Životopis sv. Franje

 

SAMILOST SVETOG FRANJE PREMA SIROMASIMA

 

 

51. poglavlje

Samilost prema siromasima i kako je zaviđao siromasima

83. Koji bi jezik mogao ispripovijedati koliko je ovaj čovjek suosjećao sa siromasima? Samilost mu je doista bila kao urođena, a nju je ulivena pobožnost podvostručila. Franjino se srce rastapalo od ljubavi prma siromasima; kojima nije mogao pružiti ruku, iskazivao je osjećaj. Kakav god je kod koga opazio nedostatak, kakvu god neimaštinu, pokretnošću svog duha je to brzo primijenio i prenio na Krista. Tako je u svim siromasima gledao Sina siromašne Gospođe (tj. bl. Dj. Marije); koga je ona na rukama držala gola, on ga je gola nosio u srcu. A kad je od sebe već odbacio svaku zavist, ipak nije mogao biti bez zavisti prema siromasima. Ako bi kada vidio nekog siromašnijega od sebe, odmah se u njemu probudila zavist te bi se s takvim počeo natjecati, jer se bojao da ga taj u siromaštvu ne pobijedi.

84. Dogodilo se jednoga dana, kad je propovijedajući obilazio, da je putem sreo nekoga siromaška. Ugledavši njegovu golotinju, samilosno se okrenuo prema pratiocu i rekao mu: "Uvelike nas postiđuje bijeda ovoga i silno prekorava naše siromaštvo." Upita ga pratilac: "Zašto, brate?" A svetac tužnim glasom odvrati: "Neimaštinu sam izabrao da bude moje bogatstvo, da bude moja gospođa, a ona na ovome većma blista. Zar ne znaš da se razglasilo po cijelome svijetu da smo mi poradi Krista postali najveći siromasi? Međutim, stvar stoji drugačije, ovaj nas siromah pobjeđuje!" - O, neviđene li zavisti! O, natjecanja li što bi ga sinovi trebali prihvatiti! To nije ona zavist koja teško podnosi tuđa dobra; to nije ona koju sunčeve zrake potamnjuju; to nije ona koja se suprotstavlja ljubavi; to nije ni ona koju muči gorčina. Zar misliš da evanđeosko siromaštvo nema ništa čemu se može zavidjeti? Ono ima Krista, a po njemu sve u svemu.80 Zašto, današnji kleriče, toliko hlepiš za prihodima? Sutra ćeš saznati da je Franjo bio bogat, kad u svojim rukama ugledaš prihode muka.

 

52. poglavlje

Kako je ukorio brata koji je ogovarao nekog siromaha

85. Drugi dan njegova propovijedanja došao je u obitavalište neki siromašak, koji bijaše i bolestan. Smilio mu se sa svoje dvostruke nevolje, zbog bijede i zbog bolesti. Zato je sa svojim pratocem započeo razgovor o siromaštvu. Kad se, suosjećajući uživio u osjećaje njegova srca, reče pratilac svecu: "Brate, istina je da je ovaj siromašan, ali možda u cijeloj pokrajini nema nikoga tko bi od njega bio bogatiji željom za bogatstvom." Svetac ga smjesta ukori; a kad je priznao svoj grijeh, rekao mu je: "Požuri se i svuci svoju tuniku, baci se siromahu pred noge te priznaj da si sagriješio! Nemoj samo moliti oproštenje, nego izrazi želju da za tebe moli!" Ovaj se pokorio i otišao dati zadovoljštinu te se povratio. Svetac mu je zatim rekao: "Kad, brate, ugledaš siromaha, pruža ti se zrcalo našega Gospodina i njegove siromašne Majke. Na sličan način u bolesnima promatraj boli što ih je on za nas preuzeo!" - O da, kitica mire je uvijek bila s Franjom, neprestano je promatrao lice svoga Krista, neprestano se doticao "čovjeka boli, koji je poznavao slabosti".81

 

53. poglavlje

U Celanu daje starici ogrtač

86. Dogodilo se zimi u Celanu. Franjo je poput plašta zaogrnuo komad sukna što mu ga je posudio neki Tiburtin, prijatelj braće. I kad je boravio u dvoru marsikanskoga biskupa82 sreo je neku staricu koja je prosila milostinju. Smjesta je s vrata snimio sukno i, premda je bilo tuđe, darovao ga je starici rekavši: "Idi, pa sebi načini haljinu, jer si doista bijedna." Starica se nasmijala i začudila, ne znam da li od straha ili od radosti. Uzela je sukno iz njegovih ruku. Brzo je požurila pa da ne bi zbog oklijevanja nastala opasnost da Franjo sukno zatraži natrag, razrezala ga je škarama. A kad je ustanovila da razrezana tkanina neće biti dostatna za haljinu, pošto je doživjela prvu darežljivost, povratila se svecu i pokazala mu da joj onoliko tkanine nije dovoljno. Svetac pogleda pratioca koji je isto toliko sukna nosio na leđima pa mu je rekao: "Čuješ li, brate, što kaže ova sirotica? Iz ljubavi prema Bogu podnesimo hladnoću. Podaj i ti sukno sirotici da mogne dovršiti haljinu." Dao je on, darovao je i pratilac te obojica ostadoše neobučeni, da bi se zaodjela starica.

