Životopis sv. Franje

 

SVETA JEDNOSTAVNOST

142. poglavlje

U čemu je prava jednostavnost

189. Svetac je svetu jednostavnost, kćerku milosti, sestru mudrosti, majku pravednosti brižljivom pažnjom u sebi pretpostavljao ostalome, a bila mu je draga i u drugih. No, on nije usvajao svaku jednostavnost, nego samo onu, koja je zadovoljna sa svojim Bogom, a ostalo malo cijeni. A to je ona, koja se diči strahom Božjim, kojane zna činiti ili govoriti zlo. To je ona, koja ispitujući samu sebe, nikoga svojim sudom ne osuđuje, koja čestitijem prepušta dužnu vlast, a sama ne teži ni za kakvom vlašću. To je ona, koja helenske počasti ne smatra najboljima,106a većma se opredjeljuje za to da radi negoli da uči ili poučava. To je ona, koja u svim božankim zakonima ostavlja po strani zagonetnu rječitost, ukrase i nakite, isticanje i osebujnosti; ne traži koru nego srce, ne traži ljusku nego jezgru, ne mnoge stvari nego mnogo, najveće i neprolazno dobro. Nju je sveti otac tražio i kod obrazovane braće i kod laika. Bio je uvjeren da ona nije u suprotnosti s mudrošću, nego da joj je rođena sestra, iako siromasi lakše dolaze do znanja i spremnije se njime služe. Zato u "Pohvalama", što ih je napisao o krepostima, kaže ovako: "Zdravo, kraljice Mudrosti! Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom, čistom svetom jednostavnošću!"

 

143. poglavlje

Brat Ivan Jednostavni

190. Kad je sveti Franjo nedaleko od Asiza prolazio pokraj nekog sela, pritrča mu neki Ivan, čovjek vrlo jednostavan, koji je orao u polju, te mu je rekao: "Htio bih da me učiniš bratom, jer već dugo vremena želim Bogu služiti." Svetac se obradovao te mu je, videći njegovu jednostavnost, povoljno odgovorio: "Ako hoćeš postati našim bratom i drugom, podaj siromasima, ako što imaš, i tako izvlaštena ću te primiti." Odmah je izjarmio volove i jednoga je ponudio svetom Franji. Rekao je: "Dajmo ovoga vola siromasima! Imam naime pravo da od imanja svoga oca dobijem tolik dio." Svetac se nasmiješio i veoma je pohvalio njegovu ljubav prema jednostavnosti. Kad su to dočuli roditelji i nejaka braća, dotrčaše zaplakani. Većma su se žalostili što im se oduzima vol nego čovjek. Njima će svetac: "Umirite se! Evo, vraćam vam vola, a uzimam brata." Tako je sa sobom odveo toga čovjeka, obukao ga u redovničko odijelo i zbog njegove umiljate jednostavnosti na poseban način prigrlio.

Kad bi tako na kojem mjestu sveti Franjo zastao u razmatranju i pravio on kretnje ili izraze lica kakve mu drago, jednostavni Ivan bi sve to ponavljao i oponašao. Tako, kad bi svetac pljunuo, i on bi pljunuo; kad bi se nakašljao, i on bi se nakašljao; na svečeve uzdisaje bi nadodavao uzdisaje, a naricanju je dodavao naricanje. Kad je svetac uzdigao ruku prema nebu, i on je svoju podigao. Pomno ga je motrio kao uzor, i sve je na sebi ponavljao. Svetac je to opazio i jednoć ga je upitao zašto to čini. Ovaj je odgovorio i rekao: "Obećao sam da ću sve raditi što ti radiš; za mene bi to bila šteta da nešto propustim." Svetac se obradovao ovako čistoj jednostavnosti, ali mu je ipak blago zaprijetio da tako ubuduće ne radi. I tako se on nakon kratka vremena ovako jednostavan preselio Gospodinu. Svetac je njegov život češće preporučivao za nasljedovanje. Nije ga nazivao bratom Ivanom, nego ga je vrlo rado nazivao svetim Ivanom. - Uvaži kako je vlastitost svete jednostavnosti: živjeti prema uputama pređa, uvijek se oslanjati na primjere i običaje svetaca. Tko će dati ljudskoj mudrosti da tolikom pomnjom nasljeduje onoga koji kraljuje u nebesima, kolikom ga je sveta jednostavnost oponašala na zemlji? Što, dakle? Jednostavnost je sveca nasljedovala za života, pred njim je otišla u život.

