske Ogranak Sinj. Voditelj programa, fra Domagoj Runje, na početku je sve prisutne pozvao na pozdrav Blaženoj Djevici Mariji rekavši kako je na današnji dan 16. rujna 1716. godine okrunjena Gospina slika.

.

Pozdravi

Znanstveni skup u ime organizatora otvorio dr. fra Dušan Moro, pročelnik Katedre ekumenskoga bogoslovlja na KBF-u u Splitu. U pozdravnim riječima naglasio je kako je „2010. godina u crkvenom i ekumenskom smislu vrlo značajna i znakovita. Ove se godine proslavila 100. obljetnica velike Misijske konferencije u Edinburghu, a istovremeno se ove godine sjećamo i 100. obljetnice smrti plodnoga teološkog pisca, franjevca i sina ovoga viteškog i Gospina grada Sinja. Radi s o fra Ivanu Markoviću, profesoru dogmatske teologije i crkvene povijesti te piscu teoloških, povijesnih, polemičkih, duhovnih, putopisnih i prevodilačkih djela. Stoga smo organizirali ovaj znanstveni skup u želji da osvijetlimo taj lik i njegovo velebno djelo, da izvučemo iz zaborava jednu svijetlu stranicu prošlosti, i da ga suočimo sa sadašnjim prilikama u Crkvi i našoj sredini, te jasnije gledamo u budućnost.

Skup ima dva usmjerenja: u prvom dijelu govor će biti o teološko-ekumenskoj dimenziji njegovih dijela, te stanjem ekumenizma i nekim postignutim rezultatima do danas. U drugom dijelu govor će biti o nekim odrednicama današnjeg identiteta sinjsko-cetinskog kraja i ovog Svetišta.“

Fra Dušan Moro završio je riječima: „U ime Povjerenstva za organizaciju ovog Skupa, sve Vas srdačno pozdravljam i želim Vam dobrodošlicu i plodan rad, ugodno slušanje i pamćenje onoga što je vrijedno i što može biti poticaj, usmjerenje i nadahnuće svima nama“.

Sve prisutne pozdravio je dr. fra Željko Tolić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja – Split, rekavši kako je kraj 19. i 20. stoljeća burno razdoblje u društvu i Crkvi. Izrazio je nadu da će ovaj simpozij osvijetliti život i rad fra Ivana Markovića kroz njegove mnoge knjige i tako pridonijeti životu Crkve i društva danas.

Dr. fra Luka Tomašević u ime Ivana Pavića, rektora Sveučilišta u Splitu i kao član Sveučilišnog Senata, u pozdravnim riječima naglasio je da „Sveučilište ima za cilj njegovati znanost i stoga je velika radost kada naši profesori organiziraju i znaju iznjedriti svijetle likove naše povijesti“, te nastavio da je „ideja fra Ivana Markovića o grčkoj prevrtljivosti ili bizantizmu itekako vrijedna danas u vrijeme globalizma“.  

Dr. Ante Nedjeljko Ančić, u ime KBF-a u Splitu i suorganizatora ovoga Simpozija, naglasio je kako će biti „zanimljivo i korisno upoznati lik i djelo fra Ivana Markovića, te njegova razmišljanja i nastojanja oko kršćanskog jedinstva u onome vremenu koje nije bilo sklonu ekumenizmu. Ipak želja za punim jedinstvom svih Kristovih vjernika probijala se malo po malo te je u međuvremenu prerasla u opći pokret koji je već urodio velikim plodovima zbližavanjima kršćanskih crkava premda među njima još ima neriješenih pitanja. Crkva se na Drugom vatikanskom saboru opredijelila za dijalog s drugim kršćanima i za zajednička nastojanja na dugom i mukotrpnom putu prema jedinstvu. U svemu tome veliku ulogu imalo je Tajništvo za jedinstvo koje je preimenovano u Papinsko vijeće za poticanje kršćanskog jedinstva. Na kraju je izrazio želju za uspjeh ovoga simpozija te zaželio svima ugodan i plodan rad.

