Povijesna bilješka o župi Svih Svetih Hrvace

BLAGDANI U ŽUPI

Fra Jozo Zrnčić

Svi Sveti  (1. studenoga)

Već tisuću i pol godina Crkva slavi blagdan Svih Svetih. Rimski car Hadrijan (117.-138.) sagradio je hram u čast svim poganskim bogovima, nazvan Pantheon. Za vrijeme pape Bonifacija IV. 610. godine; Pantheon je postao kršćanska Crkva pos­većen u čast Majke Božje i svih kršćanskih mučeni­ka. To je početak slavlja Svih Svetih. Pogansku vjeru u bogove zamijenila je vjera u Isusa Krista.

Blagdan Svih Svetih možemo razumjeti ako pri­hvaćamo srž kršćanske uskrsne poruke, to jest istinu da je Isus uskrsnuo i da će svi oni koji vjeruju u njega i žive po njegovoj Riječi uskrsnuti. Ovim blagdanom, dakle, slavimo sve one nepoznate, male i tihe ljude, poštene, plemenite i vrijedne, sve mučenike, sirote i udovice, naše očeve i majke koji su kroz sve životne poteškoće ostali vjerni Bogu i u njemu postigli svoj konačni cilj. Oni su otkrili u sebi sliku Božju i učinili je prepoznatljivom. To je razlog da je u svakom čovjeku duboko ukorijenjena i urođena težnja za dobrotom, za svetim. Rijetko će netko ostati neosjetljiv ako mu se prigovori da je škrt, lo­pov, nemoralan, ubojica, sebičan, lažac, zloban... Ako to i jesmo, vrijeđamo se kad nam se to kaže. To znači da i nesvjesno želimo postati ono što se tome protivi, a to je biti dobar.

Ako u Vjerovanju molimo "sveta Crkva", onda se to ne pripisuje ljudima nego Bogu, koji je jedini svet. Crkva može biti sveta i nazivati se svetom, jer u njoj živi i djeluje Isus Krist Božji Sin, jer u njoj djeluju i prisutni su Duh Sveti i Evanđelje. Crkva se okuplja oko svog utemel­jitelja i oko znakova njegove prisutnosti ­sakramenata i iz toga se izvora napaja. Zbog toga je Crkva "općinstvo svetih", jer njezin svršetak nije smrt, nego zajedništvo u vječnosti sa svima koji su po vjeri, nadi i ljubavi postig­li svoj cilj.

Svetkovina Gospe žalosne, suzaštitnice Župe Hrvace1

Slavi se u nedjelju poslije 15. rujna (u treću ned­jelju rujna). Ova se svetkovina naziva: Svetkov­ina Gospe žalosne, Gospe prežalosne, Gospe od sedam žalosti i Gospe hrvatačke; danas narod obično kaže - Svetkovina Gospe žalosne. Svet­kovina Gospe Žalosne je i Dan Općine Hrvace.

Toga dana vjernici Hrvatačani, gdje god bili, pogotovo iz Južne Hrvatske, rado dođu u svoje Hrvace slaviti svoju zaštitnicu - Gospu Žalos­nu. I vrlo im je drago sudjelovati u procesiji i sv. misi na ovaj hrvatački dan.

Kršćani su uvijek vjerovali u Krista Boga -Čovjeka svoga Spasitelja. U srednjem vijeku iz svoje pobožnosti počeli su štovati Isusa kao čovjeka boli, i u Mariji, njegovoj majci, gle­dali su onu koja je trpjela. Ugroženi i muče­ni raznim bolestima: kugom, gubom, rakom... kršćani su Mariju, majku boli, izabrali za svoju zaštitnicu. Znali su da samo onaj koji je mnogo trpio može razumjeti i patnju drugoga.

Sveti Josip (19. ožujka)

Sveti Josip stoji u sjeni Djevice Marije, svoje zaručnice i u sjeni spasenjskog događaja Utjelov­ljenja Isusova. Ne znamo ni mjesto ni dan nje­gova rođenja. Nije ostavio nikakav spis niti umjetničko djelo. Pisci i povjesničari onoga doba nikakvim podatkom ne upućuju na njegovu os­obu. Ne navodi se nijedna njegova riječ.

Sve što se o sv. Josipu zna, nalazi se u nekoli­ko redaka Evanđelja. Trebalo je proći tisuću godina da ga kršćanstvo počne štovati. Zani­mljivo je spomenuti da je Hrvatski sabor 1687. g. donio odluku kojom je sv. Josip proglašen za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske. Hrvatski se narod u tim tjeskobnim vremeni­ma stavlja pod zaštitu onoga koji može oču­vati vjeru, dom i rod. U 19. stoljeću progla­šen je zaštitnikom cijele Crkve. Papa Pio XII. proglasio ga je 1956. g. zaštitnikom radnika. Papa Ivan XIII. uvrstio je njegovo ime u mis­ni kanon.

