Dj 8,26-39

Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: “Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.” On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. Duh reče Filipu: “Pođi i pridruži se tim kolima!” Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: “Razumiješ li što čitaš?” On odvrati: “Kako bih mogao ako me tko ne uputi?” Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.

Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: “Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?” Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: “Evo vode! Što prijeći da se krstim?” Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom.

Za razmišljanje

Posvećeni u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga, krštenjem postajemo svjedoci Uskrsnulog Krista i njegova Evanđelja, sve do na kraj zemlje.

Ø    Prepoznaješ li u svome životu, i na koji način, svjedoke koji su ti prenijeli vjeru?

Ø    Usvajajući ljepotu dara krštenja, na koji način i na kojim mjestima (kuća, škola, posao...), kad se vratiš kući, možeš biti svjedokom?

Molitva

• Svemogući vječni Bože,
• ti svoju Crkvu vazda umnažaš novim potomstvom.
• Povećaj vjeru i shvaćanje našim izabranicima,
• da se nanovo rođeni u krsnom studencu
• pribroje tvojoj posinjenoj djeci.
• Po Kristu Gospodinu našemu.

Franjo, kojeg Bog traži 

Iz Ogledala savršenosti (Speculum perfectionis) (OS II,101)

Strofa o oprostu

Pošto blaženi Franjo ispjeva Pjesmu bratu Suncu, dođe do velike nesloge između biskupa i asiškog gradonačelnika, do te mjere da je biskup isključio iz Crkve asiškog gradonačelnika, a ovaj pak po glasnicima razglasio da nitko ništa ne prodaje biskupu te ništa od njega ne kupuje ili sklapa kakve dogovore s njime.

Franjo se ozbiljno razbolio. Saznavši za tu razmiricu, bijaše duboko pogođen time. Reče dakle svojoj braći: “Velika je to sramota za nas, sluge Božje, da biskup i gradonačelnik gaje toliku mržnju jedan prema drugome, a nitko ih ne pokušava pomiriti.”

Tako je Franjo tom prilikom nadodao novu strofu Pohvalama: “Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje i podnose rado bijede života. Blaženi koji sve podnose s mirom jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.”

Potom pozove jednog od svoje braće te mu reče: “Idi do gradonačelnika, i reci mu da s gradskim uglednicima i onima koje može okupiti, dođe u biskupsku palaču.” I dok je taj brat odlazio prenijeti Franjinu poruku, Franjo reče drugoj dvojici svojih drugova: “Idite pred biskupa i gradonačelnika i osobama koje su s njima, i pjevajte im Pjesmu brata Sunca. Pouzdajem se u Gospodina da će ta pjesma dirnuti njihova srca, te će oni povratiti nekadašnju međusobnu naklonost i prijateljstvo.”

Doista, kad se svi okupiše u dvoru biskupske palače, ova dva brata ustadoše, te jedan od njih reče: “Blaženi je Franjo tijekom svoje bolesti ispjevao Pjesmu brata Sunca, kao pohvalu samome Gospodinu i na izgradnju bližnjega. On vas moli da je s velikim poštovanjem poslušate.” I tako počeše pjevati. Gradonačelnik ubrzo ustade, te sklopljenih ruku, s gorljivim štovanjem i mnogim suzama stajaše i slušaše ove riječi kao Gospodinovo evanđelje, budući da je gajio veliku vjeru i štovanje prema sv. Franji.

Kad završiše Pohvale, gradonačelnik reče u prisutnosti sviju: “Iskreno vam kažem, ne samo da bih oprostio gospodinu biskupu, kojega želim i trebam smatrati svojim gospodinom, nego bih oprostio i onome tko bi mi ubio brata ili sina!” To rekavši, baci se pod noge biskupa i reče mu: “Evo me, spreman sam udovoljiti Vam u svemu, kako se Vama svidi, za ljubav Gospodina našega Isusa Krista i njegovoga sluge brata Franje.”

Potom ga biskup primi za ruke, podigne ga i reče: “Po svojoj bih službi trebao biti ponizan, no jer sam se razbjesnio, pokušaj mi oprostiti!” Tako se s mnogo ljubavi i zanosa zagrliše i izljubiše. Braća bijahu zadivljena i sretna, videći da se ispunja ono što Franjo bijaše predvidio o pomirenju ove dvojice.

Za razmišljanje

Zato što nema šestice bez sedmice, a ne bi bilo ni lijepo ostaviti nedovršen posao. Ali i zato što... poslanje koje nam je povjereno nije nam strano: ono nastaje iz našega iskustva s Bogom; Franjo je znao oprostiti, i naučio je slaviti Gospodina “za” njegova stvorenja. Ali bio je i svjestan da ljubljeno stvorenje treba biti “na sliku i priliku” Ljubavi, da ne bi bio uvreda umjesto slave Božje. I k tome: Franjo zna pjevati te stoga, sukladno pozivu u Nepotvrđenom pravilu (“neka koriste ono... što već znaju”), koristi taj svoj dar kao oruđe poslanja. I tako spasenje prelazi iz života u život.

• Za koga sam hodao ovih dana? Samo za sebe, za svoje snove, za svoju povijest? A ostali koji su bili sa mnom? Ili sam možda hodao i za njih! A ostali koji nisu bili sa mnom?
• Vratit ću se svome uobičajenom životu. Neće to biti neki “drugi” život, bit će to moj: onaj koji sam ostavio kod kuće da bih došao ovdje. Onaj koji moram ponovno uzeti i iskoristiti ga za Boga i za braću.

Bratstvo Frame - mjesto tvojega traženja 

Franjevačka mladež: Put franjevačkoga poziva (Frama: Put poziva 32)

Mjesno bratstvo je osnovna stanica Frame i ozračje u kojemu se mladi nalaze da bi dobili iskustvo kršćanskoga života u svjetlu poruke sv. Franje Asiškoga. Bratstvo se češće okuplja (npr. jednom tjedno), da bi mladi zajedno živjeli svoj odnos s Bogom i sa sestrama i braćom. Važno je da susreti budu ispunjeni trenucima molitve i formacije te elementima djelovanja i rekreacije. Neka se susreti tako organiziraju da pogoduju urastanju bratstva Frame u Franjevačku obitelj i mjesnu Crkvu.

Živjeti u bratstvu Frame

Iskustvo života očituje se kroz poziv i poslanje. Jedno bez drugoga nije do kraja shvaćeno, što može značiti da je to samo neka vrsta teoretskoga znanja, koje još nije postalo živo djelo. Formacija u bratstvu želi nas osposobiti za konkretna djelovanja i angažiran rad u Crkvi i u svijetu.

ZADATAK: Kratko opiši konkretno djelovanje tvoga mjesnog bratstva Frame.

• Je li moguće ustvrditi da mjesno bratstvo koje je zatvoreno u sebe ne može prepoznati potrebe u kojima treba djelovati u svijetu?
• Kako prepoznati takvu krizu i kako djelovati?
• Imaš li iskustvo da ti je neki oblik djelovanja kao bratstva pomoglo da započneš intenzivnije živjeti evanđelje i pronađeš veći smisao života u bratstvu Frame? Koja su to poslanja?