3000 hrvatskih hodočasnika iz Njemačke hodočastilo u Lurd

Hrvatska katolička župa Frankfurt bila je organizator tradicionalnog hodočašća u Lurd za sve vjernike hrvatskih katoličkih zajednica u Njemačkoj. Već dugi niz godina vjernici iz većine Hrvatskih katoličkih zajednica za blagdan Uzašašća hodočaste u Lurd. Ove godine hodočastilo je oko 3000 vjernika, a iz župe Frankfurt organizirana su četiri autobusa hodočasnika, a iz misije Ludwigsburg jedan autobus hodočasnika.

 

 

 

Razgovarajući s hodočasnicima u Lurdu i na povratku prema Njemačkoj shvatio sam da ovo hodočašće njima obnavlja vjeru i kako Bog svakom pojedinom u ovom marijanskom svetištu na jednostavan način progovara. U Lurdu hodočasnici na poseban način dožive spoj između Neba i Zemlje, kao i zajedništvo između Boga i čovjeka. Poruke Majke Božje Lurdske upućene svetoj Bernardici zapravo su upućene svakom čovjeku a osobito hodočasniku u Lurd. Pozivi i vapaji Majke Božje Lurdske na molitvu, pokoru i obraćenje duboko diraju i odjekuju u srcu svakog hodočasnika. Molitva i razmišljanje na hodočašću u Lurd smiruje srce i dušu čovjekovu u ovom nemirnom i stresnom  vremenu jer je čovjek gladan i žedan 'zdravlja' duše i tijela.

Dio vjernika, koji su hodočastili i ove godine, rekli su kako su oni bili već više puta i da će opet ići na hodočašće jer im je to mogućnost da obnove svoje zavjete prema Majci Božjoj Lurdskoj. Osim toga, kažu hodočasnici, da im Gospa Lurdska udijeli novu snagu za njihov duhovni i fizički život. To iskustvo osjetilo se i na drugim hodočasnicima.

Prije odlaska iz Lurda, nakon slavlja svete mise pred Gospinom špiljom, svi su hodočasnici obnovili svoju vjeru i preporučili sebe i svoje obitelji zagovoru Majke Božje Lurdske.

 

Do Lurda i natrag

Piše: Fra Jozo Župić

  •  
    • Hrvati se, evo, k tebi utiču
    • i pjesmom ti, Djevo, veselo kliču.
    • Zdravo, zdravo, zdravo Marijo.

Riječi ove pjesme odzvanjale su u autobusima i u samom svetištu koje je bilo odredište tisuća Hrvata iz europskih zemalja: Njemačke, Francuske, Švicarske, Austrije, Nizozemske, pa i same Hrvatske koji dođoše proslaviti blagdan Uzašašća Gospodinova u najveće marijansko svetište na svijetu-Lurd. To čine godinama u Marijinom mjesecu svibnju. Do Lurda ih je pratilo zelenilo Francuske. Prekrasni krajolici. Krave na sočnim pašnjacima. Blagoslovljena kiša. I na kraju putovanja dočekao ih je Lurd na podnožju Pirineja, s rijekom Gavom i tisućama braće i sestara po vjeri iz čitavoga svijeta.

Lurd je nastao kao veza između ravnice i planine. Na jugu grada se ističu prve vapnenaste karike Pirineja, a na sjeveru i zapadu je okružen ravnicama Tarbesa i Paua.

U Lurd ne dolaze samo zdravi, nego još više, bolesni. Tisuće bolesnika u kolicima. Prate ih, nećete vjerovati: mladići i djevojke. Bravo mladi. Nisu mladi samo u drogi, alkoholu, u nasilju na stadionima, kriminalu, nego su i na putovima dobrote, križa, pomaganja, predanja. Možda su među njima i oni kojima je papa Ivan Pavao II. na svjetskom danu mladih u Parizu 1997. godine rekao: „Nemojte se strašiti. Posljednju riječ imaju život i ljubav“. 

Isti papa rekao je pred mladima u Lurdu 1983. godine: „Tvoj život ima vrijednost. U Lurdu učimo u čemu se sastoji ljubav za život: u špilji i tamo gdje donose ljude koji trpe, ona je u ljubavi prema bolesnicima. U kapeli ispovijedanja ona je u slušanju svih moralnih nevolja, i utješnom Kristovom opraštanju. Ljubav je nerastavljvo povezana s duhom služenja, koji životu, a i mladima daje smisao. Taj duh nije samo pomoć: on je izmjena, ponuda zajednici“.

