Životopis sv. Franje

 

BOLESTI SVETOGA FRANJE

160. poglavlje

Kako je razgovarao s nekim bratom o brizi za tijelo

210. Po mnogim je naporima i teškim bolestima glasnik Božji Franjo slijedio tragove Kristove. Nije stao dok nije ono, što je savršeno započeo, još savršenije dovršio. Kad je iznemogao i tjelesno sasvim malaksao, nikada nije zastao na putu savršenstva, nikada nije dopuštao neko ublaženje strogosti stege. Tako kad mu je već tijelo bilo iscrpljeno, nije mu bez prigovaranja savjesti ni u malim stvarima mogao izilaziti u susret. Kad je bilo potrebno da i protiv svoje volje tegobe svoga tijela, koje su premašile njegove snage, ublaži lijekovima, jednoga je dana nekom bratu, za kojega je znao da će mu spremno dati savjet, blago upitao: "Što ti se, predragi sine, čini, zašto moja savjest, kad je u pitanju briga za tijelo, prigovara? Bojim se da mu bolesnome previše ugađam i da mu nastojim biranim ljekarijama pomoći. Ne zato što bi ga već nešto veselilo primiti kad je dugotrajnim bolovanjem istrošeno. Ostavila ga je težnja za svakim užitkom."

211. Sin je ocu pažljivo odgovorio, jer je spoznao da mu je Gospodin dao riječi odgovora: "Kaži mi, oče, ako ti je po volji, kakvom se pomnjom tvoje tijelo, dok je moglo, podvrgavalo tvojim nalozima?" On će na to: "Dajem mu svjedočanstvo, sinko, da je uvijek bilo poslušno, ni u čemu nije sebe štedjelo, nego se brzo podvrgavalo svim nalozima. Nije se ugibalo nikakvu naporu, nije se klonilo nikakve neugodnosti da bi samo moglo izvršivati naloge. U ovome se posvema slažemo ja i tijelo da bez ikakva otpora služimo Kristu Gospodinu." I reče brat: "Gdje je, dakle, oče, tvoja dobrostivost, blagost i ona velika razboritost? Je li ta uzajamnost dostojna vjernih prijatelja: dobročinstvo rado primiti, a onomu, koji ga je učinio, u vrijeme potrebe prema zasluzi ne vratiti? Kako si do sada svom gospodinu Kristu mogao služiti bez pomoći tijela? Zar se nije, kao što i sam priznaješ, poradi toga izvrgavalo svakoj opasnosti?" Otac će: "Priznajem, sine, to je živa istina." Na to će sin: " Da li je to razborito da tako vjernu prijatelju ne pritekneš u pomoć u tolikoj potrebi kad je on sebe i sve svoje za tebe sve do u smrt izložio? Daleko bih od tebe, oče, pomoćniče i oslonče ožalošćenih, daleko bio od tebe grijeh protiv Gospodina!" Franjo će nato: "Bio blagoslovljen, sine, koji si mudro mojim teškoćama pružio tako spasonosne lijekove!" I poče radosno govoriti tijelu: "Raduj se, brate tijelo, i oprosti mi, jer evo rado izvršujem što ti je drago. Žurim se da rado priskočim u pomoć tvojim bolnim uzdisajima!" - Ali što je moglo obradovati već malne ugasnulo tjelešce? Što ga je u svakom pogledu tako oronula moglo podržati? Franjo je već svijetu bio mrtav, ali je u njemu živio Krist. Križ mu je bio uživanje na ovome svijetu, jer je križ Kristov nosio ukorijenjen u svom srcu. I zato su izvana na tijelu blistale rane, jer je unutra u srcu izrastao vrlo dubok korijen.

 

161. poglavlje

Što mu je Gospodin obećao u ime njegovih bolesti

212. Čudno je kako su se snage mogle izdržati kad je u svakom pogledu bio oslabljen patnjama. Ove svoje boli nije nazivao kaznama, nego ih je zvao sestrama. Nema sumnje da su one mnogočim prouzročene. Zaista, da bi bio po pobjedama slavniji, Svevišnji mu je ne samo u prvom početku povjeravao teškoće, nego mu se i kao već zaslužnom borcu pružala mogućnost za pobjede. I u ovome imaju primjer oni koji ga nasljeduju, što zbog ostarjelosti nije radio ništa tromije, zbog bolesti ništa popustljivije. Ali u ovoj suznoj dolini nije bilo razloga za njegovo potpuno čišćenje, gdje je tako o posljednjoj pari polagao račun, ako je bilo u njemu što se moralo spaliti da bi napokon kao posvema očišćen smjesta poletio u nebesa. Mišljenja sam da je glavni razlog njegovih patnja bio u tome, kao što je on tvrdio o drugima, što podnošenje toga pribavlja veliku nagradu.

213. Tako je jedne noći, kad su ga zbog njegovih bolesti više nego obično mučile teške i raznolike tegobe, iz dna srca počeo samoga sebe sažalijevati. Ali da ne bi onaj spremni duh u nečemu na tjelesni način pristao uz tijelo makar i načas, molio se Kristu i sačuvao netaknutim štit strpljivosti. Dok je tako molio i borio se, primio je od Gospodina obećanje vječnoga života u ovoj prispodobi: "Kad bi sva zemlja i svemir bili neprocjenjivo zlato i kad bi se tebi dalo kao nagrada blago tolike slave za ono što trpiš zbog strašnih tegoba; kad bi se oduzela sva bol, čime se spomenuto zlato nem ože usporediti niti se može dolično spomenuti, zar se ne bi radovao i dragovoljno podnosio što časovito podnosiš?" "Zaista bih se radovao - reče svetac - i izvanredno bih se radovao." Na to mu reče Gospodin: "Zanosno, dakle, kliči, jer tvoja je bolest dar mojega kraljevstva i po zasluzi strpljivosti sa sigurnošću i stalnošću očekuj baštinu u tom mojem kraljevstvu!" - Šta misliš, koliko i kako se obradovao čovjek koji je usrećen tako divnim obećanjem? Što misliš kakvom je ne samo strpljivošću nego i ljubavlju prigrlio tegobe tijela? Samo je on toga bio sasvim svjestan, jer mu je to onda bilo neizrecivo. Ipak je nešto malo povjerio subraći ukoliko je to mogao. - Tada je sastavio pohvale o stvorovima i njih je namijenio za veličanje Stvoritelja.

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas176
Ovaj mjesecOvaj mjesec62985
UkupnoUkupno7052716

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 48