II. SVETI FRANJO I FRANJEVAČKI POKRET
(Prema knjizi KAJETAN ESSER, Pregled povijesti Franjevačkoga reda) .

10. Franjo i Evanđelje

Poslušnost

Poslušnost ne znači podnositi prisilu i slijepo se podlagati? Poslušnost je slobodno pristajanje uz Božji naum - još skriven u otajstvu. Poslušnost omogućuje čovjeku da od svoga života učini služenje Bogu i da uđe u njegovo veselje. Stvorenje se pokorava Bogu - to je kao predosjećaj čovječjeg posluha. Isusu se i more i vjetrovi pokoravaju, ali i zli duhovi.

U Bibliji nalazimo udivljenje i zahvaljivanje Stvoritelju svemira. Ali, stvorovi radosno i zanosno hrle odazivajući se Božjem glasu: «Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama, zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas"» (Bar 3,34; Ps 104,4). Dok čovječanstvo zatvoreno u neposlušnost (Rim 11,32) nesvjesno i bolno dočarava kakav bi morao biti njegov posluh, Bog mu daje nadu da nazre onaj spontani posluh, koji će iskazivati stvorenje izbavljeno poslušnošću Božjeg Sina (Rim 8,19-22).

Adam uskraćuje Bogu poslušnost u samom početku. U pobunu uvlači svoje potomke. Ne uviđa smisao i vrijednost posluha, otkazuje Bogu suradnju i pristanak u izgradnji svije­ta. Naš pristanak treba biti u vjeri, jer posluh je plod vjere.

Sav Abrahamov žvot počiva na Božjoj riječi: «Idi iz zemlje svoje...», «Uzmi i prinesi svoga sina Izaka...» Božja riječ dovodi Abrahama u kušnju, on ide naslijepo jer ne može dokučiti smisla tih riječi.

Izrael pristaje na Savez i na posluh: «Sve što je Jahve rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo.»

Posluh Božjim nalozima pristanak je uz Božju riječ. To ne znači ropsko podvrgavanje, već hod ljubavi (Izl. 20,6). Već u prvih deset zapovijedi povezuje se posluh i ljubav.

Krist - naš posluh

Što znači biti poslušan Bogu? Sinovi su se Izraelovi odvrgli od Jahve! Čovjek je rob grijeha, nesposoban da posluša Boga, premda u dnu srca za tim teži. Prekršajem jednoga, osuda je došla na sve ljude. Izvršenjem zapovijedi (poslušnošću) od Jednoga dolazi opravdanje za sve ljude. Isusova je poslušnost za nas spas. Život Isusa Krista bio je poslušnost. Nije došao vršiti svoju volju, nego volju onoga koji ga posla. U muci njegov posluh dosiže vrhunac. Od svoje je smrti načinio Bogu žrtvu, žrtvu poslušnosti. Bez otpora se predao ljudskimi nepravednim vlastima.

Kršćaninova poslušnost

Isus Krist je svojom poslušnošću postao Gospodin komu je dana sva vlast nebeska i zemaljska, stoga je pravo da mu bude poslušan svaki stvor. Upravo po poslušnosti Kristu, po poslušnosti njegovu Evanđelju i riječi njegove Crkve čovjek dopire do Boga u vjeri i ulazi u misterij spasa. Isus Krist je za kršćanina zakon. Taj zakon uključuje i poslušnost zakonitim ljudskim vlastima: roditeljima, gospodarima, mužu, javnim vlastima. Ako je naredba nepravedna, čovjek se mora «... radije pokoriti Bogu nego ljudima. (Dj 4,19)

Franjo i poslušnost

Polazed od Evanđelja, Franjo dolazi do novoga stava: on i nje­gova braća žele biti poslušni. Ova riječ se naročito u današnje vrijeme krivo shvaća jer kao da sugerira da nam se njome oduzme nešto od naše slobode djelovanja i prosuđivanja.