Fra Bože Vuleta, gvardijan samostana u Sinju, izrazio je veliko zadovoljstvo jer se simpozij održava u Sinju. Naime, fra Ivan Marković u svom djelu „Sinj i njegovo slavlje“ opisao je slavlje 200. obljetnice Gospe Sinjske. Danas se ovaj simpozij održava u povodu 100. obljetnice smrti fra Ivana Markovića, a mi se pripremamo za proslavu 300. obljetnice 2015. godine.

Fra Mirko Marić, u ime Matice Hrvatske - ogranka Sinj i u ime suroganizatora pozdravio je sve prisutne i izrazio želju za plodonosan rad ovoga simpozija.

Gosp. Zoran Vujanović, u ime Ivana Glavana, gradonačelnika grada Sinja, čestitao je organizatorima i izrazio nadu da će nakon ovog simpozija biti tiskan Zbornik koji će biti podijeljen učenicima, a istovremeno je obećao i potporu grada Sinja.

 .

Predavanja

Uvodno predavanje „Fra Ivan Marković i pitanje sjedinjenja kršćanskih Crkava“ održao je dr. fra Dušan Moro. U svom predavanju predavač je progovorio o fra Ivanu i ekumenskom pokretu te naglasio načine provođenja ekumenizma i vrste dijaloga, razloge podjele, te putove i načine međusobnog hoda prema jedinstvu. Zatim je iznio suvremenost i aktualnost Markovićevih postavki i zahtjeva te metodološki pristup problemu podjele i ponovnog ujedinjenja.

Na temelju dva dokumenta „Ravenski dokument  i  dogmatska konstitucija 'Pastor Aeternus'“ dr. Niko Ikić rekao je kako ta dva dokumenta povezuje Drugi vatikanski sabor u pojmu koji je važan i danas – jedinstvo.

Dr. Milan Špehar održao je predavanje na temu „Ekumenizam Svjetskog vijeća Crkava“ te naglasio kako se od 1948. godine počelo razmišljati o modelu ekumenizma  'jedinstvo u različitosti' nakon desetljeća borbe jedne protiv drugih.

Dr. Jure Zečević, na temu „Pomaci s obzirom na sadržaj i značenje pojma ekumenizam“  rekao je kako dolazi do promjene u shvaćanju pojma ekumenizam. Naime, ekumenizam se počinje shvaćati kao nepotpuno i nesavršeno jedinstvo, a ne kao razdvojenost, što se temelji na Kristovoj molitvi „Da svi budu jedno“. Stoga, ekumenizam nije započeo u 19. ili 20. stoljeću nego je taj put započeo Isus Krist. Marković je posebno obrađivao teme s obzirom na pravoslavce i katolike u želji da se ostvari jedinstvo. Obilježja koja su karakteristična za Markovića pri radu na ekumenizmu jesu slijedeća: polemika, irenika i simbolika.

Dr. Tomo Vukšić, imao je izlaganje na temu „Konkordat između Svete Stolice i kneževine Crne gore (1886.)

Fra Božo Vuleta, gvardijan samostana Čudotvorne Gospe Sinjske, Ekumenski sastanci u Europi: od Basela (1989.) do Sibiu-a (2007.);,a dr. Stjepan Čovo govorio je , Sjećanja i proslave o ocu fra Ivanu Markoviću

Dr. Juraj Brkan, u svom predavanju “Pravo Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji na župe u vrijeme fra  Ivana Markovića“ postavio pitanje 'Mogu li fratri vršiti službu župnika?' i odgovorio kako je Marković na temelju papinih i biskupskih dokumenata dokazao da fratri mogu vršiti službu župnika. U Markovićevo vrijeme, točnije 1876. godine, bilo je 106 župa od kojih su 63 posluživali fratri, a 43 župe svjetovni svećenici. Problem je bio što su fratri mogli slobodno vršiti službu župnika, dok je to stvaralo problem u redovitim hijerarhijskim prilikama.

