Životopis sv. Franje

 

MOLITVENA REVNOST SVETOGA FRANJE

 

 

61. poglavlje

Vrijeme, mjesto i njegov molitveni žar

94. Čovjek Božji Franjo, tijelom daleko od Gospodina, borio se za to da bi mu duh bio u nebu. Njega, koji je već postao sugrađanin anđela, od neba je dijelilo samo tijelo. Cijelom svojom dušom je žeđao za Kristom. Njemu je poklonio ne samo cijelo srce nego i tijelo.

Veličinu njegove molitve, koliko smo to očima vidjeli i koliko je to moguće ljudskim ušima predati, prikazujemo ukratko da bi je buduća pokoljenja nasljedovala. Sve je vrijeme pretvarao u sveto počivanje, kad je u srce upijao mudrost, kako se bi činilo da nazaduje, ukoliko ne bi uvijek napredovao. Ako bi kada navaljivali svjetovnjaci svojim posjetima ili kakvi drugi poslovi, radije bi ih prekidao nego dovršavao, te se vraćao u svoju unutrašnjost. Svijet mu nije prijao, pošto je bio kušao nebesku ugodnost. Božanske ga naslade učiniše veoma osjetljivim s obzirom na ljudsku grubost.

Uvijek je tragao za skrovitim mjestima, gdje bi se, ne samo duhom nego i pojedinim udovima, sa svojim Bogom sjedinjivao. Kad bi ga nenadano u javnosti zahvatila milost, kad bi ga pohodio Gospodin, da ne bi bio izvan ćelije, od plašta bi načinio ćelijicu. A ako bi kada bio bez plašta, da se ne bi "sakrivena mana" javno očitovala, lice bi prekrio rukavom. Uvijek bi ispred nazočnih nešto postavio da ne bi opazili "zaručnikov doticaj"; tako da je u tijesnoj lađi, nalazeći se među mnogima, molio neviđen. Kad mu ništa od ovoga nije bilo moguće ostvariti, svoje bi grudi pretvarao u hram. Njegov zanos bi odstranio uzdisaje i jecaje, teško uzdisanje i vanjski izraz lica bi uklonila uronjenost u Boga.

95. Tako je bivalo kod kuće. U šumama i samotištima u vijeme molitve gajeve bi napunjao uzdisajima, mjesta bi škropio suzama, prsa bi udarao pesnicom. Ondje je nalazio kao neko skrovitije samotište, često bi i riječima razgovarao s Gospodinom. Tu bi odgovarao pred sucem, tu bi se molio Ocu, tu bi razgovarao s Prijateljem, tu bi se zabavljao sa Zaručnikom. A da bi svu unutrašnjost srca zaista prikazao kao višestruku žrtvu, pred onim koji je najjednostavniji, pokazivao bi se u mnogim oblicima. Često je molio u unutrašnjosti, a da usnama nije micao. Sve vanjsko je umio svratiti u unutrašnjost, da tada svoj duh od svega vanjskoga odvrati i da ga usmjeri prema gore. Tako je sve unutrašnje gledanje i osjećanje usmjerivao na ono što je od Gospodina molio. Nije se samo činilo kao da svim svojim bićem moli, nego kao da se sav pretvorio u molitvu. - A što ti se čini kolika ga je naslada obuzimala kad je na takve stvari navikao? To samo on zna. A ja se tomu radije divim. Onome tko je to iskusio bit će dano da razumije. A onima koji nešto takvo nisu iskusili, neće biti dano. Tako je njegova duša od gorljivosti kipjela i bila izoštrena, posvema se rastopila i već je boravila u najvišim krajevima kraljevstva nebeskoga.