Rastvorio sam kišobran. Sitna kišica natapa zelena stabla i livade. Poput najveće polivače na svijetu pere lurdske ulice, a rijeku Gavu obogaćuje još većom količinom vode. Hodočasnici sa svojom prtljagom ispunjaju lurdske hotele. Poslije Pariza, Lurd je na drugom mjestu po broju hotela, a iza njega je Nica.  

Ljudi me pitaju za Bernardičinu kuću. Bernardica je rođena 7. siječnja 1844. godine kao najstarija od sedmero djece u obitelji Franje i Lujze Soubirous.  Iako ime Bernarda – koje je dobila 9. siječnja na krštenju u župnoj crkvi sv. Petra – znači “jaka kao medvjedica”, ona je bila slabašna i bolovala je od astme. U četrnaestoj godini života, u četvrtak, 11 veljače 1858. godine, u špilji Massabielle, koja je u njezino doba bila prljavo, mračno, vlažno i hladno mjesto, a zvali su je “špiljom svinja”,  Bernardica je  vidjela  “Gospođu, odjevenu u bijele haljine”.   Gospa se od veljače do srpnja 1858. godine osamnaest puta ukazala maloj Bernardici. Na šesnaestom ukazanju, nakon mnogih prethodnih čuda i poruka, Gospa je kazala Bernardici: “Ja sam Bezgrešno Začeće!”  Proglašena je blaženom 1925., a svetom 1933. godine.

U prolazu žena ženi pod kišobranom govori: Ići ću u Kupres na groblje. Dvije naše žene kupuju deku s likom Djevice u špilji i klečeće Bernardice. S njome će pokrivati svoju djecu.

Pred jednim dućanom opet naša žena služeći se prstima pokazuje cipele u izlogu koje želi kupiti, a onda po zraku piše  broj svojih cipela. Prodavačica je razumjela njezinu želju i donijela joj kutiju s cipelama. Kišobrani, guranje, tako ti je to u velikoj gužvi.  Kata jedva nosi veliku najlon kesu punu plastičnih kanti s lurdskom vodom. Reče mi: Imam puno dice. Svima treba donijeti nešto. Starica zubima drži krunicu, a rukama traži nešto po svojoj torbici. Pitam jednu hodočasnicu kako se osjeća. Ona sva vesela govori: Malo se smočiš, presvučeš se i meni dobro. Gospođa iz Njemačke koja godinama dolazi u Lurd ponijela je četiri para cipela, jer iz iskustva zna da je u Lurdu često kišno vrijeme. Jedne svoje cipele dala je ženi koja se sva smočila, a prvi put je u Lurdu. Treba činiti dobro, doviknu.

U Lurdu osjetih jedinstvo kršćana. Različiti jezici, ali svi su ujedninjeni u euharistiji, križnom putu, pobožnosti pred Presvetim Sakramentom i u molitvi krunice u noćnoj procesiji sa svijećama. Veličanstven prizor. Iz tisuća grla odzvanja ave, ave, ave Maria.

A, onda povratak kućama. Nakon tri nezaboravna dana u Lurdu nosimo stotine novosti svojima kući. U autobusu provalila ganga. Dragica i Marija okrenule se jedna drugoj pa im se sudaraju glasovi. Kata zapjevala pjesmu koju je pjevala kod ovaca: Svekrvice, sime od salate, daj mi sina, ja ne pitam za te. Netko spomenu svoga župnika i njegovih riječi u ljetnim mjesecima upućenih onima koji se slobodnije oblače i dolaze u crkvu: „Ovo je crkva Svih svetih, a ne plaža Svih svetih“. Jedna se žena sjetila svoje pokojne majke Ane. Bila je dobra. Svakom bi pomogla. Njoj su govorili da je mala žena, a ona bi rekla: Biokovo je veliko, pa nema nikakve koristi od njega. A ja, sve napravim: polje i državni posao. Molitva krunice za bolesnu Ivanku. Oko pola noći nude se kobasice. Netko doviknu: Sad meni triba lipa postelja, a ne jesti kobasice. Branko dovikuje Kati: Boli te glava, a zavila si nogu.

Kroz moju glavu prolaze riječi pape Ivana Pavala II. irečene 15. kolovoza 2004.: „Gospa Lurdska ima poruku za sve vas: budite slobodni ljudi i žene! Ali ne zaboravite, ljudska sloboda je sloboda obilježena grijehom. I ona mora biti oslobođena. Krist je njezin osloboditelj“. 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1552
Ovaj mjesecOvaj mjesec67825
UkupnoUkupno4901546

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 124 

Administrator

franodoljanin@gmail.com