Životopis sv. Franje

 

PROŠNJA MILOSTINJE

 

41. poglavlje

Preporuka milostinje

71. Sveti se otac radije služio isprošenom milostinjom negoli donesenom. Sramežljivo zaziranje od prošnje nazivao je neprijateljstvom spasenja; tvrdio je da je ona sramežljivost u prošnji, koja nogu ne povlači natrag, sveta. Hvalio je rumenilo koje se rađa na nježnu čelu, a nije hvalio ono sramežljivo osjećanje koje čovjeka zbunjuje. Kad je svoje gdjekad poticao na prošnju milostinje, služio se ovim riječima: "Idite - rekao je - jer su mala braća u ovom posljednjem času posuđena svijetu da izabrani na njima ispune ono, po čemu će ih sudac pohvaliti: 'Što ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili'.67 Govorio je da "veliki Prorok" (tj. Krist) smatra Red povlaštenim, jer je on naslov njegova imena tako jasno izrekao. - Zato je htio da braća ne borave samo u gradovima, nego i u samotištima gdje se svima pruža prigoda za stjecanje zasluga, a opakima se skida "pokrivalo isprike".

 

42. poglavlje

Svečev primjer s obzirom na prošnju milostinje

72. Da ne bi ni jedan jedini put povrijedio onu svoju svetu "zaručnicu", sluga Boga svevišnjega je običavao učiniti ovo: ako bi ga kada pozvala gospoda, da ga počaste obilnijim stolom, najprije bi po obližnjim susjednim kućama prosio komadiće kruha, a zatim bi, ovako bijedom obogaćen, požurio sjesti za stol. Kad je koji put bio upitan zašto to čini, odgovorio bi: da neće za feud,68 koji se daje privremeno, ostaviti trajnu baštinu. Rekao bi: "Siromaštvo nas čini baštinicima i kraljevima kraljevstva nebeskoga, a ne vaše lažno bogatstvo."

 

43. poglavlje

Primjer što ga je pružio u dvoru gospodina Ostijskoga i njegov odgovor biskupu

73. Kad je jednom prilikom sveti Franjo posjetio časne uspomene papu Grgura,69 dok je taj još bio u nižoj službi, kako je već bilo vrijeme ručka, pošao je u prošnju. Kad se povratio, poredao je komadiće crna kruha po biskupovu stolu. Kad je to biskup opazio, bilo mu je malo neugodno, napose zbog novopozvanih gostiju. Isprošenu milostinju je otac vedra lica razdijelio vitezovima i kapelanima koj bijahu za stolom. Svi su ovi to s neobičnom ljubaznošću primili; jedni su pojeli, a drugi iz poštovanja sačuvali. Kad je blagovanje dovršeno, biskup je ustao i čovjeka Božjeg poveo nasamo. Raširio je ruke i zagrlio ga. Zatim mu reče: "Zašto si mi, brate u kući, koja pripada tebi i braći, načinio neugodnost te si pošao u prošnju?" Nato će njemu svetac: "Mnogo veću čast sam vam iskazao, kad sam počastio većega gospodina. Gospodinu se sviđa siromaštvo, a naročito ono prosjačko, koje je dragovoljno. Ja posjedujem kraljevsko dostojanstvo i izvanredno plemstvo, što slijedim onoga Gospodina, koji "premda bijaše bogat, poradi nas postade siromašan". (2 Kor 8, 9) I nadodao je: "Više uživam za siromašnim stolom na kojem je bijedna milostinja nego za bogatim na kojem se ređaju jela da im se jedva zna broj." To je biskupu poslužilo za veliku duhovnu izgradnju pa je zato rekao svecu: "Sinko, što je u tvojim očima dobro, to čini, jer je Gospodin s tobom."

