Životopis sv. Franje

 

PROMATRANJE STVORITELJA U STVOROVIMA 

 

124. poglavlje

Svečeva ljubav prema osjetilnim i prema neosjetilnim stvorovima

165. Taj se sretni putnik žurio da iziđe iz svijeta kojim je prolazio kao prognanik, ali se služio svim onim što je na svijetu. Protiv knezova tmine se naime njime služio kao borilištem, a Boga je promatrao kao zrcalo dobrote. U svakoj umjetnini je veličao Umjetnika. Što god je opažao u stvorovima, podsjećalo ga je na Stvoritelja. Zanosno je klicao svim djelima Božjih ruku; uživajući u divnim prizorima, gledao je živi smisao i uzrok svega. U lijepim stvarima je prepoznavao Najljepšega. Sva mu dobra dovikuju: "Onaj koji nas je stvorio najbolji je." Po tragovima što ih je u stvari svuda utisnuo slijedi Ljubljenoga, od svega pravi sebi stepenice, kojima se dolazi do prijestolja. Osjećajem nečuvene pobožnosti grli sve stvorove, govori im o Gospodinu i potiče ih da ga slave. - Pažljiv je prema uljanicama, svjetiljkama i svijećama. Nije htio svojom rukom priječiti njihovo svjetlo, jer da je njihovo svjetlo znak vječnoga svjetla. - S poštovanjem je hodio po kamenju i to zbog onoga koji sebe nazivlje stijenom. A kad je trebalo izreći onaj redak: "Uzdigao si me na stijenu", da bi to izrekao s nešto više poštovanja, kazao je: "Ispod nogu Stijene si me uzvisio."

Kad bi braća sjekla drva, branio je da se stablo sasvim posiječe. Htio je da mu se ostavi nada da će ponovno potjerati. - Vrtlaru je naredio da oko vrta ostavi neprokopanu među da bi u svoje vrijeme zelenilo biljaka i dražest cvijeća propovijedala o divnom Ocu svega. Naredio je da se unutar vrta uredi vrtić za mirisno bilje i cvijeće da one, koji to budu promatrali, podsjeća na vječno uživanje.

Uklanjao bi s puta crviće da ne budu pogaženi nogama. Naredio je da se pčelama donese meda i najboljega vina da u zimskoj studeni ne izginu. - Sve životinje je nazivao braćom i sestrama, iako je među svakovrsnom zvjeradi posebno volio one blage. Ta tko bi bio kadar sve ispripovijedati, ako je naime ona izvorna dobrota, koja će biti sve u svemu, ovom svecu već sve u svemu odsjajivala.

 

125. poglavlje

Kako su mu sami stvorovi uzvraćali ljubav i o vatri koja ga nije ozlijedila

166. Zato su se svi stvorovi trudili kako bi svecu uzvratili ljubav i kako bi za dobročinstva odgovarali zahvalnošću. Smiješili su se kad bi ih dragao, udovoljavali bi njegovim molbama, pokoravali se njegovim zapovijedima. - U ono vrijeme, kad su mu bile bolesne oči te je bio primoran podvrgnuti se liječenju, u obitavalište je bio pozvan liječnik. On je došao i donio željeznu spravu za ispaljivanje. Naredio je da se sprava stavi u vatru, dok se ne usije. A blaženi je otac, dok mu je tijelo od užasa podrhtavalo a on ga hrabrio, ovako progovorio vatri: "Sestro moja vatro, s obzirom na ostale stvari imaš zavidnu ljepotu; snažna si, lijepa i korisna, jer te je Svevišnji takvom stvorio. Budi ovaj čas prema meni samilosna, budi uljudna! Jer sam te do sada ljubio u Gospodinu. Molim velikoga Gospoda koji te je stvorio da tvoju žestinu sada ublaži da bih mogao podnijeti što me nježnije budeš palila." Kad je dovršio molitvu, znakom križa je blagoslovio vatru i tada je neustrašivo stao. Liječnik je uzeo u ruke ražareno i usijano željezo, braća su se, nadvladana samilošću, razbjegla, a svetac se vedar i veseo prepustio željezu. Željezo je pištajući ulazilo u nježno tijelo, a od uha do obrve je izvedeno spaljivanje. Koliku mu je bol nanijela ona vatra, svjedoče riječi samoga sveca, koji to najbolje zna. Kad su se naime povratila braća koja su se razbjegla, otac im je smješeći se rekao: "Vi, malodušni i tjesnogrudni, zašto ste pobjegli? Zaista vam kažem, niti sam osjetio žestinu vatre, niti kakvu tjelesnu bol." Zatim se okrenuo liječniku i rekao: "Ako tijelo još nije dovoljno sprženo, žeži ponovno!" A liječnik, koji je u sličnom zahvatu doživljavao različite slučajeve, naglasio je da je ovo čudo i rekao: "Kažem vam, braćo, danas sam vidio čudesne stvari!" Vjerujem da se ovaj povratio u stanje prve nedužnosti, jer, kad je htio, ublaživalo se i ono što je okrutno. 

