II. SVETI FRANJO I FRANJEVAČKI POKRET
(Prema knjizi KAJETAN ESSER, Pregled povijesti Franjevačkoga reda) .

8. Franjo - drugi Krist i Euharistija

Franjino doživljavanje Boga

Biblija je prepuna tekstova koji govore o Bogu kao svjetlosti i o svjetlosti kao Božjem daru čovjeku.

U proročanstvima proroka Izaije (Iz 9,1; 42,7- 49,9) govori se da...«narod koji je u tmini hodio vidje svjetlost veliku«.

U Novom zavjetu svjetlost, obećana po prorocima, postala je stvarnost, kad Isus počinje propovijedati u Galileji. Evan­đelist Luka govori o svjetlosti koja će obasjati narode (2,32). Isus se objavljuje kao svjetlost svijeta nadasve po svojim djeli­ma i riječima. U Evanđelju (Iv 9) sam Isus izjavljuje: «Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta« (9,5), ili «...ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji u me vjeruje ne ostaje u tami.« (12,46)

Dok je Isus živio na zemlji, božanska svjetlost koju je u sebi nosio ostajala je zastrta pod skromnim likom puti. Prigodom preobraženja (Mt 17,2), to lice što blista, ta odjeća sjajna kao svjetlost, otkrivaju stanje u kojem će se nalaziti uskrsli Krist koji će se uka­zati Pavlu u silnoj svjetlosti (Dj 93; 22/6; 26,13). Krist je upravo po tome što je Sin Božji «odsjev njegova sjaja« (Heb l,3).Tako se u Kristu - Svjetlosti objavljuje nešto od Božje biti.

Svjetlost je obilježje područja vlasti Božje i Kristove, kao područje dobra i pravednosti, a tama je obilježje područja vlasti Sotonine, kao područja zla i bezbožnosti (2 Kor 6,14). Čovjek mora birati tako da postaje «sin tame« ili «sin svjetla«. Isus razlučuje i dijeli ljude na «sinove ovoga svijeta« i na «sinove svjetla« (Lk 12,36). Po svojem rođenju, svi ljudi pripadaju po­dručju vlasti tame. Bog je onaj koji nas «pozva iz tame u svoje divno svjetlo« (1 Pt 2,9). Otimajući nas vlasti tame, on nas je prenio u kraljevstvo svoga Sina da bismo bili dionici sudbine svetih u svjetlosti (Kol 1,12). O tome odlučuje milost koju dobi­vamo u času krštenja. Nekoć smo bili tama, a sada smo svjet­lost u Gospodinu (Ef 5,8) «da živimo kao djeca svjetla« (usp. 1 Sol 5,5).

Treba se obući u oružje svjetla i odbaciti djela tame (Rim 13,12) iz bojazni da nas ne iznenadi Dan Gospodnji (1 Sol 5,4-8). Sav se moral lako uklapa u tu perspektivu, «plod svjetla» je sve ono što je dobro, pravedno i istinito, dok «besplodna dje­la tame» obuhvaćaju svakovrsne grijehe (Ef 5,9.14).

Tko živi kao pravi sin svjetlosti, zrači božanskom svjetlošću koja je u njemu pohranjena. On i sam postaje svjetlost svijeta (Mt 5,14) te se odaziva poslanju koje mu je Krist dao.

No, Bog je i Ljubav i Dobrota

Sveti Franjo je za Boga imao mnoga imena, a sva ona su zapravo prave Božje osobine. Tako je za njega Bog Otac, Bog je Isus, Bog je Duh Sveti. Franjo je bez puno problema mogao doživjeti sve tri božanske osobe i razgovarati s njima, moliti im se i slaviti ih.

Isto tako je Boga oslovljavao drugim lijepim nazivima kao Bog je Svjetlost, Bog je Ljubav, Bog je Dobrota.

Franjo je poznavao Boga kao Ljubav i to je jasno rekao i u jed­noj rečenici svojeg Tumačenja Očenaša - rekao je naime da je Bog sama ljubav. No, to za Franju nije prazna riječ, već je to stvarno iskustvo koje je sveti Franjo imao. Ljudska ljubav je raspaljena Božjom ljubavlju, smisao duše i tijela čovjek treba tražiti u predanju Božjoj ljubavi, Božja ljubav je najviša slast i radost. «Bog je nježan, blag, ljubazan, sladak, ljubak, prijatan i iznad svega pože­ljan, ugodan, ljubavi dostojan i iznad svega poželjan.«

Kad netko tako priča o Bogu, tada nam je sasvim jasno da tak­va osoba ima iskustvo susreta sa živim Bogom. Za tu osobu Bog nije netko stran i, prema tome, nije osoba prema kojoj se osjeća samo strahopoštovanje i od kojega se samo prosi milost, već je on prijatelj kojega dobro poznamo i tko nam je blizak.