 

44. poglavlje

Primjerom i riječju opominje kako treba prositi milostinju

74. Gdjekada je samoga sebe vježbao, a štedio bratsku sramežljivost te je sam s prva kraja odlazio u prošnju. A kad je opazio da više njih ne vodi brigu os vom pozivu kako treba, jednom prilikom je rekao: "Predraga braćo, Sin Božji je od nas bio plemenitiji, a poradi nas je postao siromašan na ovome svijetu. Iz ljubavi prema njemu smo odabrali put siromaštva, zato ne se smijemo sramiti ići u prošnju. Baštinicima Kraljevstva nikako ne dolikuje da se srame miraza nebeske baštine. Kažem vam da će se našoj zajednici pridružiti mnogi odličnici i mudraci i smatrat će se počašćenima što mogu prositi milostinju. Vi, dakle, koji ste njihovi prvijenci, veselite se i radujte, ne sustežite se činiti ono što predajom prenosite onima da imaju činiti."

 

45. poglavlje

Kori brata koji nije htio prositi

75. Sveti je Franjo često govorio kako pravi mali brat ne smije mnogo oklijevati da pođe na prošnju. Rekao je: "Što je moj sin plemenitijega roda neka bude to spremniji poći, jer mu se tako množe zsluge." - U nekom se prebivalištu nalazio brat koji, ako je trebalo prositi, kao da nije postojao, a kad je trebalo sjesti za stol, jeo je za više drugih. Kad je svetac opazio da taj prijatelj trbuha voli uživati plodove, a u poslu ne sudjeluje, ovako mu je jednom rekao: "Idi, brate muho, svojim putem, jer želiš jesti znoj svoje braće70 i biti u Božjem poslu besposlen. Sličan si bratu trutu koji s pčelama ne radi, a prvi hoće jesti med." Kad je ovaj "tjelesni čovjek" spoznao da je njegova proždrljivost zapažena, ponovno je potražio svijet koji još nije ostavio. Napustio je naime Red. Jer nije bio voljan prositi, nije bio vrijedan biti bratom; koji je jeo za više njih, postade višestrukim demonom.

 

46. poglavlje

Kako je izišao u susret bratu, koji je nosio milostinju, i poljubio mu rame

76. Nekom se drugom zgodom jedan brat iz Asiza vraćao u Porcijunkulu s milostinjom. Kad je već bio blizu boravišta, poče na sav glas pjevati i visokim glasom Gospodina hvaliti. Čuvši to svetac, istrča napolje, bratu poljubi rame i na svoje rame uprti torbu. Rekao mu je: "Neka je blagoslovljen moj brat koji spremno odlazi na prošnju, ponizno prosi i radostan se vraća!"

 

47. poglavlje

Kako je nagovorio vitezove da prose milostinju

77. Kad je blaženi Franjo već bio skroz-naskroz bolestan i bio blizu smrti, a nalazio se u Noceri, Asižani su poslali svečano poslanstvo i zahtijevali, da "njihova slava ne bi nekom drugom bila dana",71 da im se preda tijelo čovjeka Božjeg. Kad su ga vitezovi na konju prenosili, stigoše u neko siromašno selo zvano Satrijan.72 Kad su već ogladnjeli i bilo vrijeme da potraže hranu, pođoše da nešto kupe, ali ništa nisu našli. Vitezovi se povratiše blaženom Franji i rekoše: "Moraš nam dati nešto od svoje isprošene milostinje, jer ovdje ništa ne možemo kupiti." Svetac im je odgovorio rekavši: "Zato niste ništa našli, što se više pouzdajete u svoje 'muhe' nego u Boga." Novac je nazvao "muhama".Na to im je rekao: "No, povratite se i u kućama koje ste obišli ponizno prosite milostinju, a mjesto novca pružite im ljubav Božju. Nemojte se sramiti, jer nam je nakon grijeha sve dano kao milostinja. I vrijednima i nevrijednima s blagom ljubežljivošću dijeli je onaj veliki milostinjar."73 Vitezovi odbaciše sramežljivost i spremno pođoše u prošnju milostinje. Tako su više toga kupili za Božju ljubav nego za novac. Štoviše, svi su se natjecali i radosno davali te nije prevladala glad, gdje je prevladalo obilje siromaštva.