 

144. poglavlje

Kako je među sinovima gojio jedinstvo, o kojem je govorio u prispodobi

191. Uvijek je neprestano želio i budno nastojao oko toga da među sinovima sačuva vez jedinstva; da bi njih, koje je privukao isti Duh i dao im život isti Otac, miroljubivo grijalo krilo jedne majke. Htio je da budu jedinstveni stari i mladi, da bratskom ljubavlju budu povezani oni mudri s jednostavnima; da se oni koji su jedni od drugih udaljeni međusobno povezuju snagom ljubavi. - Jednom zgodom je ispripovijedao poučnu prispodobu koja sadrži vrlo važnu pouku: "Gle - reče -neka bi se održao generalni kapitul sviju redovnika kolikogod ih ima u Crkvi! A jer su nazočni učeni i neuki, umnici i oni koji se bez znanja znaju svidjeti Bogu, naređeno je jednomu između mudrih i jednomu između jednostavnih da govore. Onaj mudri razmišljao je, jer je mudar, i ovako u sebi govorio: 'Nije ovo mjesto da se razmećemo znanjem, gdje se nalaze takvi koji posjeduju savršeno znanje. I ne dolikuje, kad govorim među najumnijima, da govorim duboko, pa da po dosjetljivosti budem zapažen. Bit će možda korisnije govoriti jednostavnije.' Osvanu određeni dan, sastadoše se zajedno zajednice svetih, da kao žedni slušaju govor. Nastupi onaj mudri obučen u kostrijet, a glava mu posuta pepelom. I svi su se divili, jer je većma propovijedao činom. Rekao je kratko: "Mnogo smo, obećali, a još više nam je obećano; obdržavajmo ovo, težimo za onim. Uživanje kratko, kazna vječna, trpljenje neznatno, slava beskonačna. Mnogo je pozvanih, malo izabranih, svima će biti naplaćeno." Provalila su u plač skrušena srca slušatelja, otvoreno su mudroga častili kao sveca. - 'Gle - reče onaj jednostavni u svom srcu - onaj mudri mi je sve preoteo, što god sam odlučio učiniti ili kazati. Ali znam što ću učiniti. Znam nekoliko redaka iz psalama. Ponašat ću se kao mudrac, pošto se onaj ponio kao jednostavan.' Dođe i sutrašnje zasjedanje. Usta onaj jednostavni. Kao predmet govora je predložio psalam. Nadahnut božanskim Duhom tako je vatreno, tako duboko, tako slatko govorio nadahnut Božjim darom da su svi zapanjeni izjavili: 'S jednostavnim je Gospodinov govornički dar'."

192. Ovu poučnu prispodobu koju je tako izložio, čovjek je Božji protumačio ovako: "Naš je Red vrlo velika zajednica pa se sa sviju strana svijeta sastao kao opći sabor. Tu se oni mudri služe onim što pripada jednostavnima, kad promatraju kako neznalice gorljivom revnošću istražuju nebeske stvari i kako oni koje nije poučio čovjek po Duhu razumiju duhovne stvari. Tu su i oni jednostavni koji ono što pripada mudrima preokreću u svoju korist, kad u njemu (tj. Redu) zajedno uza se gledaju ponizne slavne ljude koji bi svagdje na svijetu mogli biti slavni. Ovdje - reče - odsijeva ljepota ove sretne obitelji čiji se mnogovrsni ukras glavaru obitelji izvanredno sviđa." 