Ovakvo Franjino doživljavanje Boga jesti nama cilj - postati bliskima Bogu, biti njegovim prijateljima i njega doživljavati kao svojega prijatelja.

Iz ljubavi proizlazi i dobrota. Zato je Franjo govorio za Boga da je on - Dobrota. Iz onoga što je zapisano o Franji izgleda da je njegovo iskustvo Božje dobrote iznad svih ostalih iskustava jer kad Boga naziva «Dobrota», služi se govorom kao da izgovara himan. Takav govor ima temeljnu oznaku gomilanje različitih izraza koji zapravo izriču jedno te isto. Na primjer: «On je najviše Dobro, sve Dobro, potpuno Dobro, istinito i najviše Dobro. On je jedini dobar.«

U Svečevim molitvama i njegovim pismima takva se gomilanja ponavljaju kao stalni pripjevi i pokazuju nam koliko je Franjo iznutra zahvaćen Božjom dobrotom koja u njemu prebiva i ispunjava ga do blaženstva. Franjo, je ushićen Bogom tako da mu znaju ponestati i riječi, pa onda svoje osjećaje izražava tako da rečenicu započinje slovom: «0», kao da je zapao u ekstazu. On se zapravo divi što ima takvoga Oca, takvoga Prijatelja, takvoga Brata i Sina i jer se smije klanjati trostrukom liku Božje dobrote. Stoga je razumljiva njegova ljutnja na one koji se hvale svojim kvalitetama jer nitko nije dobar sam po sebi i zato nema nikakve prednosti u odnosu na druge. Jedino je Bog uistinu dobar i to toliko dobar da je potreban cijeli ljudski život da mu se zahvaljuje.

Franjina kristolikost

I u osobi svetoga Franje Asiškoga možemo naći puno osobina na temelju kojih možemo govoriti o Franjinoj podudarnosti s Kristom. Evo onih najznačajnijih:

  1. Rođenje u staji.
  2. Milosrdnost prema ljudima.
  3. Kad se obratio, odlučio je izvršiti volju Božju kao i Isus (poslušnost).
  4. Želja da kao «manji brat« bude poput Isusa «čovjek pranja nogu« (poniznost).
  5. Posvemašnje siromaštvo tj. dobrovoljna lišenost svih materijalnih dobara.
  6. Svete rane (stigmata) koje je zadobio pred kraj svojeg života.
  7. Preminuće.

O točkama 3, 4 i 5 bit će više govora u sljedećoj tematskoj jedinici.

Rođenje u staji

Sveti Franjo se rodio u staji jer mu je majka dobila trudove baš dok se ondje nalazila nekim poslom. Iz te će činjenice poslije neki tumači i izučavatelji Franjina života izvući prvu podu­darnost s Isusom Kristom. No, dok Bog nije zahvatio u Franjin život i obilno izlio na njega svoju milost, Franjo je bio samo dijete bogatog trgovca i nitko nije okolnostima njegova rođenja pridavao nikakve važnosti.

Milosrdnost prema ljudima

Dok još nije bio obraćen i dok je još bio daleko od posveće­na života, Franjo je pokazivao da ima dobro i milosrdno srce. To se vidi iz različitih zgoda, a neke ćemo od njih sada opisati.

1.  Jednom je stajao u očevu dućanu i bio zadubljen u neki posao kad mu je na vrata došao prosjak koji ga je zatražio milostinju «za ljubav Božju». Budući da je bio okupiran poslom, otresito je odgovorio te je prosjak otišao. Međutim, odjednom je shvatio da je odbio čovjeka koji ga je tražio pomoć u ime Božje. Potresen time, izjurio je iz dućana i počeo po gradu tražiti toga prosjaka ne bi li mu udijelio milostinju jer mu je bilo jako žao zbog svoje grubosti.

2.  Dok se kao zarobljenik nalazio u peruđinskom zatvoru, između ostalih zatvorenika bio je i jedan vrlo loše naravi - grub i otresit čovjek kojega su ostali zatvorenici izbjegavali. Jedini je Franjo razgovarao s njime jer mu je bilo žao čovjeka.