 

48. poglavlje

Kako se batak kopuna pretvorio u ribu u Aleksandriji

78. U davanju milostinje je većma tražio dobitak duša nego pomoć tijelu. Kako u davanju tako je i u primanju samoga sebe ostalima stavljao kao primjer. - Kad je došao u lombardsku Aleksandriju74 propovijedati riječ Božju, ljubazno ga je kao gosta primio neki bogobojazni čovjek koji je uživao dobar glas. Ovaj je zamolio Franju da za ljubav opsluživanja Evanđelja jede od svega što mu se ponudi. Pobijeđen gostoprimčevom ljubaznošću dobrostivo je pristao. Taj se požuri i čovjeku Božjem pomno priredi sedmogodišnjega kopuna da blaguje. Dok je patrijarha siromaha sjedio za stolom i obitelj bila radosna, najednom se na vratima pojavi "sin Belijalov",75 siromašan svakom milošću, a hinio je siromaštvo u potrebnim stvarima. Za ljubav Božju je lukavo zamolio milostinju, plačnim glasom je tražio da mu se poradi Boga pomogne. Svetac zazva nada sve blagoslovljeno Ime, njemu slađe od meda, vrlo prijazno uzme doneseni kopunov batak, stavi ga na kruh i pruži moliocu. A što je ovaj učinio? Nesretnik je darovano spremio, da oblati sveca.

79. Sutradan, kad se narod sakupio, svetac je po svom običaju propovijedao riječ Božju. Najednom se onaj opaki čovjek prodere i htjede svem narodupokazati kopunov batak. I problebeta: "Gledajte, kakav je ovaj Franjo što propovijeda. Vi ga častite kao sveca. Gledajte meso što mi ga je sinoć dao kad je večerao!" Svi navališe na ovoga pokvarenjaka i svi su ga napali kao da je u njemu đavao. Svi su u onome stvarno prepoznavali ribu, što je ovaj tvrdio da je kopunov batak. Napokon je i sam ovaj bijednik, zapanjen čudom, bio prisiljen priznati što su tvrdili. Napokon se nesretnik zasramio, i kako je uhvaćen u zlodjelu, kajao se i žalio. Pred svimaje sveca zamolio za oproštenje i priznao kako je imao opaku nakanu. Batak je opet dobio svoj prijašnji oblik, kad je prestupnik došao k sebi.

 

_____________

67. Mt 25, 40-45

68. "Feudum" je riječ srednovjekovnog latiniteta, a znači isto što riječ "leno" (njem. das Leben) tj. posjed što ga vladar daje pojedinim podanicima i time ih obavezuje na vjernost i vojničku službu. Jedna od značajki feuda jest i to da se podanicima daje samo na određeno vrijeme, ima dakle, privremen karakter.

69. To je papa Grgur IX koji je tada još bio kardinal (Hugolin).

70. Tj. ono što su oni sebi zaradili u znoju svoga lica.

71. Iz 42, 8

72. Događaj se zbio ljeti, vjerojatno u rujnu 1226.

73. U Rimskoj Kuriji, u kraljevskim i kneževskim dvorovima su dijelili milostinju tzv. milostinjari. Bila je to visoka služba.

74. Danas je to glavni grad talijanske pokrajine Piemonta.

75. Usp. 1 Kralj 25, 17. - Misli se na opaka čovjeka, ništariju. Vjerojatno je to bio neki "katar", jer je "savršenima" među katarima bilo zabranjeno jesti meso.

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas40
Ovaj mjesecOvaj mjesec53541
UkupnoUkupno6813761

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 48 

Administrator

franodoljanin@gmail.com