Životopis sv. Franje

 

SVEČEVO RAZUMIJEVANJE SVETIH KNJIGA I SNAGA NJEGOVIH RIJEČI

 

 

68. poglavlje

Kakvo je imao znanje i kakvo pamćenje

102. Premda ovaj blaženi čovjek nije studirao nikakve znanosti, ipak je naučio onu mudrost koja dolazi odozgor, od Boga i bio je obasjan sjajem vječnoga svjetla te nije bio neupućen u Sv. pismo. Od svake ljage čist um ulazio je u "sakrivenost otajstva"85 i gdje je učiteljska znanost ostajala vani, ulazila je žarka ljubav onoga koji ljubi. Gdjekada je čitao svete knjige i što je jednom utisnuo u dušu, neizbrisivo je ostalo napisano u srcu. "Imao je pamćenje za čitanje knjiga", i sluh nije nešto samo jedanput uzalud čuo, jer je to neprestano s pobožnošću u njemu preživala ljubav. Govorio je da je ovakav način učenja i čitanja plodonosan, a ne onaj kad netko prijeđe na tisuće rasprava. Onoga je smatrao pravim filozofom koji želji za vječnim životom ništa ne pretpostavlja. A tvrdio je da će onaj, koji ponizno a ne preuzetno nastoji istraživati Pismo, od poznavanja samoga sebe lako doći do znanja o Bogu. Često je doslovce razmrsivao teškoće pojedinih pitanja i on, koji bijaše nevješt u govoru, jasno je pokazivao smisao i snagu.

 

69. poglavlje

Jedno proročanstvo što ga je na molbu nekog brata dominikanca protumačio

103. Desilo se, dok je boravio u Sieni, da je onamo došao neki član Propovjedničkoga reda (dominikanac). Bijaše to čovjek duhovan i učitelj svetog bogoslovlja. Kad je posjetio blaženoga Franju, sa svecem se dugo naslađivao, razgovarajući o "riječima Gospodinovim". I tako ga je spomenuti bogoslovac upitao za smisao onih riječi Ezekijelovih: "Ako ne opomeneš bezbožnika i ne odvratiš od zla puta njegova, iz tvojih ću ruku tražiti njegov život."86 I rekao je: "Sam poznam mnoge, dobri oče, za koje znam da se nalaze u smrtnom grijehu, a uvijek ih ne opominjem zbog njihova bezakonja, zar će se duše ovih tražiti iz mojih ruku?" Kad je blaženi Franjo za sebe ovomu rekao da je neznalica i da je potrebnije da bude poučen nego da on njemu objašnjava smisao Svetog pisma, onaj ponizni bogoslovac je dodao: "Brate, premda sam čuo tumačenje ovih riječi iz usta nekih učenjaka, ipak bih rado htio čuti tvoje tumačenje ovih riječi." Reče mu blaženi Franjo: "Ako se stvar ima shvatiti općenito, ja shvaćam ovako: da sluga Božji u sebi mora životom i svetošću tako gorjeti da svjetlom svoga dobrog primjera, govorom svoga jezika prekorava sve bezbožnike. Tako će, velim, sjaj njegova života i miris njegova dobra glasa sve prekoravati zbog njihova bezakonja." Onaj je čovjek otišao silno sazidan te je kazao braći blaženoga Franje: "Braćo moja, bogoslovsko znanje ovoga čovjeka, koje se temelji na čistoći i kontemplaciji, slično je orlu u letu; a naše znanje "trbuhom plazi po zemlji".

 

70. poglavlje

Kako je nekom kardinalu objasnio pitanja

104. Kad je drugom zgodom boravio u Rimu u kući nekoga kardinala koji mu je postavio neka zamršena pitanja, tako ih je temeljito osvijetlio da bi čovjek pomislio kako se on uvijek bavi Pismom. Gospodin kardinal mu je rekao: "Ne pitam te kao učena čovjeka, nego kao čovjeka koji u sebi ima Duha Božjega; tvoje odgovore zato rado prihvaćam što znam da dolaze od samoga Boga."

 

71. poglavlje

Kako je jednom bratu odgovorio da ima znanje kad su ga poticali da se dade na učenje

105. Kad je bio bolestan i kad su ga snalazile sve moguće boli, jednom mu je zgodom kazao njegov drug: "Oče, uvijek si se utjecao Pismu da budeš zaštićen, ono ti je uvijek pružalo lijekove za boli. Molim te, daj da ti se nešto pročita iz proroka, možda će ti se obradovati duh u Gospodinu." Njemu će svetac: "Dobro je čitati svjedočanstva Pisma, dobro je u njima tražiti Gospodina Boga; ja sam sebi iz Pisma toliko toga usvojio da mi je to posve dosta za razmatranje i razmišljanje. Ne treba mi mnogo toga, sinko, dosta mi je da znam Isusa Krista siromašna i propeta." 

