Osjećaj pripadnosti Franjevačkom svjetovnom redu (9)

 

PREDSJEDNIŠTVO

MEĐUNARODNOG VIJEĆA FSR-A 

PROJEKT TRAJNE FORMACIJE

MJESEČNA TEMA

RUJAN 2010 – GODINA I – Br. 9

 

I. DIO:  MJESEČNA TEMA

Tema II - 3: Osjećaj pripadnosti Franjevačkom svjetovnom redu

Emanuela De Nunzio, FSR: Pripadnost FSR-u (br. 11, 12, 13)

Autor sažetka i komentara: Ewald Kreuzer, FSR

Pripadnost Franjevačkom svjetovnom redu (FSR) poziva svakoga od nas na suodgovornost za život u bratstvu i rast Reda. 

11. Pripadnost redu. Naša pripadnost Franjevačkom svjetovnom redu temelji se na našim zavjetima, činom kojim se svečano utjelovljujemo u Red. (GK FSR-a čl. 42§2)

Ovaj izraz »svečano utjelovljujemo u Red« pomaže nam shvatiti pojam pripajanja živom tijelu koje predstavlja jednu i jedinstvenu zbilju. To tijelo je naš Red, Franjevački svjetovni red. To nije obična župna zajednica podložna osipanju prilikom organizacijskih promjena u župi. Naš Red je fizičko i institucionalno tijelo koje je proživjelo osmostoljetnu povijest noseći svijetu poruku svojega utemeljitelja svetoga Franje i svojih članova od kojih su mnogi postali velikim svecima Katoličke crkve. Imamo brojnih razloga za ponos na svoje utjelovljenje u Red, ali ne treba »apsolutizirati« taj identitet stavom ponosa, uznositosti ili posebnosti: moramo naglasiti naš osjećaj zajedništva i suodgovornosti. U Generalnim konstitucijama se u članku 30§1 navodi: »Braća su suodgovorna za život bratstva kojemu pripadaju i za FSR kao organsku cjelinu svih bratstava rasprostranjenih po svijetu.« 

12. Pripadnost mjesnom bratstvu. Generalne konstitucije u članku 30§2 kazuju kako treba živjeti tu pripadnost bratstvu: »Osjećaj suodgovornosti članova zahtijeva osobnu nazočnost, svjedočenje, molitvu, djelatnu suradnju prema mogućnostima pojedinaca kao i eventualne obveze u animiranju bratstva.« Sljedeće točke sažimlju temeljne sastavnice te suodgovornosti:

  1. osobna prisutnost, ustrajno sudjelovanje (nije fakultativno!) na susretima bratstva;
  2. svjedočanstvo evanđeoskoga i bratskoga života je i sredstvo promicanja zvanja (GK FSR-a čl.45§2) i pomoć u formaciji novih članova (Pravilo FSR-a čl. 23, GK FSR-a čl. 37§3);
  3. molitva, koja je duša te zajednice ljubavi (Pravilo FSR-a čl. 8);
  4. aktivna suradnja sviju za dobro funkcioniranje bratstva (GK FSR-a čl. 53§3);
  5. eventualna zauzetost u animaciji bratstva (GK FSR-a čl. 31§4);
  6. novčani doprinos, prema mogućnostima pojedinog člana (GK FSR-a čl. 30§3).

Ali ni to još nije dovoljno. Suodgovornost obvezuje sve članove na brigu o ljudskoj i vjerničkoj dobrobiti svakoga brata i sestre (GK FSR-a čl. 42§4).

13. Istodobna pripadnost vjerničkim skupinama. Jedna od većih prepreka suodgovornosti jest sklonost nekih svjetovnih franjevaca da pripadaju čitavom nizu crkvenih udruga i skupina. Tada se franjevačko nadahnuće utapa u mješavini drugih duhovnosti. Pored toga, pridodaju se i preklapaju se obveze onemogućujući uredno opsluživanje obveza u životu bratstva.

Pitanja za promišljanje i raspravu u bratstvu 

  1. Što u vašem životu znači pripadnost Franjevačkom svjetovnom redu?
  2. Kako biste opisali svoje osobno sudjelovanje kao brata/sestre utjelovljene u FSR?

 .

 .