Krivnju za obranu od poslušnosti treba pripisati, između ostalog, i nekadašnjoj asketskoj izreci «biti poslušan kao lješina». Po Tomi Čelanskom sam se Franjo služio tom izrekom želeći ilustrirati svoje viđenje poslušnoga redovnika. Kao što se mrtvo tijelo stavi na jedno mjesto i ondje ostaje u tom položa­ju: sjedi, gleda upod, ne protestira, ne buni se nizašto, i svatko ga može maknuti, Franjo želi reći da i njegova braća moraju biti takva tj. ne protestirati, ne buniti se, biti uvijek na raspo­laganju. Stoga, biti poslušan - po Franjinu shvaćanju - ne znači biti nezaiteresiran i ne sudjelovati, već biti potpuno raspoloživ i pripravan služiti svakom na bilo kojem mjestu i u svim okol­nostima.

U riječi «poslušnost» važan je dio koji dolazi od riječi »sluša­ti«. Treba slušati riječi Evanđelja jer to su Božje Riječi, slušati svojega bližnjega i biti mu na raspolaganju. Slušanje mora postati način čovjekova bivstvovanja, njegovo temeljno ra­spoloženje, osnovni stav ljudske osobe.

Jedan od promatrača i svjedoka franjevačkoga života u nje­govim počecima bio je Jakov iz Vitrva. On je u jednoj od svojih propovijedi Manjoj braći rekao: «Treba ponajprije znati slušati, a tek onda naviještati; treba ponajprije biti posuda koja prima, a tek onda kanal kojim se prenosi; ponajprije učenik, a onda učitelj; najprije primalac, pa onda činilac. Prije nego se počne darivati treba puno primiti.

Ovo se slušanje odnosi u prvom redu na Sveto pismo, odno­sno na Boga koji se po njemu očituje u osobi Isusa Krista. Ali ovo se slušanje isto tako odnosi na braću, na bratstvo, na Cr­kvu, na najrazličitije životne situacije. Treba biti pozoran na sve i svakoga po kome se može objaviti Božja volja.

Franjevačko je bratstvo toliko oslonjeno na uzajamno sluša­nje i pažnju da bi onaj koji bi nešto učinio bez znanja ili protiv volje braće bio «izvan posluha«. I obratno, tko stupa u brat­stvo, biva primljen «u posluh«.

Koliko je sv. Franjo držao do poslušnosti govore sljedeći primjeri iz života prve braće:

-  o sadnji zelja naopako,

-  o bratu koji smatra život braće «nedovoljnim», hoće «veću savršenost« te se na taj način udaljava od braće. Rezultat toga je osjećaj izgubljenosti i nemir u duši. Na kraju se taj brat vra­tio u Red u stalež poslušnosti.

-  neki je brat htio bez pristanka drugih ili, kako će to sam kasnije reći, bez poslušnosti sam poći za sv. Franjom, i to je ostvario. No sv. Franjo mu je dao lekciju: skinuo mu je kapucu i bacio je u vatru. Ostala braća bojala su se Franjina gnjeva pa se nisu usudili izvaditi kapucu iz vatre. Tada je Franjo naredio da je izvade, i začudo kapuca nije bila niti malo nagorena. Toma Celanski piše da je to bilo sigurno zbog Svečevih zasluga, iako je možda bilo i nešto zasluga toga brata. On je naime želio vidjeti izuzetno svetog oca, pa je zato krenuo za njim, ali tu nije bilo razboritosti koja je upravljač svih kreposti.

Zaključak

Bratska je zajednica bitna za franjevački ideal. To je životni prostor svakoga pojedinca jer mu omogućuje pozornost kao trajni stav. Isto je tako brat nešto dragocjeno za franjevački način života. Bratu, kojega je čežnja natjerala k Franji, prigovoreno je to što je na put pošao sam. Franjo je, naima, želio da braća nikada ne idu sama po svijetu, nego barem po dvojica, po Evanđelju (vidi Lk 10).

Niti Franjo ne želi biti sam, već uvijek želi imati pratioca s kime bi mogao moliti, koga bi mogao slušati, koji će mu pred­stavljati volju Božju i volju zajednice. Pa bio taj drugi i mnogo mlađi od njega, sasvim neiskusan i novak u franjevačkom životu, on će uvijek biti predstavnik zajednice, ono što je nužno da se ne izgubi iz vida raspoznajni znak Franje i svakoga bra­ta: poslušnost i stav pozornosti.

