Izl 14,19-31

Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći.

Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo.

Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. “Bježimo od Izraelaca!” - poviču Egipćani, “jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!”

Tada će Gospodin Mojsiju: “Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.” Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini.

A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu.

Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.

Za razmišljanje

“More je slika krštenja budući da je omogućilo odvajanje od faraona, kao što nas kupelj krštenja oslobađa od đavolske vlasti. U svome krilu to more ubija neprijatelja, a u krštenju umire naše neprijateljstvo s Bogom. Narod je iz mora izišao neozlijeđen, a iz krsne vode i mi ćemo izaći kao živi iznad mrtvih, spašeni milošću Onoga koji nas je pozvao. A što se tiče oblaka, on je sjena dara koji dolazi od Duha Svetoga.” (sv. Bazilije)

Ø    Kao što je izraelski narod bio u faraonovu ropstvu, imaš li i ti ropstvo u svome životu? Koje? Tko je tvoj “faraon”?

Ø    Poput Izraela, i ti tijekom svog napornog hoda pod suncem želiš naći “prijateljski zaklon” u kojem ćeš se moći odmoriti. Što je “zaklon”, okrijepa u tvome životu gdje možeš pronaći svoj život?

Molitva

• Bože, koji si nam svoga Sina poslao za Spasitelja,
• daj da se ovi katekumeni
• koji su se obratili na Gospodinovu riječ
• i žele crpsti žive vode kao ona žena Samarijanka,
• priznaju kako ih grijeh i slabosti sputavaju.
• Ne dopusti da se isprazno pouzdavaju u sebe
• i da ih zavede đavolska sila,
• nego ih oslobodi duha obmane
• da uvide svoja zla
• i iznutra se očiste te pođu putem spasenja.
• Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Franjo, kojeg Bog traži

Sv. Bonaventura: Životopis sv. Franje (LM II,3-4)

Pred biskupom

3. Kad je otac nakon malo vremena otputovao iz domovine, njegova mu je majka, ne odobravajući mužev postupak i ne mogući umekšati sinovu odlučnost, skinula okove i pustila ga da ode. Zahvaljujući svemogućem Gospodinu, ponovno se vratio tamo gdje je prije boravio. Kad se otac vratio i kad ga nije našao kod kuće, izgrdio je ženu i razjaren pohitao onamo da ga, ne mogne li ga opametiti, barem potjera iz zavičaja. No, Bog je Franju ohrabrio te je razjarenu ocu izišao u susret. Na sav je glas vikao kako omalovažava i njegove okove i batine. Osim toga je izjavio da će za Kristovo ime radosno podnijeti sva zla. Kad je otac uvidio da ga ne može odvratiti, dao se u potragu za novcem. Kad ga je konačno pronašao u nekom prozorčiću, bijes mu se donekle stišao. Žeđ je pohlepe donekle utažio gutljajem novca.

4. Tjelesni je otac zatim pokušao sina milosti, već lišena novca, izvesti pred gradskoga biskupa da se pred njim odrekne očinske baštine i da vrati sve što je još imao. Istiniti se ljubitelj siromaštva pokazao spremnim da to učini. Došavši pred biskupa, nije ni oklijevao niti je zbog nečega krzmao, niti je čekao kakvu riječ, nego je odmah svukao svu odjeću i predao ocu. Tada je ustanovljeno da je čovjek Božji ispod raskošne odjeće na golu tijelu nosio pokornički pojas. Štoviše, upravo opijen čudesnim žarom, odbacio je i gaće. Kad se pred svima posve ogolio, rekao je ocu: “Do sada sam te zvao svojim ocem na zemlji, a sada mogu bezbrižno reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, kod koga sam pohranio sve svoje blago i u koga sam stavio sve pouzdanje svoje nade.”

Kad je biskup to vidio, zadivio se tolikoj gorljivosti čovjeka Božjega. Odmah je ustao i plačući ga zagrlio. Jer bijaše čovjek samilostan i plemenit, prekrio ga je plaštem kojim bijaše ogrnut. Svojima je naredio da mu nešto dadu čime će pokriti udove svoga tijela. Dadoše mu siromašan, trošan ogrtač biskupova sluge. Sa zahvalnošću ga je primio i na njemu vlastitom rukom pomoću vapna, koje mu bijaše pri ruci, načinio znak križa. Iz toga je načinio odjeću za čovjeka propeta i polu naga siromaha. Tako je, dakle, sluga svevišnjega Kralja ostao gol da bi nasljedovao propetoga Gospodina koga je toliko ljubio. Tako se, dakle, oboružao križem da bi svoju dušu prepustio drvu spasenja po kojem će se očuvati od brodoloma svijeta.

Za produbljivanje

Jedna te ista stvarnost (Franjin poziv u očima njegovih roditelja, ili novac koji mu je otac osporavao) može za jedne biti svjetlost, a za druge tama. Oslobađanje od zemaljskog oca ustvari je duboko oslobađanje od bogatstava svijeta. Ono što nije otkupljeno po križu, osuđeno je na propast.

• Vrlo je lako potpasti pod utjecaj tuđeg mišljenja, osobito ako ga dijeli većina ili ako je “u modi”, ali u Božjem naumu ono što je tama za Egipćane postaje svjetlost za Izraelce. Trebam naučiti promatrati Njegovim očima.
• Osuda grijeha, spas grešnika – to je način Krista i njegove Crkve. To treba postati i moj način. Ne mogu napustiti obećanje da ću prihvatiti način života koji mi je stran da ne bih izgubio nečiju simpatiju, niti mogu zaboraviti da me Bog oslobađa ne od “zemaljskog oca” ili stanovnika Egipta, nego od njihovog poimanja odnosa s Bogom i s drugima.

Bratstvo Frame – mjesto tvojega traženja

Franjevačka mladež: Put franjevačkoga poziva (Frama: Put poziva 6)

Franjevačka mladež, u smislu Generalnih konstitucija FSR-a, razlikuje se od ostalih franjevačkih skupina mladih time što… :

- prihvaća Pravilo FSR-a kao dokument nadahnuća;

- osobno se i formalno obvezuje, pred Bogom i pred bratstvom, živjeti to nadahnuće.

Živjeti u bratstvu Frame

Obećanja u mjesnom bratstvu Frame predstavljaju čin vjere i duhovnu snagu. Nije jednostavno dati obećanje poznavajući svoje navike i oblike dosadašnjeg života. Stoga je važno gledati kako mi tu Bog daruje jedno novo iskustvo duhovnog života i poticaja za rast u vjeri. Po obećanjima mi želimo rasti iz običnih situacija u novu dimenziju iskustva Boga koji nam je bliz po braći i sestrama, i koji me po njima ohrabruje.

ZADATAK: Objasni kako ti shvaćaš obećanja u bratstvu Frame.

• Što ti se posebno činilo kao prepreka pri razmišljanju da daš svoje prvo obećanje u bratstvu?
• Imaš li iskustvo da si pripremajući se za obećanje započeo novo oblikovanje u nekim stvarima u svojem životu? Kada si to primijetio: tada ili kasnije, s vremenom?
• Kakvo je tvoje iskustvo međusobnog povezivanja u bratstvu nakon slavlja obećanja? Je li se nešto promijenilo u vašem zajedništvu, tjednim susretima, pripremi tema, molitvi, karitativnom djelovanju…?