 

72. poglavlje

Kako je brat Pacifik u svečevim ustima vidio svijetle mačeve

106. Bijaše u Markiji Ankonskoj neki svjetovnjak koji je zaboravio sebe, a Boga nije priznavao. Sav se prepustio ispraznosti. Nazivali su ga "kraljem stihova" zato što bijaše prvak među onima koji su pjevali razuzdane pjesme i što je sastavljao pjesme svjetovna sadržaja. Reći ću samo ukratko: toliko se slavom čovjek uzdigao da ga je sam vladar ovjenčao vijencem. Dok je tako "hodio u tmini i dok je bezakonje vukao konopcima ispraznosti", božansko milosrđe se bijedniku smilovalo i naumilo ga pozvati "da ne propadne on koji bijaše odbačen". Božanska providnost je učinila da su se susreli blaženi Franjo i on u nekom samostanu "zatvorenih sirota".86a Blaženi je otac došao onamo sa svojom braćom kćerima. Došao je k nekoj svojoj rođakinji koja je s mnogima ondje boravila.

Kad se ruka Božja na nj spustila, tjelesnim je očima vidio svetoga Franju kako je u obliku križa obilježen s dva unakrsna mača koji su se sjali. Jedan mu se pružao od glave do nogu, a drugi u visini prsiju stajao poprečno dopirući od ruke do ruke. Ovaj nije poznavao blaženoga Franju, ali kad mu se pokazalo takvo viđenje, odmah ga je prepoznao. Najednom se od toga viđenja zapanjio i počeo stvarati dobre odluke za budućnost. Pošto je blaženi otac najprije propovijedao svima općenito, zatim je mač riječi usmjerio prema ovom čovjeku. Napose ga je blago opominjao da se ostavi svjetovne taštine i da prezre svijet, a iza toga mu je pogađao srce prijeteći mu sudom Božjim. Ovaj je odmah odgovorio: "Čemu treba još više govoriti? Prijeđimo na djela. Uzmi me od ljudi i povrati me Velikom Vladaru!" Drugi dan ga je svetac obukao i, povrativši mu mir Gospodnji, nazvao ga je bratom Pacifikom. Obraćenje ovoga je pobudno djelovalo na mnoge to više što je bilo veće mnoštvo ispraznih drugova.

Radovao se brat Pacifik što može živjeti u društvu blaženog oca i počeo je osjećati nadahnuća kakva još nikada nije osjećao. Malo zatim je opazio na čelu blaženoga Franje slovo"tau" (T), a bilo je okruženo raznobojnim krugovima te je nadmašivalo ljepotu paunovu. 

 

73. poglavlje

Djelotvornost njegovih govora i svjedočanstvo nekog liječnika o tome

107. Premda je evanđeoski Franjo propovijedao neukima služeći se materijalnim i jednostavnim prispodobama, jer je dobro znao da je više potrebna krepost negoli riječi, ipak je duhovnima i sposobnijima govorio živahno i duboko. Što bijaše neizrecivo, objasnio je posve kratko. Vatrenim kretnjama i izrazom lica sve je slušatelje uzdizao do nebeskih stvari. Nije upotrebljavao ključeve filozofskih razlikovanja (distinkcija), jer svoje govore nije sam iznalazio pa ih zato nije ni sređivao. Njegovu je glasu davala snagu prava snaga i mudrost, a to je Krist. - Jednom zgodom je neki liječnik, čovjek obrazovan i rječit, rekao: "Dok propovijed ostalih od riječi do riječi zapamtim, samo mi pobjegnu riječi što ih izgovori sveti Franjo. A ako od toga nešto upamtim, čini mi se kao da to nisu one iste riječi koje prije prijeđoše preko njegovih usana." 

 

74. poglavlje

Kako je snagom riječi po bratu Silvestru iz Arezza progonio đavle

108. Franjine riječi nisu djelovale samo na ono što je nazočno, nego i onda, kad su ih drugi prenijeli, nisu se vraćale prazne. Dogodilo se da je jednom zgodom došao u grad Arezzo i to baš kad je cijeli grad bio poprište građanskoga rata i kad mu je prijetilo rasulo. Tako je čovjek Božji odsio u predgrađu, izvan grada, i vidio kako se iznad onoga kraja đavli vesele i kako građane potpiruju jedne protiv drugih da ih upropaste. Pozvao je brata imenom Silvestra, čovjeka Božjega divne jednostavnosti, zapovjedio mu i rekao: "Iziđi pred gradska vrata i u ime Boga svemogućega đavlima naredi da što brže napuste grad!" Blaga jednostavnost požuri da izvrši zapovijed. Međutim je govoreći pohvale stupio pred lice Božje i pred vratima je snažno zaviknuo: "U ime Božje i na zapovijed našeg oca Franje udaljite se odavde, svikoliki demoni!" Malo kasnije se u grad povratio mir i u veliku miru su čuvali svoja građanska prava. - Kad im je nakon toga blaženi Franjo propovijedao, na početku propovijedi je rekao: "Govorim vama koje je nekoć đavao podjarmio i demon sputao, a znam i to da ste oslobođeni po molitvama jednoga siromaška." 