Dr. Josip Dukić govorio je na temu „Odnos fra Ivana Markovića i don Frane Bulića“ i ustvrdio kako korespodencija među njima nije bila ogromna, ali je značajno da su izmjenjivali dopisnice od 1901. do 1906. godine. U jednom od tih pisama fra Ivan hvali don Franu Bulića o radu koji je učinio, ali je i iznio nekoliko sumnji s obzirom na određene tvrdnje don Frane Bulića, osobito u sumnju prijenosa kostiju sv. Dujma. Fra Ivan nije ulazio u otvorene polemike jer je bio svjestan svoga (ne)znanja, ali mu je bilo drago što je imao milost učiniti malu uslugu don Frani Buliću.

Dr. Ante Čovo, na temu „Markovićevo djelo o duhovnom vodstvu“ naglasio je kako je Marković u svom djelu, možda iz svoje poniznosti, naglašavao da je bio slab u duhovnom vodstvu. On je posebno naglašavao dvije važne karakteristike duhovnog vodstva: ascetika i mistika.

Poslijepodne s početkom u 15.40 sati dr. Ivan J. Bošković održao je predavanje na temu „Markovićev 'Sinj i njegovo slavlje' kao jedna od odrednica identiteta sinjskoga (cetinskoga) kraja.

Dr. Marko Dragić, obradio je temu „Gospa Sinjska u istoimenom djelu fra Ivana Markovića i suvremenom narodnom pripovijedanju“.

Dr. Josip Vrandečić, održao je predavanje „Političke i društvene prilike u Markovićevo vrijeme u Dalmaciji (posebice u Sinjskoj i cetinskoj krajini) 1860.-ih-1900.

Dr. Anđelko Akrap, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, prikazao je „Demografske prilike u Markovićevo vrijeme“ s posebnim osvrtom na Sinj i mjesta oko Sinja (Bisko, Dicmo, Otok, Hrvace, …). Markovićevo vrijeme je vrijeme s velikim natalitetom, ali i vrijeme velikih promjena. Nažalost, mnogo ljudi se iz Markovićeva vremena iselilo u prekomorske zemlje.

Dr. Miljenko Buljac govorio je na temu: „Važne sastavnice Markovićevih prijevoda Poslanica sv. Jeronima“. On je u svom izlaganju uključio je jezične, retoričke, poetske, povijesne i kršćanko-atropološke sastavnice fra Ivanovih djela. Fra Ivan Marković je prevodio poslanice zadnjih deset godina svoga života kada je pobolijevao i kada se nije uspijevao uključiti u druge značajnije stvaralačke poslove. Upravo tada je došlo do izražaja njegovo poznavanje crkvenih otaca i Svetog pisma koji je u središtu pozornosti bilo i sv. Jeronimu koji je preveo 67 poslanica i jednu poslanicu sv. Augustina. Poslanice je popratio opširnim bilješkama I tumačenjem koje upravo objašnjavaju prva stoljeća kršćanstva kad se sv. Jeronim potvrdio utemeljiteljem egzegeze.

Joško Kodžoman, profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju, u svom govoru na temu: „Korespondencija fra Ivana Markovića na njemačkom jeziku“ na početku je istakao način pisanja fra Ivana Markovića. U pismima se odražavaju ne samo sadržaj nego i njegov međusobni odnos s primateljem pisma. Markovićeva korespodencija je uglavnom sačuvana zahvaljujući njegovoj brizi.

Među 500 jedinica, što poslanih što primljenih, vidi se da su naslovnici u toj korespodenciji bili različiti: svećenici, časne sestre, profesori i drugi ljudi društvenog, političkog i crkvenog područja. Iz te pisane korespodencije vidljivo je da je on nadišao uske i provincijske okvire kao izvrsni poznavatelj prilika kako povijesnih tako i njegova doba. On je bio i ostao jedan od najutjecajnih figura svoga doba ne samo na nacionalnoj nego i na međunarodnoj razini. Najlakše se dopisivao i vodio polemike na talijanskom i latinskom. Dopisivanja na francuskom i njemačkom su daleko rjeđa jer nije imao hrabrosti upustiti se u polemike zbog 'slabijeg' poznavanja tih jezika. Nijemci su posebno tražili i upućivali molbu s obzirom na postojanje Jeronimovih poslanica.