 

126. poglavlje

Kako mu je ptičica sjela na ruku

167. Vozeći se preko Rietskoga jezera prema samotištu Greccio, sjedio je u čamcu. Jedan ribar mu je poklonio neku riječnu pticu da se s njom zabavlja u Gospodinu. Blaženi je otac radosno uzeo pticu, a zatim je otvorio ruke i blago je potaknuo da slobodno odleti. A kad nije htjela otići, nego se u njegovim rukama stisla kao u gnjezdašcu, svetac se uzdignuta pogleda predao molitvi. I kad je kao nakon duga vremena odnekale došao k sebi, umiljato je naložio da se bez straha povrati u prijašnju slobodu. Zadobivši dopuštenje s blagoslovom, izražavajući radost jednim pokretom tijela, odletjela je. 

 

127. poglavlje

Sokol

168. Kad je blaženi Franjo, u želji da na uobičajen način izbjegne poglede i razgovore s ljudima boravio u jednom samotištu, po velikom se savezu prijateljstva povezao sa sokolom koji je na tome mjestu imao svoje gnijezdo. Sokol je naime uvijek u noćno doba svojim pjevom i glasanjem označivao sat u koji je svetac običavao ustajati na božanske pohvale. To je svecu Božjem jako godilo što tolikom brižljivošću od njega odgoni svaku tromost. Ali kad je svetac nekom bolešću bio većma pritisnut nego obično, sokol ga je štedio pa nije tako točno označivao bdijenja. I kao da ga je Bog poučio, istom bi u praskozorje u zvono svoga glasa lakim udarcem pokucao. - Kakvo čudo, ako su izvanrednog ljubitelja Božjeg poštivali i ostali stvorovi.

 

128. poglavlje

Pčele

169. Na jednoj gori je jednoć bila napravljena ćelijica u kojoj je Božji sluga četrdeset dana činio najstrožu pokoru. Pa kad je, pošto se navršilo određeno vrijeme, odanle odlazio, ćelija je u samotištu ostala bez stanovnika. Ondje je ostala zemljana posuda iz koje je svetac običavao piti. A kad su jedanput došli ljudi iz poštovanja prema svecu, nađoše posudicu punu pčela. U samoj su posudi divnom vještinom načinile medeno saće hoteći, bez sumnje, time označiti slast kontemplacije, koju je ondje uživao svetac Božji. 

 

129. poglavlje

Fazan

170. Neki je plemić iz sijenskoga kraja blaženom Franji, dok je bolovao, poslao fazana. Kad ga je radostan primio, a u takvim se slučajevima nije običavao veseliti iz želje za jelom nego iz ljubavi prama Stvoritelju, rekao je fazanu: "Neka je hvaljen naš Stovritelj, brate fazane!" a zatim je kazao braći: "Načinimo pokus da vidimo hoće li brat fazan htjeti boraviti s nama ili će otići na samotna mjesta koja mu većma odgovaraju." Na svečev ga je nalog jedan brat odnio daleko i ostavio u vinogradu. Fazan se odmah brzim koracima povratio k očevoj ćeliji. Svetac je ponovno naredio da se još dalje odnese, ali se on još brže povratio k vratima. Zato je svetac naredio da ga brižno hrane. Zagrlio ga je i tepao mu umiljatim riječima. To je promatrao neki liječnik koji je mnogo štovao sveca Božjega pa ga je zatražio od braće, ali ga nije namjeravao pojesti, nego ga je htio čuvati iz poštovanja prma svecu. Štoviše, liječnik ga je odnio sa sobom kući. No, fazan kao da mu je nanesena nepravda, odvojen od sveca, uopće nije htio jesti doklegod je bio od njega odijeljen. Liječnik se čudio i odmah je fazana odnio natrag svecu i sve je po redu ispripovijedao što se zbilo. Doskora, kad je fazan bio stavljen na zemlju, pogledao je svoga oca, prestao je tugovati i radosno počeo jesti.

 

130. poglavlje

Cvrčak

171. Pokraj ćelije sveca Božjega u Porcijunkuli je cvrčak, sjedeći na grani smokve, često uobičajenom milinom cvrčao. Blaženi je otac gdjekada ispružio ruku i ljupko ga pozvao govoreći: "Brate cvrčku, dođi k meni!" A on bi, kao da je razuman, odmah sišao na njegovu ruku. Svetac mu je rekao: "Pjevaj, brate moj cvrčku, i Gospodina, svoga Stovritelja, zanosno hvali!" Cvrčak je bez oklijevanja poslušao i počeo pjevati. I tako dugo ne bi prestao pjevati, dok čovjek Božji ne bi u njegovo pjevanje umiješao svoje pohvale Bogu i dok mu ne bi naredio da odleti na svoje uobičajeno mjesto. Ondje bi kroz osam dana ostajao kao privezan. A svetac, kad je silazio iz ćelije, uvijek ga je rukama pogladio i naredio da pjeva. Cvrčak se navikao uvijek slušati njegove naredbe. I svetac reče svojim drugovima: "Podajmo već dopust našem bratu cvrčku, koji nas je do sada dosta razveseljavao svojim pohvalnim pjesmama, da se zbog toga ne bi naše tijelo isprazno dičilo." I cvrčak je odmah, dobivši dopuštenje, otišao i nije se više ondje pokazivao.

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas200
Ovaj mjesecOvaj mjesec40555
UkupnoUkupno6955889

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 39 

Administrator

franodoljanin@gmail.com