 

75. poglavlje

Obraćenje istoga brata Silvestra i jedno njegovo viđenje

109. Držim da neće biti nezgodno doda li se ovome kako se spomenuti Silvestar obratio i kako ga je Duh potaknuo da stupi u Red. Silvestar bijaše svjetovni svećenik u gradu Asizu. U njega je čovjek Božji nekoć kupio kamenje za popravak crkve. Kad je ovaj u ono vrijeme vidio kako brat Bernardo, koji nakon Božjeg sveca bijaše prva biljčica Reda male braće, sve svoje potpuno ostavlja i daje siromasima, obuzet proždrljivom lakomošću, požalio se čovjeku Božjem s obzirom na kamenje što mu ga je nekoć prodao kako mu tobože nije potpuno isplatio ugovorenu svotu. Franjo se podsmjehnuo, kad je opazio da je svećenikovo srce zaraženo otrovom lakomosti. No, želio je da nekako utaži prokletu požudu, zato mu je ne brojeći novac napunio ruku. Svećenik se Silvestar obradovao onomu što je dobio, ali se većma divio darežljivosti onoga koji mu je novac dao. Kad se vratio kući, često jeuvijek nanovo razmišljao o tom slučaju. Samom sebi je poluglasno predbacivao kako je već ostario a još ljubi svijet; divio se onome mladiću koji sve tako prezire. Kako je već bio ispunjen mirisom dobra, Krist mu je raširio krilo svoga milosrđa.

Bog mu je u viđenju pokazao koliko su vrijedna Franjina djela, kako divno pred njim sjaju, kako veličanstveno ispunjaju cijeli svijet. Vidio je naime u snu kako iz Franjinih usta izlazi zlatan križ čiji je vrh sizao do neba, a ruke su mu bile raširene na obadvije strane svijeta te ga je obujmio u svoj zagrljaj. Za vrijeme viđenja se svećenik skrušio, odbacio je štetno oklijevanje, ostavio je svijet i postao potpun nasljedovatelj čovjeka Božjeg. U Redu je počeo živjeti savršeno i Kristovom milošću je život vrlo savršeno dovršio. - Ali kakvo čudo, ako se Franjo ukazao kao propet, kad se s križem uvijek toliko družio. Kad je čudesni križ u njemu bio tako ukorijenjen, što je u tom veliko, ako je iz dobre zemlje proizveo cvijeće, lišće i izgledne plodove? Iz nje ništa drugo nije ni moglo izrasti kad ju je cijelu onaj čudesni križ od početka sebi prisvojio. No, sad se ipak povratimo na stvar. 

 

76. poglavlje

Jedan brat oslobođen od nasrtaja demona

110. Desilo se da je neki brat duže vremena bio mučen napašću duha podmuklijom i gorom od izazova tijela. Napokon je ovaj došao k svetom Franji i ponizno mu se bacio pred noge; vrlo gorko je plakao, nijemogao govoriti, jer su ga priječili duboki jecaji. Smilio se očevoj ljubavi i on, kad je saznao da ovoga muče opaki nasrtaji, reče: "Nalažem vam, demoni, snagom Božjom da moga brata više ne napadate kao što ste to do sada drsko činili!" Doskora, kad se raspršila tama, brat je ustao oslobođen, a napadaja kao da nikada nije ni bilo. 

 

77. poglavlje

Opaka krmača požderala janje

111. Na drugim se mjestima očito vidi kako je njegova riječ imala čudesnu snagu i nad životinjama. Dotaknut ću se samo jednog slučaja koji mi je pri ruci. Kad je sluga Svevišnjega jednom zgodom prenoćio u samostanu Svetog Verekunda u gubijskoj biskupiji, one se noći jedna ovca ojanjila. Bila je ondje i vrlo okrutna svinja koja nije poštedjela nedužni život, nego ga je krvoločno usmrtila. Kad su ljudi ujutro ustali, nađoše mrtvo janje, bilo im je jasno da je taj zločin počinila svinja. Kad je blagi otac za to čuo, ganulo ga divno suosjećanje, sjetio se naime onoga drugog Janjeta, oplakivao je mrtvo janješce pred svima i rekao: "Jao, brate janješce, nedužna životinjo, ti se ljudima uvijek pokazuješ korisnim! Prokleta bila ona zločinka koja te je usmrtila i neka od nje nitko ništa ne pojede, ni čovjek ni životinja!" I gle čuda! Opaka krmača je odmah počela slabiti i pošto je kroz tri dana podnosila kaznu, napokon je podnijela osvetničku smrt. Bačena je u samostanski opkop. Ondjeje ležala dugo vremena. Osušila se kao daska. Nitko se gladan njome nije nahranio.

 

__________

85. Kol 1, 26

86. Ez 3, 18

86a. Bio je to samostan sestara klarisa.

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas201
Ovaj mjesecOvaj mjesec40556
UkupnoUkupno6955890

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 54 

Administrator

franodoljanin@gmail.com