Zadnje predavanje na simpoziju održao je Fra Mirko Marić na temu „Fra Ivan Marković i gradnje u svetištu Gospe Sinjske“. Nakon tog predavanja dr. fra D. Moro otvorio je diskusiju na temelju svih predavanja.

Znanstveni skup zatvorio je dr. fra Dušan Moro zahvalivši svim predavačima koji su sudjelovali na ovom znanstvenom skupu kao i svim slušateljima. Izrazio je želju da će život i rad fra Ivana Markovića potaknuti sve prisutne na zauzeti rad s ciljem ostvarenja napretka na crkvenoj, društvenoj i političkoj razini.

Galerija slika

.

Životopis i djela fra Ivana Markovića

(Fra Dušan Moro)

Ivan Marković se rodio 23. listopada 1839. godine u Sinju, gdje je pohađao osnovnu školu. Nakon toga seli u Franjevačko sjemenište u Zaostrog. Tu ostaje samo godinu dana i vraća se ponovno u Sinj, gdje će završiti gimnaziju. Redovnički habit obukao je godine 1857. na Visovcu. God. 1858. pohađa filozofsko-teološki studij na Franjevačkom učilištu u Šibeniku, Makarskoj i u Zadru. U Zadru dovršava studij, a za svećenika je zaređen 1862. godine u rodnome Sinju.

Uprava Provincije, zbog njegovih sposobnosti i oštroumnosti, odmah ga zadužuje posebnom službom: postaje predavač dogmatske teologije i crkvene povijesti na Franjevačkoj visokoj školi u Šibeniku.

Marković se odlikovao predanim radom i ljubavlju, te je zauzetošću i marnim žarom prenosio svoje ogromno znanje na mlade franjevce i ostale pripravnike. Godine 1874., poslije punih 11 godina profesorske službe, iz zdravstvenih razloga napušta Krešimirov grad. Povlači se ponovno u samostan Sinj. Tu se posvećuje pastoralnom radu, pomaganju u svetištu, duhovnom vodstvu pojedinaca i skupina, vlastitom usavršavanju i znanstvenom radu. Bavi se prevodilaštvom, biva tajnikom Provincije i tri puta generalnim vizitatorom u drugim franjevačkim provincijama. U međuvremenu, tj. godine 1879., putuje kao hodočasnik u Svetu Zemlju, i to će putovanje, na neki način obilježiti njegovo daljnje djelovanje, ali i književne, povijesne i teološke interese. God. 1888. izabran je za provincijala. Ne dovršivši predviđeno trogodišnje upravljanje, početkom 1892. godine dao je odreku na tu službu i ponovno se vraća u Sinj. Od tada pa do svoje smrti posvećuje se pisanju, znanstvenom radu, objavljivanju djela i priloga u raznim novinama i časopisima onoga doba. Umro je 22. listopada 1910. u Sinju.

Na vjerskom i crkvenom planu, to je vrijeme koje je obilježilo i obilježava I. Vatikanski sabor (1869.-1870.) i konačno proglašavanje dogmi o Papinom prvenstvu (primatu) i njegovoj nezabludivosti (1870.). Godine 1880. hrvatski narod, i općenito ostali slavenski narodi, slave značajnu obljetnicu: pismo pape Ivana VIII. Hrvatskom knezu Branimiru; zatim tisuću godišnjicu pokrštenja Hrvata i djelovanja Svete braće Ćirila i Metodija medu slavenskim narodima.

.

Teološka djela

Svojim prvim djelom fra Ivan Marković se javlja nakon gotovo desetak godina od napuštanja profesorske službe (1874.). God. 1883. on objavljuje svoj prvijenac, koji će nagovijestiti novo, puno desetljeće izuzetnoga i plodnoga rada, i koje će mu donijeti slavu, mnoga priznanja i poštovanje katoličkog puka.