Sveti Matej u svom Evađelju kaže: "Josip, muž Marije od koje se rodio Isus koji se zove Krist". Ova činjenica govori tko je sv. Josip, koje je njegovo poslanje i koje mu mjesto pripada u Crkvi. Djevica Marija i sv. Josip u službi su onoga što je Bog htio učiniti po njima. Sveti ga Matej naziva "pravednim" i tako stavlja u red velikih ljudi vjernika i u red s Abrahamom, praocem naše vjere. To je najveća pohvala koja se može izreći na račun jednog čovjeka. Pravednost je temeljna biblijska riječ. "Blago onima koji gladuju i žeđaju pravednosti", kaže Isus u govoru na Gori. Sv. Josip je mudar, jer sluša i daje se od Boga voditi.

Cijeli njegov život, briga i rad u sv. Obitelji jest suradnja s Bogom.

Svetog Josipa častimo kao zaštitnika i kao uzor. On je bio čovjek u sjeni i na rubu. Mili­juni ljudi svakog dana u ljubavi i vjernosti ispunjavaju svoju životnu zadaću. 0 njima nitko ne govori i ne piše. Što bi svijet i crkva bili bez ljudi koji vjerno i nezapaženo služe da bi drugi mogli živjeti? Sv. Josip je uzor svih velikih ljudi koji umiru prije pobjede, a vje­rovali su i žrtvovali se da bi drugi mogli ži­vjeti, sijali su da bi drugi mogli žeti. I naše vrijeme treba ljude koji su spremni s ljubav­lju raditi i stvarati, sijati da bi drugi mogli žeti.

Sveti Ante (13. lipnja)

Sveti je Ante jedan od najvećih i najoblju­bljenijih svetaca kršćanstva. On u pučkoj pobožnosti našega hrvatskog naroda zauzi­ma istaknuto mjesto. Rodio se u Lisabonu 1195., a umro u Padovi 1231. godine. Njegovi su suvremenici: sv. Franjo, sv. Dominik, sv. Bonaventura, sv. Toma, sv. Elizabeta... Bog ih je poslao kad je Crkvi bilo najpotrebnije. U to vrijeme ljudi su bili zahvaćeni raznim po­rocima: gramzljivošću, nedostojnim životom, tvrdoglavošću, raznim krivovjerjima... Kršćani su također bili zahvaćeni tim porocima.

Sveti se Ante najčešće prikazuje s Djetetom Isu­som, ljiljanom, Biblijom, kutijom za milodare... Dijete Isus govori o njegovoj povezanosti s Isu­som, ljiljan označava njegovu čistoću i neporočnost, Biblija je Riječ Božja koju je tako vjer­no i zanosno naviještao, a kutija za milodare go­vori koliko su mu na srcu bili svi oni koji su bili gladni kruha. U našem je narodu dobro poznat naziv "kruh sv. Ante", koji se u njegovo ime daje siromasima. S pravom možemo reći da je to ve­liko i trajno čudo u Crkvi.

Temelj na kojemu je sv. Ante gradio svoju teologi­ju i svoje propovjedničko umijeće jest Božja ljubav prema nama koja se očitovala u Isusu Kristu. Nošen tom vjerom, on je kao pučki pro­povjednik i kao prvi profesor teologije u svome Redu s velikim uspjehom rasvjetljivao kršćanske istine, učvršćivao ljude u pravoj vjeri i odvraćao od krivovjerja. Bog je njegov propovjednički i karitativni rad popratio mnogim čudesima. Stoga je u puku odmah bio slavljen kao svetac. Deset mjeseci poslije smrti proglašen je svecem.

U jednom pismu sv. Franjo mu piše: "Želim da braći izlažeš svetu teologiju tako da u tebi i u njima ne ugasne duh molitve". On je dobro razumio savjet sv. Franje i u svom životu poka­zao da pravo znanje povećava strahopoštovanje prema Bogu, oživljava molitvu i omogućuje djelotvornu ljubav. On je i nama živi znak vjere i hrabrosti, neprestani poziv da se može živje­ti Evanđelje, da svijet može biti bolji i Duh Božji može i danas obnoviti lice zemlje. 

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Odgođeni su susreti trajne formacije (regionalni susreti)

************

Dan otvorenih vrata Klerikata

************

Adresa e-pošte:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Muka po Ivanu (provincijski napjev /zapisao fra Stipica Grgat)

Muka po Ivanu (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Marku (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Mateju (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Luki (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2209
Ovaj mjesecOvaj mjesec69790
UkupnoUkupno7612291

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 73