Kad je Bog duboko zahvatio u njegov život, Franjo je po­stao sama ljubav. To nam ilustrira nekoliko sljedećih zgoda.

3.  Franjo je bio u postu, a s njime i ostala braća. No, jedan od braće nije mogao izdržati taj strogi post te je zapao u krizu i počeo plakati i zapomagati kako je gladan. Sveti Franjo je s njim otišao u kuhinju, dao mu jesti i sam je jeo s njime, iako je poznato da je on vrlo strogo postio. Jeo je s bratom zato da se brat ne bi postidio i još više ražalostio što nije mogao izdržati.

4. Još se jedan slučaj dogodio za vrijeme strogih Franjinih postova. Među braćom se nalazio jedan koji je bio star i bolestan, ali je i on želio postiti. No, svetom Franji je došla spoznaja da bi tome bratu koristilo da pojede malo svježega zrelog grožđa (bilo je, naime, jesensko doba). Stoga je sam odveo tog starog brata u vinograd, sam je pronašao lijepi trs sa zrelim i sočnim grozdovima te je ubirao bobice grožđa i davao ih bratu, a jeo ih je i sam. Iako je strogo postio, prekinuo je na trenutak taj svoj post kako bi izbjegao da se taj stari brat postidi svoje slabosti i da si predbacuje slaboću svojega tijela i naravi, pa je jeo s njim. To je primjer dalekovidne ljubavi koja želi izbjeći neugodne posljedice koje bi se mogle javiti. - U Evanđelju ima zgoda diskretnog posredovanja Blažene Djevice Marije na svadbi u Kani Galilejskoj: «Nemaju vina.» Nije li Franjo poučen tim primjerom tako postupio?

Stigmatizacija

Sveti Franjo je bio zaljubljen u Isusa Krista i to Krista patnika. Slika koja mu se urezala u dušu još od onoga susreta u crkvi Sveto­ga Damjana jest slika Raspetoga. Često je o tome razmišljao i meditirao. Tako je bilo i ujesen 1224. godine kad je vrijeme svoje­ga posta provodio na brdu La Verna. Duboko uronjen u molitvu -meditaciju - molio je Isusa da mu udijeli dar. da osjeti onu muku i boli koje je Isus osjećao dok je visio na križu i da osjeti onu ljubav koju je Isus osjećao dok je prinosio žrtvu na križu. I, gle, Bog mu je ispunio želju. Franjo je imao viđenje - anđeo seraf okruživao je svojim šestorim krilima lik čovjeka iz čijih ruku i nogu su krenule zrake svjetlosti prema Franji. Kad je viđenje prestalo, na Franjin-om su tijelu bile svete rane (stigmata). Na rukama i nogama po­javile su mu se izrasline kao čavli, koje su boljele, a imao je i ranu na boku koja je povre­meno krvarila.

Ono što je cijeloga svojeg života imao pred očima i u pravome liku primao, sada se pojavilo na izvanjski način.

Franjo je skrivao svoju tajnu tako da je mali broj braće znao za nju, npr. brat Leon.

Preminuće

Sveti Franjo je bio izmučen mnogim bolestima, a tijelo mu je bilo iscrpljeno i strogim po­stovima i pokorama.

Kad mu se približio poslje­dnji čas, želio je poći u Porci-junkulu. Ondje je zamolio braću, okupljenu oko njega, da mu iz Ivanova Evanđelja pročitaju oproštajni govor i izvještaj o pranju nogu. Zatim je zamolio kruh da ga svima podijeli te se potom dao gol položi­ti na zemlju, raširivši ruke kao na križu. Umro je od slabosti srca uvečer 3. listopada 1226. godine u dobi od 44 godine.

Franjin odnos prema Euharistiji

Sama po sebi ova riječ znači: zahvalnost, zahvaljivanje, priznanje. Zahvaljivanje koje je upućeno Bogu poprima oblik molitve. Kod židovskih gozbi blagoslivljanjem se Bogu iska­zivala hvala i zahvalnost za hranu što ju je on dao ljudima. Kod Posljednje večere u Matejevu prikazu imamo blagoslivlja­nje nad kruhom (Mt 26,26) odnosno zahvaljivanje nad čašom (Mt 26,27), ali je to praktički jedno te isto.