 

54. poglavlje

Drugom siromahu je dao plašt

87. Nekom drugom zgodom, kad se svetac vraćao iz Siene, sreo je nekog siromaha pa je rekao pratiocu: "Treba, brate, da siromašku povratimo plašt, jer je njegov. Posudili smo ga dok ne nađemo nekoga tko je siromašniji." Pratilac je imao u vidu potrebu dobroga oca pa se uporno protivio da ne pomogne drugom, dok sebe odmaže. Njemu će svetac: "Ne želim biti lopov; nama bi se to ubrojilo kao krađa, kad ne bismo dali onomu koji je u većoj potrebi." Onaj je prestao, a ovaj je dao plašt.

 

55. poglavlje

Nešto slično je učinio drugom siromahu

88. Nešto slično se zbilo u Kortonskoj Celi. Blaženi je Franjo na sebi nosio nov plašt, što su mu ga braća brižno pribavila. Neki siromah dođe u obitavalište. Oplakivao je pokojnu ženu i zapuštenu siromašnu obitelj. Njemu će svetac: "Iz ljubavi prema Bogu dajem ti ovaj plašt, ali uz uvjet da ga ne daš nikome osim ako ti ga dobro plati." Odmah se strčaše braća da uklone plašt i spriječe ovo darivanje. Međutim, izraz svečeva lica je siromaha ohrabrio, plašt je zgrabio rukama i branio ga kao svoj. Napokon braća otkupiše plašt, a siromah se, primivši svotu, udaljio.

 

56. poglavlje

Kako je nekom dao plašt da ne bi mrzio svoga gospodara

89. Jednom zgodom je sveti Franjo u Collestradi,83 nedaleko od Perugie, opazio nekog siromaška, kojega je prije, dok je bio svjetovnjak, poznavao pa mu je rekao: "Kako si, brate? Taj pak zlovoljno poče proklinjati svoga gospodara, koji mu je sve njegovo oteo. Rekao je: "Samo je moj gospodar kriv, što sam, prokleo ga svemogući Bog, stradao." Veću je samilost imao prema njegovoj duši nego prema njegovu tijelu te mu je blaženi Franjo rekao: "Brate, Bogu za ljubav, oprosti svom gospodaru, da oslobodiš svoju dušu e da bi se moglo ostvariti da ti on oduzeto povrati. Pa ako si već svoje stvari izgubio, izgubit ćeš i dušu." A ovaj će: "ne mogu posve oprostiti, ako mi on prije ne povrati što mi je oteo." A kako je blaženi Franjo na leđima imao neki plašt, rekao mu je: "Evo, dajem ti ovaj plašt i molim te da oprostiš svom gospodaru iz ljubavi prema Gospodinu Bogu." Onaj se udobrovoljio i, primivši dar, ganut dobročinstvom, nepravdu oprostio.

 

57. poglavlje

Kako je nekom siromahu dao komad svoje tunike

90. Kad je jednom zgodom neki siromah od Franje zamolio milostinju, a on nije ništa imao pri ruci, rasporio je svoju tuniku i od nje ovomu dao jedan komad. - Gdjekada je u sličnim slučajevima čak svukao i hlače. - Takvom je ljubavlju obilovao prema siromasima, s takvim je osjećajima stupao tragom siromašnoga Krista.

 

58. poglavlje

Kako je siromašnoj majci dvojice braće dao prvu knjigu Novoga zavjeta što ju je Red imao

91. Jednoć je majka dvojice braće došla k svecu i s pouzdanjem ga zamolila milostinju. Svetom ocu se smilila pa je svom zamjeniku bratu Petru Katanskom rekao: "Možemo li dati kakvu milostinju svojoj majci?" Majku bilo kojega brata smatrao je i svojom majkom i majkom svekolike braće. Brat Petar odgovori: "U kući nemamo ništa što bismo joj mogli dati." Zatim je nadodao: "Imamo jednu knjigu Novoga zavjeta iz koje, kad molimo Jutarnju, jer nemamo Brevijara, uzimamo čitanja." Njemu će nato blaženi Franjo: "Podaj našoj majci Novi zavjet da ga za svoje potrebe unovči, jer nas on potiče da pomažemo siromahe. Uvjeren sam da će se Bogu većma svidjeti ovaj dar negoli čitanje." Tako je, dakle, ženi dana knjiga, i to prvi Novi zavjet što ga je Red imao, a poradi svete ljubavi je otuđen.