Blaženi otac nije običavao nijedan pohod Duha zanemariti; kad mu je bio pružen, slijedio ga je i, dokle god je Gospodin dopuštao, uživao je nasladu koja mu je tako pružena. A kad bi bio zauzet nekim poslom ili bi se nalazio na putu, ganuća milosti je polako osjećao, u međuvremenu je češće uživao onu preslatku manu. I za vrijeme putovanja, kad su pratioci bili ispred njega, stao bi pa bi uživao novo nadahnuće, jer "milost nije primao uzalud."84 

 

62. poglavlje

Kako treba pobožno moliti časoslov

96. Kanonske časove je molio ne samo pobožno, nego i sa strahopočitanjem. Premda je bolovao na očima, želucu, slezeni i jetrima, nije htio, dok je molio psalme, nasloniti se na zid ili stijenu, nego je časove molio uvijek stojeći uspravno, i bez kukuljice na glavi; očima nije kružio naokolo i molitvu nije prekidao.

Kad je svijetom išao pješice, uvijek bi stao kad je trebalo moliti koji čas; a kad je jahao, sjahao bi s konja na zemlju. - Kad se tako jednoga dana vraćao iz Rima, a neprestano je padala kiša, sjahao je s konja da izmoli časoslov. Kako je dugo stajao, pokisao je kao miš. Jednom zgodom je rekao: "Ako tijelo u miru jede svoju hranu, koja će s njim postati hranom crvima, a s kakvim se onda mirom i pokojem mora hraniti duša kojoj je hrana njezin Bog." 

 

63. poglavlje

Kako je za vrijeme molitve tjerao kojekakve utvare srca

97. Smatrao je da je teško pogriješio, ako bi ga kada u vrijeme molitve uznemirivale isprazne utvare. Kad se nešto takvo desilo, ne bi propustio ispovijed, da to odmah okaje. Ovo mu je nastojanje tako prešlo u običaj da su ga ovakve muhe vrlo rijetko mučile.

Jedne korizme je izrađivao neku posudu. U tu svrhu je iskoristio kratke komadiće vremena, da ih ne bi sasvim izgubio. Dok je jednoga dana pobožno molio Treći čas, oči mu slučajno padoše na tu posudu te ju je promatrao. Smatrao je da je tako onaj "unutrašnji čovjek" bio spriječen u gorljivosti. Bilo mu je žao što su božanske uši čule isprekidan glas srca pa je zato kazao braći: "O, tričava li djela koje me je tolilo svladalo da je na sebe svratilo moje srce! Žrtvovat ću ga Gospodinu, čiju je žrtvu smetalo." Kad je to rekao, zgrabio je posudu i u vatri ju je rastalio. "Neka nas bude sram, reče, što nas zarobljava tričava rastresenost kad u vrijeme molitve razgovaramo s Velikim Kraljem." 

 

64. poglavlje

Zanos srca

98. Mnogo puta ga je tolika ugodnost kontemplacije prevladala da je izvan sebe bio zanesen i doživljavao stvari koje premašuju ljudsku spoznaju, ali toga nije nikom otkrivao. - Ipak nam je po jednom slučaju, koji je poznat jasno, kako je često bio obuzet nadzemaljskom ugodnošću. Jednom je zgodom jahao na magarcu kad je morao proći kroz Borgo San Sepolcro. I kad je htio otpočinuti u nekom skloništu gubavaca, mnogi su doznali da prolazi čovjek Božji. Odasvud se sletješe muškarci i žene da ga vide, i željeli su da ga se po običaju dotaknu. Pa što se desilo? Odasvud su ga se doticali i navlačili ga, od njegove su tunike odrezivali komadiće da ih sačuvaju. Činilo se kao da je čovjek za sve to bio neosjetljiv i kao da mu je tijelo bilo mrtvo za sve ono što se događalo te ništa nije opazio. I napokon prispješe u prebivalište, pošto su Borgo već dosta dugo ostavili. Promatrač nebeskih stvari je zabrinuto zapitao, kao da se nekim drugim putem vraćao, kada će se približiti Borgu. 