II. DIO: DUHOVNI POGLED

  • Tema IX: Slavlje rana svetoga Franje:
  • Pripadanje zajednici oblikovanoj ljubavlju za Krista.
  • fra Amando Trujillo Cano, TOR

Prema njegovim životopiscima, krajem ljeta 1224., dvije godine uoči svojega prijelaza, Franjo Asiški popeo se po šesti put u samotište Alverna. Njegova namjera bila je postiti ondje 40 dana u čast Djevice Marije, na nebo uznesene, i svetoga Mihaela Arhanđela. Za to vrijeme, Franjo se posvetio molitvi čitajući evanđelje, posebno ono o muci našega Gospodina, te je razmatrao Boga. Ondje mu je udijeljeno iskustvo neopisive prisnosti s Bogom, trenutaka ekstaze i nebeskih viđenja. Od toga trenutka, duboka želja koju je Franjo ćutio od svojega obraćenja, da ugodi Bogu i da raste u suobličavanju Kristu i savršenom jedinstvu s njime, postala je još jača. (usp. 1Čel 91).

O blagdanu Uzvišenja svetoga Križa, zamolio je Gospodina Isusa Krista da mu udijeli dvije milosti prije njegove smrti: osjetiti u svojoj duši i na svome tijelu patnje koje je Gospodin osjećao za vrijeme svoje bolne muke, i osjetiti u svome srcu golemu ljubav kojom je Božji Sin dobrovoljno prihvatio takvu muku za sve grešnike. Onda je vjerni Božji prijatelj dobio viđenje Krista u liku serafina sa šest krila, pribijenoga na križ. To božanstveno iskustvo, slično onima proroka Izaije (6,2) i Ezekijela (1,5-12.22-25) preplavilo ga je izmiješanim osjećajima začuđenosti, radosti, zbunjenosti, zabrinutosti i tuge. Kako se trudio razumjeti značenje toga mističnoga iskustva, na njegovim rukama i nogama pojavili su se znakovi Isusova raspeća s osobitim i raspoznatljivim obilježjima. Zatim mu se pojavila velika rana na desnom boku, kao da je od probadanja kopljem.

Franjo je bio prva osoba u povijesti Crkve koja je primila stigme nalik na Isusa raspetoga. Ta obilježja smatrana su jasnim znakom njegove snažne želje da se posve suobliči Kristu te znak božanske intervencije koja je nagradila svojega vjernoga slugu dajući mu, djelovanjem Duha Svetoga, obilježje ljubljenoga Sina. To obilježje jedinstvena je Božja povlastica koju je Franjo prikrivao koliko je bilo moguće, čak i od svojih najbližih drugova i zbog kojeg se nikada pred drugima nije oholio.

Epizoda o stigmatizaciji svetoga Franje na kraju njegova života podsjeća nas na to da je on nastavio rasti u svojoj želji da ljubi i slijedi Krista čak i posred najvećih izazova koji su se očitovali u njegovom lošem fizičkom stanju, u njegovim brojnim bolestima, te u smanjenju utjecaja u usmjeravanju i upravljanju Redom koji je ustanovio po nadahnuću Duha Svetoga. Suviše često skloni smo drugačijem postupanju, gubitku početnog zanosa za velikodušnim i radosnim življenjem evanđelja Isusa Krista prepuštajući se manjem zalaganju i nižem stupnju kršćanske vjerodostojnosti. Slavlje toga blagdana 17. rujna moralo bi nas ohrabriti da obnovimo svoja nastojanja da cijelo svoje biće suobličimo Kristu: da stavimo svoj um, srce, dušu i tijelo u službu Božje volje, kao što je to učinio Franjo.

Zavjetovani članovi FSR-a mogu također zatražiti u molitvi od Boga da budu sposobni ljubiti Krista tako da uzmognu dijeliti patnje i ljubav koje je on osjećao za nas u svojoj muci. Oni kao svjetovnjaci doživljavaju radosti i muke, nevolje i nade. Nedavne katastrofe u Pakistanu, Kini, Rusiji i u Indiji približavaju nam jezovite situacije koje milijuni ljudi podnose dan za danom. Pozvani smo na dioništvo u Kristovoj muci pokazujući svoju solidarnost i pružajući pomoć zemljama, obiteljima i pojedincima koji pate. Također smo pozvani slijediti Krista tako da postajemo sve više suodgovorni za naš Red na njegovim različitim razinama, a i onda kada savjesno i odgovorno sudjelujemo u svojoj građanskoj zajednici.

.

Pitanja za promišljanje i raspravu u bratstvu

  1. Kako mogu obnoviti svoju ljubav prema Kristu da bih se njemu potpuno suobličio?
  2. Kako plodonosnije slaviti blagdan rana sv. Franje u bratstvu?