 

59. poglavlje

Kako je siromašnoj ženi bolesnih očiju darovao plašt

92. U vrijeme kad je sveti Franjo boravio u dvoru rijetskoga biskupa poradi liječenja očiju, neka siromašna žena iz Mahilona dođe k liječniku, a imala je neku sličnu bolest kao i svetac. Zato je svetac prijazno postupio svom gvardijanu te mu prišapnuo: "Brate gvardijane, moramo povratiti tuđe." Ovaj mu odgovori: "Neka se, povrati, ako je što kod nas." Svetac će na to: "Povratimo ovaj plašt, što smo ga posudili od one siromašne žene, jer za svoje potrebe nema ništa u novčarki." Gvardijan odgovori: "Brate, ovaj plašt je moj i ni od koga nisam ga posudio. Njime se služi kako dugo hoćeš, a kad sa više njime ne budeš htio služiti, povrati mi ga." Gvardijan ga je naime nedavno kupio da bi se sveti Franjo njime služio. Njemu reče svetac: "Brate gvardijane, prema meni si uvijek bio otmjen, molim te da se i sada pokažeš otmjenim." Gvardijan odgovori: "Učini kako hoćeš, oče, što god ti Duh nadahne!" Tako on pozva nekog veoma pobožnoga svjetovnjaka i reče mu: "Uzmi ovaj plašt i dvanaest hljepčića i ovako reci onoj siromašnoj ženi: "Siromašni čovjek, kojem si posudila plašt, zahvaljuje ti, što si mu ga posudila. A sada uzmi svoje!" Onaj je otišao i kao što je čuo tako je kazao. Žena, misleći da joj se ruga, sramežljivo mu reče: "Pusti me u miru sa svojim plaštem, neznam što govoriš." Čovjek je bio uporan i sve joj je stavio u ruke. Kad se uvjerila da se ne radi o prijevari, pobojala se da joj ne bi bio oduzet na lak način stečeni dobitak, te je noći ustala i, ne mareći za liječenje očiju, s plaštem se vratila kući.

 

60. poglavlje

Kako su mu se na putovanju ukazale tri žene kojih je nakon ponovna pozdrava nestalo

93. Ukratko ću ispripovijedati čudesan slučaj. Značenje mu je nejasno, ali je istinit. Kad je Kristov siromašak Franjo poradi liječenja očiju iz Rietija putovao u Sienu, prolazio je ravnicom nedaleko od tvrđave Campilia, a na putovanju ga je pratio neki liječnik koji je prijateljski bio povezan s Redom. Kad je sveti Franjo prolazio, pokraj puta mu se pokazaše tri žene. Tako su po stasu, dobi i licu bile slične da bi čovjek povjerovao kako trostruko tvorivo predstavlja jedan savršen oblik. Kad im se sveti Franjo približio, s poštovanjem su naklonile svoje glave i pozdravile ga novim pozdravom: "Dobro nam došla - rekoše - gospođo Neimaštino!" Sveca je odmah obuzela neopisiva radost, jer u sebi nije imao ništa tako umiljato što bi trebalo da ljudi pozdravljaju osim onoga što su one dobro uočile. S prva kraja je pomišljao da su to zaista neke sirote, zato se okrenuo liječniku i rekao mu: "Radi Boga te molim, daj mi nešto da dam ovim sirotama." Ovaj je brzo izvadio novac, sjahao s konja i svakoj od njih je nešto dao. Kad započetim putem odmakoše malo dalje, braća i liječnik se obazreše, ali u cijelom onome kraju nigdje ne vidješe onih žena. Jako su se začudili i događaj pribrojili "divnim djelima Gospodnjim"; spoznali su da to nisu bile žene, jer su nekamo odletjele brže od ptica.

 

______________

80. Usp. 1 Kor 12, 6

81. Usp. Iz 53, 3

82. "Marsikanska biskupija", rodna biskupija Tome Čelanskoga, nema svoje ime po nekom gradu, nego po kraju što su ga nastavali Marsi, jedno staro pleme.

83. To se mjesto nalazi 7 km jugoistočno od Perugie. Ondje se nalazila granica između gradova Asiza i Perugie. Obitelj sv. Franje je ondje imala svoj posjed.

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktivnosti za pastoral zvanja

***********

26. svibnja: Studenci - Obred primanja u OFS

***********

10.-13. lipnja: Ugljane - Proslava sv. Ante

***********

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1249
Ovaj mjesecOvaj mjesec65036
UkupnoUkupno6825256

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 69 

Administrator

franodoljanin@gmail.com