Poslušnost nije moguća bez ljubavi. Svatko treba unutar bratstva pronaći slušatelja. Ako je u nevolji mora osjetiti da je njegov brat tu da mu priskoči u pomoć.

O posluhu vidi: Opomene, str. 40, točka 2 i 3; Generalne kon­stitucije, članak 10.

Franjevačka malenost

Na razmišljanje o poslušnosti nadovezuje se razmišljanje o malenosti. Za Franju su to dvije riječi istoga značenja. Male­nost je Franjo otkrio u Isusu iz Nazareta, u njemu je otkrio Božju tajnu u kojoj se Očeva riječ sjedinila s tijelom od kojeg smo i mi sazdani, tijelom ljudskosti i krhkosti. Nama Bog nije dohvatljiv kao Svemogući i kao Vladar, već kao Pomazanik i Sluga. On nije došao vladati, već slušati i služiti kao sluga. Bog jest i ostaje uvijek onaj najveći, ali se u Isusu objavljuje kao najmanji, kao onaj koji se odriče moći i vlasti da bi išao putem poniznosti.

Zato niti jedan Franjin brat nema pravo stajati iznad drugoga ili se smatrati boljim i višim od drugoga. Njegova se volja mora stalno odupirati svakom privilegiju, monopolu ili želji da bude nadređen, u prednosti ili obmanut željom za vlašću jer je to odupiranje u skladu s onim što je Isus činio.

Franjino bratstvo je sastavljeno od slušatelja i slugu, a ne od moćnika i gospodara. Taj osnovni stav izražen je riječju «minoritas - malenost», koja je toliko važna da je Franjo po njoj nazvao svoju zajednicu «fratres minores - manja braća».

Na jednoj duhovnoj obnovi za novake FSR-a duhovni asistent je rekao da franjevac - dakle, i svjetovnjak, za što se i mi spremamo - mora biti «čovjek pranja nogu, tj. onaj koji je uvijek na službu i raspolaganju drugima, a Isusovo obećanje takvima je veliko, iako je sadržano u paradoksu: «Tko se ponizuje, biti će uzvišen.« (Mt 23,2)

Na pitanje kako se može izbjeći zamamnosti svijeta, jedan je pustinjak odgovorio: «Samo poniznošću.» 

Prema Jakovu iz Vitrija, manja braća jesu oni mudriji jer nasljeduju Krista i njemu su slični, budući da su se lišili svake veličine, bogatstva i sigurnosti te izabrali služenje, siromaštvo, tjeskobe i nevolje. Ovo je zapravo ideal koji su jedino, valjda, ostvarili sveti Franjo i prva braća, ali je taj ideal mjerilo po koje­mu se mora ravnati onaj koji želi živjeti malenost.

Ako bi se razdvojile poslušnost i malenost, preokrenuo bi se i franjevački život te bi postao suprotan onome što bi trebao biti. Franjo je još za života doživio da su ministri slali braću na kneževske dvorove kao kapelane i takve je sveti Franjo na­zivao «nedonoščad izvučena iz majčina krila». U svojem Pravilu Franjo je otklonio za svoju braću privilegirane službe kao npr. komornici kancelari, predsjednici, a također i više crkvene službe. U tom smislu i ministar franjevačkog bratstva ima posebno nadleštvo tj. najprije mora utjeloviti Pravilo u svom životu, a onda ga tumačiti u odnosu na život bratstva. To nadleštvo je, dakle, nadleštvo odgovornosti. Ministar naime može zahvatiti u život pojedine braće te im npr. odrediti mje­sto gdje će živjeti, odrediti ih za propovijedanje ili ih poslati u misije. Zadaća ministra franjevačkoga bratstva je manje ad­ministrativna, a više duhovne naravi. On mora svakoga brata posjećivati, hrabriti, opominjati ili ispravljati u onome što se odnosi na njegov redovnički život. Jedino u slučaju krajnje po­trebe, ministar se smije pozvati na svoj autoritet. (Vidi Opomene, točke 4,17,19 i 23).

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Drniš, 22. rujna 2019.  – Izborni kapitul Mjesnoga bratstva OFS-a Gospe od Ružarija

************

Proslava sv. Franje u Imotskom

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas382
Ovaj mjesecOvaj mjesec41283
UkupnoUkupno7110824

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 44