Radost u trpljenju (Mk 10, 33-34)

Uvodna molitva

  • Marijo, ti si zdenac odane ljubavi,
  • daj da s iskrenim osjećajima podijelim s tobom svu tugu koju si podnijela.
  • Spasitelju mili, kad me život bude napuštao,
  • primi me po molitvama tvoje majke, s plodovima pobjede.

 

Evanđelje

“Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.”

Uvod

Bogat ili siromašan, mlad ili star, ateist ili vjernik, svatko se suočava s križem. Bez obzira koliko silno pokušavali, ne možemo isključiti križ iz našeg života. Krist je međutim učinio križ sredstvom spasenja. Isus je Blaženoj djevici dodijelio povlašteno mjesto na Kalvariji, a nas poziva da svakodnevno uzimamo svoj križ i nosimo ga. Ova nas meditacija podsjeća na duhovno značenje križa, treba nam pomoći prihvatiti ga i radosno ga nositi.

 

1. Zašto križ?

“Zašto ovaj moj križ?” bolno je pitanje vezano za trpljenje. To je dobro pitanje; ono može biti odlična molitva. To znači da ga moram nekome uputiti. Kome ću postaviti ovo pitanje, Bogu ili svijetu?

Svijet mi neće moći odgovoriti. On će pokušati odstraniti patnju, ali ju neće moći objasniti. On čini sve moguće da se riješi patnje, ali ne može iskorijeniti njen uzrok: grijeh.

Stvari nam imaju smisla kada poznajemo njihov uzrok. Izbrišemo li se pojam grijeha ne možemo shvatiti zašto ovo trpljenje: budući da mi svijet ne može odgovoriti na pitanje: “Zašto taj moj križ?” moram postaviti pitanje Bogu. Međutim, ne smijem pitati o tome grčke bogove, one mitske bogove, udaljene od bilo kakvih briga običnog čovjeka. Moram o tome pitati Boga koji ljubi i trpi, Boga Isusa Krista koji je pripustio razapinjanje i smrt svog Sina Jedinorođenca. Samo on nam može na to odgovoriti.

“Istina, danas nažalost križ nestaje pred našim očima. Izbačen je iz domova i s grobova pokojnika; a najviše iz srdaca mnogih kojima nije milo gledati u mrtvaca na križu. Usprkos tome, ne možemo ukloniti križ iz našeg kršćanskog života i kršćanskog apostolata. Biti kršćanin jučer, danas, sutra znači zdušno prihvaćati Kristov križ, učiniti ga vlastitim, veoma vlastitim jer u križu je naše spasenje.” (Marcial Maciel, LC)

 

2. Krist je trpio umjesto mene i za mene

Kristovo učenje o trpljenju je puno protuslovlja. Blaženi siromašni duhom, ožalošćeni, gladni i žedni pravednosti. Blago progonjenima; kada ih zbog njega pogrde i prognaju, i sve zlo slažu protiv njih. Uska su vrata i tijesan put koji vodi u Život. „Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu; O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Mt 7, 14)

Križ, radost trpljenja, pobjeda nad smrću, plodonosnost trpljenja, nalaženje gubljenjem, zrno zakopano u zemlju... svi ovi putovi daju život. Bili bi to teški, jalovi putovi za naš ljudski um i logiku, da ih Krist već nije utro prije nas.

“Krist se, svakako, ponajviše približio svijetu ljudske patnje time što je sam tu patnju na sebe uzeo. Za vrijeme svog javnog djelovanja pretrpio je ne samo umor, beskućništvo, nerazumijevanje i od najbližih, nego je posebno sve čvršće bio okružen obručem neprijateljstva, sve su se jasnije očitovale priprave da bude lišen života. Krist je toga svjestan te više puta govori svojim učenicima o trpljenju i smrti koja ga čeka. Krist ide u susret svojoj muci potpuno svjestan poslanja što ga treba baš tako izvršiti. Upravo tom patnjom on mora učiniti da ‘čovjek ne umre, nego da ima život vječni.’ Upravo svojim križem mora dosegnuti korijene zla što su urasli u ljudsku povijest i u ljudske duše. Upravo pomoću svojega križa treba izvršiti djelo spasenja. To djelo u naumu vječne ljubavi ima otkupiteljsko značenje... Krist se zaputio prema trpljenju svjestan svoje spasotvorne snage, poslušan Ocu, ali prije svega sjedinjen s Ocem u ljubavi kojom je On ljubio svijet i ljude u svijetu. Zato je sv. Pavao o Kristu pisao: ‘Ljubio me je i sebe je predao za mene.'

“Stoga ne možemo izostaviti križ iz kršćanskog života. Štoviše, valja ga postaviti u središte našeg kršćanstva do mjere da uzviknemo zajedno sa sv. Pavlom; “A ja Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.” (Galaćanima 6, 14). Križ stoga može postati simbolom našeg cjelokupnog života gdje nam se radosti susreću s bolima, predanost s ljubavlju, život s uskrsnućem, a naš sadašnji život s budućim životom.

 

3. Nova perspektiva

“Nije pošteno!” Izgleda da trpljenje uvijek povezujemo s nepravdom. Činjenica da mnoga trpljenja uzrokuju nepravde čini našu bol još mučnijom. Ovo je naš uzak pogled na trpljenje gledajući s motrišta pravde. Međutim, Krist nam je rekao da će sve ljude privući k sebi kad bude uzdignut na križ, pa se time i naš pogled na trpljenje brzo mijenja dok gledamo na raspetoga! Ne tražimo više njegovo značenje u smislu pravednosti; umjesto toga, perspektiva trpljenja otvara se silno, do dimenzija otkupljenja i spasonosne ljubavi.

Istina, moramo dati svoj život. Moramo pasti na zemlju i umrijeti da bismo živjeli i donosili ploda. Međutim, ovaj zakon evanđelja težak je samo svjetovnim ljudima, onima koji na nj gledaju izvana. Ako se uključite, ako u potpunosti živite ovaj stav, otkriti ćete slijedeće: ako je prvi dio istinit drugi nije ništa manje istinit, pa donosi: obilan urod, plod, ispunjenje, život.

“ ... Međutim patnja je znak posebne ljubavi. Ona je izuzetno plodonosna i svijet bi ju trebao dragovoljno prihvaćati ... Prinesi duhovno radostan svoju ožalošćenu dušu Kristu, Kralju koji ima pravo tražiti od nas svaku žrtvu. Uzdigni ju i prikaži ju, pa kreni uzbrdo vrletnim životnim putem. Tako ćeš ga razveseliti i dati primjer drugima. Neka bol koju duboko i osobno doživljavaš potječe iz uvida da on još ne kraljuje u ovome svijetu... i da uza svu svoju ljubav nije osvojio čak niti svaki kutak našeg vlastitog kršćanskog života.” (Marcial Maciel, LC) 

Upitnik

Ova pitanja namijenjena su pomoći vam procijeniti svoj život u svjetlu nadahnuća koja vam je Bog upravo dao u trenucima provedenim s njim u molitvi.

  1. Gdje ja tragam za značenjem mojih križeva?
  2. Bojim li se trpljenja? Prinosim li svoje trpljenje Bogu?
  3. Jesam li ikada razmišljao o „prikazanju žrtve”? U kakvu svrhu prikazujem žrtvu?
  4. Kakvu vezu vidim između žrtve i poziva, žrtve i otkupljenja?

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2010
Ovaj mjesecOvaj mjesec46348
UkupnoUkupno5493894

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 95 

Administrator

franodoljanin@gmail.com