Životopis sv. Franje

 

KAKO SU GA MUČILI ĐAVLI 

 

84. poglavlje

Kako su ga mučili đavli i kako treba izbjegavati gospodske dvore

119. Sotona je ovoga čovjeka napadao ne samo napastima, nego i tvorno. S njim se rvao. Jednom ga je zamolio gospodin kardinal svetoga Križa Leon da malo proboravi kod njega u Rimu. Odabrao je jednu osamljenu kulu koja je bila presvođena s devet lukova i tako razdijeljena kao u nekih devet pustinjačkih ćelijica. Prve noći, pošto se pomolio Bogu i htio leći na počinak, dođoše đavli i započeše sveca Božjega neprijateljski napadati. Vrlo dugo i vrlo okrutno su ga mučili i napokon ga kao polumrtva ostaviše. Kad su oni otišli i kad je konačno odahnuo, pozva svetac svoga druga koji je spavao u drugoj sobici. A kad je ovaj došao, rekao mu je: "Brate, hoću da ostaneš pokraj mene, jer se bojim biti sam. Malo prije su me mučili đavli." Svetac je drhtao i udovi su mu se tresli kao kad nekoga trese vrlo jaka zimica.

120. Kad su tako proveli cijelu noć, a da nisu ni oka stisnuli rekao je sveti Franjo svom drugu: "Đavli su 'gastaldi'91 (redari) našega Gospodina, on ih je odredio da kažnjavaju prekršaje. Znak je veće milosti, ako u svoga sluge ne ostavlja ništa nekažnjeno, dok živi na svijetu. Ja ne ponavljam uvredu koju po Božjem milosrđu nisam oprao zadovoljštinom. Svojom naime očinskom dobrohotnošću uvijek sa mnom tako postupa da mi, kad se molim i razmatram, pokazuje što mu se sviđa i što ne sviđa. Ali možda dopušta da na mene zato nasrću njegovi "gastaldi", što moj boravak u velikaškom dvoru drugima ne pruža dobar primjer. Moja braća, koja borave u siromašnim mjestima, kad čuju da sam s kardinalima, posumnjat će da obilujem uživanjem. Zato, brate, smatram uputnijim da onaj, koji se postavlja za uzor, izbjegava dvorove i da one koji trpe oskudicu ohrabruje trpeći poput njih." Tako ujutro, prešutjevši sve, oproste se od kardinala i odu. - Neka znaju oni koji borave u dvorima92 i neka zapamte da su nedonoščad izvučena iz utrobe svoje majke. Ne krivim poslušnost, nego častohljeplje; besposlicu i uživanje prekoravam; jednom riječju, u svakoj poslušnosti kao uzor predlažem Franju. Ipak se treba od svega suzdržavati što god se Bogu ne sviđa, pa makar se sviđa ljudima.

 

 

85. poglavlje

Primjer za spomenuto

121. Pada mi na pamet, što mislim da se nikako ne smije zaobići. Kad je neki brat vidio braću kako borave u nekom dvoru, zanesen ne znam kakvom slavom, zaželio je da zajedno s njima bude dvorski kapelan. I kad je jedne noći razmišljao o dvorskom životu, u snu je vidio spomenutu braću kako se nalaze izvan boravišta braće i kako su odvojeni od svoje zajednice. Osim toga je vidio kako jedu iz ogavne i zamazane svinjske posude, a jeli su grah koji bijaše pomiješan s ljudskim izmetinama. Gledajući to, brat se silno zaprepastio. Kad je ujutro ustao, dvor ga više nije zanimao. 

 