Presudnim činom za vrijeme Posljednje večere Isus je po­vjerio hrani vječnu vrijednost svoje otkupiteljske smrti. Za vječ­na vremena utvrdio je ovo darivanje samoga sebe Bogu, a koje darivanje predstavlja srž njegova djela spasenja. U njegovoj se osobi prikazanoj na križu i u Euharistiji čitavo čovječanstvo i svemir vraća k Ocu.

Euharistija je ustanovljena za vrijeme jedne večere kao obred blagovanja. Čovjek je već od najdavnije starine blagovanju pridavao značenje nečega svetoga, vrijednost koja potječe od darežljivosti božanstva te pribavlja kruh. Kruh, voda, vino, plodovi - sve su to dobra zbog kojih blagoslivljamo Boga. A blagovanje samo ima religioznu vrijednost jer zajedničko blago­vanje hrane uspostavlja svete veze međusudionicima gozbe, a od njih prema Bogu.

Sve takve slike iz biblijske objave (mana i prepelice u pustinji, voda provrela iz hridi Horeba, čudesno hranjenje mnoštva u pustinji) nalaze svoje ispunjenje u Kristu koji je «Kruh života» najprije po svojoj riječi koja otvara vječni život onima koji vjeru­ju, a zatim po svom tijelu i krvi. Kristova žrtva ostvarena u vremenu uvijek je prisutna u žrtvi što je bez prekida prinosi Ocu. Euharistija stavlja kršćanina u dodir s Velikim svećeni­kom koji je vječno živ u svome stanju žrtve.

Svojim trpljenjem i smrću Krist je zadovoljio za naše grije­he. Svojom žrtvom na Golgoti posredovao je za sve ljude. On je iskazao Bogu savršenu zadovoljštinu i klanjanje. Otvorio nam je mogućnost da budemo djeca Božja i baštinici neba. Krist želi da se njegova žrtva trajno kroz sva vremena obnavlja.

U svetoj misi zbiva se otajstvena trajna prisutnost Kristova sa svim njegovim djelom spasenja. Bog ne može više biti hva­ljen, čašćen, ljubljen i proslavljen nego što je to u Kristovu pa-shalnom otajstvu i u njegovu posadašnjenju na našim oltari­ma. Svoju božansku i ljudsku bit stavlja u prilike kruha i vina da nam može neprestano biti hrana za dušu i tijelo i na taj način s nama najuže i najtješnje sjedinjen.

Čovjek je ovisan o Bogu. Najsavršeniji način priznanja te ovi­snosti jest žrtva. I Krist se na taj način žrtvuje. Njegovo se djelo obnavlja. On se neprestano prinosi svom Ocu kao najsavršeniji i najpotpuniji dar. Bogu Ocu je to najmilije. Kako će običan čovjek priznati i pokazati Bogu svoju ovisnost - jer Gospodinu je ugod­na samo žrtva njegova Sina? Samo tako da Kristovo predanje i poslušnost učini svojom i da se tako prinese Bogu.

To je Krist upravo i htio kad je naredio novozavjetnu gozbu svete mise. Htio je da ono što je on učinio postane našim predanjem. Htio je da mi postanemo dionicima njegove bogočovječan-ske naravi. Htio je da po njegovim zastupnicima na zemlji -svećenicima, trajno prinosi Bogu Ocu samoga sebe te da to bude i naš prinos, naše kajanje, zahvaljivanje, klanjanje, molitva i hvala.

Prema tome, sveta je misa ono čime se Bogu u Novom za­vjetu iskazuje najsavršenije poklonstvo, slava i čast. Sveta je misa svojina svih ljudi. Nije ona stvar samo svećenika koji je prinosi, već je on prinosi u ime svih vjernika. Vjernici je, pak, prinose zajedno sa svećenikom. U obnavljanju golgotske drame i uskrsnuća trebaju svi djelotvorno sudjelovati.

Za svetoga Franju se može reći da je cijeli njegov život prožet Euharistijom tako duboko da se mora govoriti o njegovoj euharistijskoj duhovnosti. Način na koji on govori pokazuje kako iza svake stvari vidi Euharistiju jer neprestano govori o uz­vraćanju, o zahvaljivanju. Franjo naime smatra da mora za­hvaljivati za sve što se događa u njemu i za njega. Sve mora vratiti Bogu u činu Euharistije, u činu zahvaljivanja.

Franjina molitva je euharistijska molitva tj. molitva zahva­ljivanja i blagoslivljanja. U toj molitvi sva minula i sadašnja Božja dobročinstva jesu i ostaju živa. Budući da se trajno nalazi u stavu poklonstva i zahvaljivanja Bogu, možemo reći da je Franjin cijeli život pretvoren u uzvišenu euharistijsku molitvu.