  • 1. Leo Veliki i Grgur Veliki o prvenstvu svoje Stolice, Zadar, 1883., pp. 242.;
  • 2. Papino Poglavarstvo u Crkvi za prvih osam viekova, Zagreb, 1883., pp. XVI+453.;
  • 3. Cesarizam i Bizantinstvo u poviesti Iztočnoga razkola, I-II, Zagreb, 1891., pp. XXIX+551+648.;
  • 4. Gli Slavi ed Papi, I-II, Zagreb, 1897., pp. XLIII+4ll+632;
  • 5. O Evkaristiji s osobitim obzirom na epiklezu, Zagreb, 1893., pp. XVII+239.

 .

Povijesna djela

Osim stručnih, usko teoloških djela, fra Ivan Marković se kao profesor crkvene povijesti živo zanimao i za neka povijesna zbivanja, posebice na području Dalmacije i iz života svoje franjevačke zajednice. Rezultat svega toga su sljedeći radovi:

  • 1. Le parrocchie francescane in Dalmazia, Zadar, 1885., pp. 139.;
  • 2. Gospa Sinjska, Zagreb, 1886., pp. 118.;
  • 3. Sinj i njegovo slavlje, Zagreb, 1898., pp. 148.;
  • 4. Dukljansko-barska metropolija, Zagreb, 1902., pp. XI+222.

.

Polemička djela

Stjecajem okolnosti, posebice izazvan prilikama i neprilikama u mjesnoj Crkvi i zbivanjima u narodnom, društvenom i vjerskom životu koji je obilježavao Dalmaciju u posljednjim desetljećima u 19. st., fra Ivan je, često i protiv svoje volje, uvučen u polemike i rasprave razne vrste. Kao odgovor kritičarima i kao plod njegove djelatnosti su slijedeći spisi:

  • 1. Una recensione senza precedenti ed un pó di luce, Zagreb, 1904., pp. XI+83.;
  • 2. Lettera al signor consigliere Giuseppe Alačević, Split, 1906.;
  • 3. Un po’ di san Doimo, Split, 1906.;
  • 4. Il buon senso comune nella questione di san Doimo, vescovo e martire, Quaracchi, 1910.;
  • 5. Nekoliko rieči na odgovor mojim kritičarima, Split, 1897., pp. 13.;
  • 6. I Paralipomeni, Split, 1906., pp. XI+83.

.

Ostali spisi, prijevodi i rukopisi

Osim navedenih djela, valja svakako spomenuti i dva djela koja su posebna i teško se mogu ubrojiti u bilo koju gore navedenu grupu. Radi se o knjižici asketskog, duhovnog sadržaja, pod naslovom Cvijeće, koja je tiskana u Zagrebu 1901., gdje je opisan duhovni rast i život Ivke Živalj, kojoj je fra Ivan bio duhovni vođa. S puta po Svetoj Zemlji, koju je posjetio zajedno s Matom Vezilićem 1879. godine, Marković je slao neka pisma, a poslije i objavio cjelokupni spis Lettere dall’ Oriente, Zagreb, 1882., koju je posvetio o. Anti Marušiću. Knjižica je doživjela tri izdanja (1897. i 1899.). Fra Ivan Marković se bavio prevodilaštvom te je surađivao u raznim časopisima i dnevnim novinama onoga doba. Najznačajniji doprinos hrvatskoj književnosti su prijevodi poslanica slavnog Dalmatinca, sv. Jeronima. Izabrane poslanice sv. Jeronima, I-II, Zagreb, 1908., pp. XV+312+381.

Tu je preveo 68 izabranih poslanica, i to su prvi prijevodi Jeronimovih poslanica na bilo koji slavenski jezik. Osim tih djela sačuvana je u Sinju, u samostanskoj pismohrani, i Markovićeva bilježnica, rukopis pisan talijanskim jezikom pod naslovom Zibaldone. Bilo bi vrijedno proučiti i iznijeti na vidjelo i taj zanimljivi spis, koji bi itekako osvijetlio mnoge zgode i nezgode, ali i karakterne odlike velikog a istovremeno i skromnog franjevca.

Galerija slika 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas91
Ovaj mjesecOvaj mjesec75955
UkupnoUkupno4992388

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 261 

Administrator

franodoljanin@gmail.com