.

III. DIO: SOCIJALNI NAUK CRKVE

  • II. cjelina: Kompendij socijalnog nauka Crkve
  • Ulomke i pitanja priredio fra Amando Trujillo Cano, TOR
  • 6. dio (od 9): Sudjelovanje

.

A. Značenje i vrijednost

189. Sudjelovanje je karakteristična posljedica supsidijarnosti koja se u bitnome izražava u nizu djelatnosti preko kojih građanin, kao pojedinac ili u udruzi s drugima izravno ili preko vlastitih predstavnika pridonosi kulturnom, gospodarskom, društvenom i političkom životu građanske zajednice kojoj pripada. Sudjelovanje je obveza koju svi moraju svjesno ostvarivati, odgovorno i imajući pred očima opće dobro.

Ono se ne može ograničiti ili svoditi na neki posebni sadržaj društvenoga života, zbog njegove važnosti za rast, nadasve ljudski, na područjima kao što su svijet rada i gospodarske djelatnosti u njihovim unutarnjim dinamikama, kao što su informacija i kultura, te na najvišemu stupnju društveni i politički život do najviših razina (…). U toj perspektivi, nužnim postaje zahtjev da se pospješuje sudjelovanje, nadasve sudjelovanje onih koji se nalaze u najnepogodnijem položaju te izmjenjivanje političkih upravitelja kako bi se izbjeglo da se uspostave skrivene povlastice; osim toga, potreban je snažan moralni napor kako bi upravljanje javnim životom bilo plod suodgovornosti svakoga u odnosu prema općem dobru.  

.

B. Sudjelovanje i demokracija

190. Sudjelovanje u zajedničkom životu nije samo jedna od najvećih težnja građanina, pozvanog da slobodno i odgovorno ostvaruje vlastitu građansku ulogu s i za druge nego je i jedan od stupova svih demokratskih ustrojstava, osim što je jedno od najvećih jamstava održavanja demokracije. (…); očigledno je, dakle, da svaka demokracija mora biti sudionička. To obuhvaća da različiti subjekti građanske zajednice, na svakoj njezinoj razini, budu obaviješteni, da ih se sluša, i uključuje u ostvarivanje funkcija što ih vlast obnaša.

191. (…) Nadilaženje kulturnih, pravnih i društvenih zapreka koje se često postavljaju kao prave prepreke u solidarnom sudjelovanju građana u sudbini vlastite zajednice zahtijeva obavijesno i odgojno djelovanje. U tome smislu, zabrinuto se mora promisliti o svim onim stajalištima koja građanina navode na nedovoljne ili nekorektne načine sudjelovanja, te na raširenu nezainteresiranost za sve ono što se tiče sfere društvenog i političkoga života; pomislimo, primjerice, na pokušaje građana da s institucijama »pregovaraju« o pogodnijim uvjetima za sebe, kao da bi one bile u službi sebičnih potreba, kao i na praksu da se ograniče samo na izražavanje glasačkog izbora, pri čemu se od mogućnosti glasovanja u brojnim slučajevima čak i uzdržavaju.

Na planu sudjelovanja, daljnji izvor zabrinutosti zemlje su s totalitarnim ili diktatorskim režimima u kojima je temeljno pravo na sudjelovanje u javnome životu zanijekano u korijenu, jer se smatra prijetnjom za samu državu; države u kojima je takvo pravo samo formalno najavljeno, ali se konkretno ne može ostvarivati; kao i druge države u kojima prekomjerno povećanje birokratskog aparata zapravo niječe građaninu mogućnost da bude pravi čimbenik društvenoga i političkoga života.[1] 

.

Pitanja za promišljanje i raspravu u bratstvu

  1. Kako pridonosim kulturnom, gospodarskom, političkom i društvenom životu građanske zajednice u kojoj pripadam? Zbog čega to činim ili ne činim?
  2. Koje kulturalne, pravne i društvene prepreke doista priječe sudjelovanje građana u razvoju moje građanske zajednice? Što moje bratstvo može učiniti da se savladaju te zapreke? 


[1] Papinsko vijeće Iustitia et pax: Kompendij socijalnog nauka Crkve. KS, Zagreb, 2005., str. 144.-146.
 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas617
Ovaj mjesecOvaj mjesec52827
UkupnoUkupno4815423

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 91 

Administrator

franodoljanin@gmail.com