86. poglavlje

Napasti što ih je podnosio u nekom samotištu i o viđenju jednoga brata

122. Jednoć je svetac s pratiocem došao do neke crkve, koja se nalazila daleko od naselja. Želeći se nasamo pomoliti, upozorio je pratioca rekavši: "Htio bih, brate, ovdje noćas ostati sam. Pođi u svratište i rano ujutro se povrati k meni!" Kad je tako ostao sam, pred Gospodinom je dugo i veoma pobožno molio, i napokon se ogledao, gdje bi naslonio glavu i zaspao. I odmah se u duši smutio, počeo se plašiti, i zgražati, i cijelim tijelom drhtati. Jasno je osjećao đavolske nasrtaje; po krovu su čete đavola trčale praveći buku. Zato je odmah ustao i izišao van, utisnuo znak križa na čelo i rekao: "U ime svemogućega Boga izjavljujem vam, đavli, da na mojem tijelu učinite što god vam je dopušteno. Dragovoljno ću podnijeti, jer nemam većega neprijatelja od tijela, osvetit ćete se mojem neprijatelju, dok se umjesto meni budete osvećivali njemu." Tako su oni, koji su se sakupili da zastraše duh, gledajući spremniji duh u slabome tijelu, posramljeni odmah iščezli.

123. Kad se razdanilo, vratio mu se pratilac. Našavši sveca prostrta pred oltarom, počekao je izvan kora, a on je međutim žarko molio pred križem. I gle, pao je u zanos i među mnogim prijestoljima u nebesima vidio je jedno, časnije od ostalih, a bilo je urešeno dragim kamenjem i blistalo je najvećom ljepotom. U sebi se divio odličnom prijestolju i šutke je razmišljao čije bi moglo biti. Međutim je čuo glas koji mu reče: "Ovo je bilo sjedište jednog od onih koji su pali, a sada se čuva za poniznoga Franju." Napokon je brat, došavši k sebi, vidio blaženoga Franju kako dolazi od molitve. Zatim se bacio ničice uzevši oblik križa te mu je progovorio, ali ne kao živom na svijetu, nego kao da već kraljuje u nebu. Rekao je: "Moli za mene Sina Božjega, oče, da mi ne uračuna grijehe!" Čovjek ga Božji pruživši ruku podigne; spoznao je da mu je u molitvi nešto otkriveno. Kad su napokon odanle krenuli, onaj brat je zapitao blaženoga Franju rekavši: "Što ti, oče, misliš sam o sebi?" On odgovori: "Samomu sebi izgledam da sam najveći grešnik, jer da je Bog kojega zločinca obasipao tolikim milosrđem, deset puta bi od mene bio svetiji." Na ovo je u bratovu srcu Duh odmah rekao: "Budi svjestan, da je viđenje, što si ga imao, bilo istinito, jer će na prijestolje, izgubljeno zbog oholosti, poniznost uzdići najponiznijega." 

 

87. poglavlje

Brat koji je oslobođen od napasti

124. Za nekoga duhovnog brata koji je u Redu ostario i bio smućen tjelesnim trpljenjem, činilo se da ga je težina zdvojnosti iscrpla. Bol mu se danomice povećala, dok ga je savjest, koja je bila više nježna nego razborita, silila da se nizašto ispovijeda. Dakako da se s tolikom pomnjom nije trebalo ispovijedati, ako je imao samo napast; ali, ako joj je i malo popustio, mogao je. A bio je tako sramežljiv da se bojao sve otkriti jednom svećeniku; a jer u tom svemu nije bilo ništa, same je misli dijelio pa je različitim svećenicima razne dijelove toga povjeravao. Kad je jednog dana šetao s blaženim Franjom, svetac mu je rekao: "Brate, kažem ti da svoju nevolju ubuduće ne moraš više nikom ispovijedati. I nemoj se bojati, jer što se s tobom događa, ti ne činiš, ubrojit će ti se to za vijenac slave, a ne u grijeh. A koliko god puta budeš mučen, po mojoj odredbi izmoli sedam puta Očenaš!" Začudio se, odakle to svetac znade i zato se silno obradovao, a nakon kratkog vremena oslobodio se svakog trpljenja. 

 

_____________

91. Riječ "Castaldus" ili "gastaldus" potječe iz langobardskoga zakonodavstva, a označuje službenika koji ima vlast upokoriti i kazniti prekršitelja zakona. To je danas u svijetu policija.

92. Ovo naše "koji borave u dvorima" u latinskom izvorniku izražava riječ "palatini". Bila su to braća koju su redovnički poglavari na molbu pojedinih velikaša dodjeljivali da budu dvorski kapelani.

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas221
Ovaj mjesecOvaj mjesec40576
UkupnoUkupno6955910

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 62 

Administrator

franodoljanin@gmail.com