Možemo malo analizirati riječi i izraze kojima se sveti Fra­njo služi: savez, znak, a u njima on podrazumijeva franjevački život tj. da se stvarnost Kristova tijela prepoznaje u bratskoj ljubavi, u siromaštvu, u vjernosti Crkvi, u upućenosti jednih na druge unutar jedinstvenog Tijela Kristova.

U svojoj Oporuci, Franjo spominje «stol Gospodnji«, no time on ne misli samo na oltar u crkvi ili na pričesnu klupu, nego misli na svakodnevnu milosrdnu ljubav ljudi (lat. caritas), u kojoj se doživljava Božja providnost jer Euharistija ne uzima samo pola sata do jedan sat vremena nego cijelo čovjekovo vrijeme. Zašto?

Zato što se Isusova prisutnost ne ograničava na sveto mjesto, nego ispunjava cijeli svijet do te mjere da se siromašni ljudi imaju pravo utjecati «stolu Gospodnjem« - dakle, prositi, ali i dobiti.

Zatim, kad mislimo na svetu misu, odnosno euharistiju, onda treba reći da je Franjo smatrao kako to treba biti mjesto gdje se braća sabiru. Budući da je Gospodin u euharistiji savršeno prisu­tan, toj savršenoj prisutnosti mora odgovarati i savršena bratska povezanost. Dakle, moramo se naći u zajedništvu čista srca, da bismo shvatili što dobivamo euharistijom.

Kad je broj braće narastao, Franjo je želio da se uspostavi što savršenija i pobožnija euharistija pa je odredio da braća dnevno slave samo jednu misu. Bojao se, naime, da bi se većim brojem misa izgubilo na kvaliteti zajedništva - onoga među braćom i onog s Bogom, a to je želio izbjeći te uz to i posvije-stiti svojoj braći da Bog u svojoj poniznosti nije ni više ni ma­nje prisutan po broju misa jer njegova prisutnost nije na razini imanja ili broja, već na razini ljubavi.

Znajući da je euharistija Božji dar ljudima, posebnu pažnju posvećuje mjestu na kojem se sakramenat čuva, zatim kaležima, otlarskim prekrivačima i crkvama. Mnoge crkve su bile zapuštene i prljave, pa je sveti Franjo sobom nosio metlu da pomete takve crkve ako bi naišao na njih. Od franjevaca - svećenika je zahtijevao da opominju svjetovne svećenike da paze na svete prilike.

Što se tiče čistoće ljudskog srca, Franjo je i tu imao zahtjeve. Zahtijevao je naime od ljudi da se učine dostojnima za slavljenje Euharistije te da ostvare pravo raspoloženje obraćenjem od grijeha po sakramentu svete ispovijedi. 

Sveti Franjo je i Riječ Božju, dakle, Sveto pismo doživljavao kao sakrament. Sveto pismo je za njega sam Svevišnji Isus koji mu se daje, pa mu je pristupao s posebnom pažnjom. Braću je upućivao da sačuvaju papir ili pergamenu na kojoj se nala­zila napisana Riječ Božja; ako je nađu na podu bačenu - neka je pokupe kako se ne bi obesčastila.

A o samoj Božjoj Riječi tj. tekstovima Svetoga pisma duboko je razmišljao odnosno meditirao.

Pod utjecajem svetoga Franje, papa Honorije III. je sastavio pismo koje je uputio svim svećenicima, a u kojemu ih obve­zuje da veću pažnju posvećuju svetim prilikama.

Možemo dakle zaključiti da je sveti Franjo Asiški euharijstijski čovjek. Nije onda čudo što istraživači njegovog života kažu kako ga se može definirati značenjima riječi: charis tj. radost, draž, ljubeznost, milost, poštivanje, zahvalnost.

Postoji još jedan detalj koji pokazuje koliko je Franjo bio za­hvaćen Isusom: prije svoje smrti, Franjo je dao da mu donesu kruh koji je on blagoslovio i podijelio svojoj braći na spomen Posljednje večere, dakle, na spomen uspostave svete Pričesti.  

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Drniš, 22. rujna 2019.  – Izborni kapitul Mjesnoga bratstva OFS-a Gospe od Ružarija

************

Proslava sv. Franje u Imotskom

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas348
Ovaj mjesecOvaj mjesec41249
UkupnoUkupno7110790

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 57