 

65. poglavlje

Kakav bijaše nakon molitve

99. Kad se vraćao od samotničke molitve, koja bi ga malne pretvorila u drugoga čovjeka, mnogo je nastojao da se uskladi s drugima e se ne bi opazilo kako je upravo raspaljen pa da ne bi zbog ozračja ljudske naklonosti izgubio što je stekao. A povjerljivijima je često znao i tako što reći: "Kad slugu Božjega za vrijeme molitve Gospodin pohodi kakvom novom utjehom, prije nego što napusti molitvu, mora k nebu podići oči i sklopljenim rukama neka rekne Gospodinu: "Gospodine, ovu si utjehu i nasladu poslao s neba meni grešniku i nevrijedniku i ja ti je vraćam da mi je sačuvaš, jer sam ja kradljivac tvoga blaga." A drugom zgodom bi rekao: "Gospodine, oduzmi od mene svoje dobro na ovome svijetu i sačuvaj mi ga za budući." Rekao je: "Takav mora biti da se na povratku od molitve drugima pokaže takvim siromaškom i grešnikom kao da nije primio nikakvu novu milost." Govorio je: "Događa se da se za neznatnu naknadu izgubi neprocjenjiva stvar i onoga koji ju je dao potiče da je ponovno lako ne da."

Zato je običavao ustajati na molitvu tako kriomice i tiho, da ga nitko od braće ne bi opazio ni kad je ustao ni kad se molio. Ipak bi navečer, kad bi polazio u krevet, lupao i štropotao da svi primijete kako je legao. 

 

66. poglavlje

Kako je biskup, kad ga je zatekao kako moli, lišen govora

100. Kad je sveti Franjo u obitavalištu kod Porcijunkule molio, desilo se da mu je posve povjerljivo došao asiški biskup u posjet kao što je to običavao. A čim je unišao u obitavalište, bez ikakva obzira je otišao do svečeve ćelije. Pokucao je i kao da je htio unići. I gle, kad je zavirio i opazio sveca kako moli, najednom je počeo drhtati, a udovi su mu se ukočili te je izgubio i govor. Odmah je po volji Božjoj silom izguran napolje i podalje je natraške odveden. Držim da je ili bio nedostojan gledati onu tajnu ili je onaj bio dostojan da više zadrži ono što je držao. Biskup se osupnut povratio k braći i, zadobivši govor, najprije je riječima priznao krivnju. 

 

67. poglavlje

Kako je neki opat osjetio snagu njegove molitve

101. U neko drugo vrijeme se dogodilo da je opat samostana Svetog Justina u peruđinskoj biskupiji susreo svetog Franju. Brzo je sjahao s konja i malo se s njim porazgovorio o spasu svoje duše. Napokon, kad se opraštao, ponizno je zaželio da se svetac za nj moli. Sveti mu Franjo odgovori: "Rado ću, gospodine, moliti!" Kad se opat malo od svetog Franje udaljio, reče svetac bratu: "Počekaj malo, brate, jer želim podmiriti dug kao što sam obećao." Uvijek bi tako običavao kad bi bio zamoljen da se moli. Da ne bi na obećanu molitvu zaboravio, odmah bi ovakvo obećanje izvršio. Dok se svetac molio Bogu, odmah je onaj opat u duhu osjetio neobičnu toplinu i slatkoću što dotada nije iskusio. Duhom se zanio, činilo se da je sasvim iznemogao. To je trajalo jedan časak; došao je k sebi i spoznao da je to bila moć molitve svetog Franje. Zbog toga je prema Redu uvijek gajio ljubav i mnogima je o događaju pripovjedao kao o čudu. - Dolikuje da sluge Božje jedan drugome donose takve darove. Zgodno je da među njima bude takvo zajedništvo izdataka i primitaka. Ona sveta ljubav, koja je gdjekada nazvana duhovnom, zadovoljava se plodom molitve. Ljubav malo cijeni zemaljske darove. Vjerujem da je vlastitost svete ljubavi: pomagati i biti pomagan u duhovnom boju, preporučivati i biti preporučivan sudištu Kristovu. A što misliš dokle se u molitvi uspeo onaj, koji je svojim zaslugama mogao drugoga uzdići?

 

___________

84. 2 Kor 6, 1

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktivnosti za pastoral zvanja

***********

15. svibnja: Sinj - Predstavljanje knjige fra Karla Bašića

***********

10.-13. lipnja: Ugljane - Proslava sv. Ante

***********

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas510
Ovaj mjesecOvaj mjesec49501
UkupnoUkupno6809721

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 64 

Administrator

franodoljanin@gmail.com