 

145. poglavlje

Kako se svetac šišao

193. Kad se sveti Franjo šišao, često je šišaču govorio: "Pazi, da mi ne načiniš velik vijenac! Hoću naime da moja jednostavna braća imaju udio na mojoj glavi."107 - Jednostavno je htio da Red pripada siromašnima i neukima, a ne samo bogatima i mudrima. Rekao je: "Bog ne gleda tko je tko te generalni ministar Reda, Duh Sveti, jednako počiva nad siromašnim i jednostavnim." Ovu je rečenicu htio unijeti u Pravilo, ali ga je u tom spriječilo njegovo potvrđenje. 

 

146. poglavlje

Kako je htio da se obrazovani klerici, koji dolaze u Red, izvlaste 

194. Jednom je zgodom rekao kako se obrazovan klerik na neki način mora odreći i svoga znanja kad stupi u Red da bi se tako, lišen takva posjedovanja, gol bacio u naručje Propetoga. Rekao je: "Znanje mnoge čini nepoučljivima, ono nešto oporo u njima ne da se savijati poniznim vježbama. Zato bih htio da obrazovani najprije izrekne ovu molitvu: 'Evo, brate, dugo sam živio u svijetu, a svoga Boga nisam istinski upoznao. Molim te, odredi mi mjesto, koje je daleko od buke svijeta, gdje ću s bolom razmišljati o svom životu, gdje ću se sabrati od rasresenosti svoga srca da bih svoju dušu obnovio.' Što mislite, kakav će ovaj biti, koji ovako započne? Sigurno bi izišao poput odvezana lava snažan za sve, a blagoslovljeni onaj sok što ga je u početku upio, neprestanim napretkom bi rastao. Ovaj bi se napokon mogao dati na službu riječi kao siguran, jer bi izlijevao ono, što u njemu vrije." - Ovo je zaista svet nauk! Ta što je tako potrebno onome koji dolazi iz posve drugačije sredine, nego da svjetovni način osjećanja, koji mu je dugo vremena ucjepljivan i utiskivan, poniznim vježbama iskorijeni i ukloni? Tko god bi u Red tako unišao, brzo bi u školi savršenstva ostvario savršenost.

 

147. poglavlje

Kako je htio da se ovi privikavaju i kako se ukazao subratu s kojim je propovijedao

195. Bio je žalostan, ako se zanemarivala krepost i ako se išlo za znanjem, naročito onda, ako netko ne bi ustrajao o onome zvanju, u koje je od početka bio pozvan. Rekao je: "Mojoj će braći, koja se prepuštaju vodstvu isprazna znanja, na dan isplate ruke biti prazne. Htio bih da se naoružaju krepostima pa kad nastupe vremena nevolje, imali bi u tjeskobi sa sobom Gospodina. I doći će nevolja u kojoj knjige neće ništa koristiti, nego će se bacati kroz prozor i u zapećak." - Nije ovako govorio zato što mu ne bi bilo po volji proučavanje Sv. pisma, nego da bi sve odvratio od pretjerane želje za učenjem i što je htio da većma budu dobri po ljubavi negoli učeni po radoznalosti.

Također je unaprijed osjećao kako će ubrzo nadoći vrijeme za koje je znao da će znanje biti povodom za pad, a duh će duhovnima biti potpornjem. - Neki je laik htio imati psaltir i od njega za to tražio dopuštenje. Umjesto psaltira pružio mu je pepeo. - Nekoga od subraće, koji se gdjekada davao na propovijedanje, ukazavši mu se u viđenju nakon smrti, u tom ga je zaustavio i naredio mu da ide putem jednostavnosti. Bog mu je svjedok, kako je nakon ovoga viđenja osjećao toliku nasladu da mu se više dana činilo kao da mu očeve rosne riječi kapaju u uši.

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1172
Ovaj mjesecOvaj mjesec52362
UkupnoUkupno6812582

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 57 

Administrator

franodoljanin@gmail.com