Životopis sv. Franje

 

PROTIVNIK NOVCA

 

35. poglavlje

Strogo je ukorio brata koji je novac dotaknuo rukama

65. Premda je prijatelj Božji veoma prezirao sve što je svjetovno, ipak je iznad svega proklinjao novac. Već ga je tamo od početka svoga obraćenja odbacivao i svojim je sljedbenicima uvijek utuvljivao u glavu da ga treba izbjegavati poput đavla. Ovaj je savjet dao svojima, da novac jednako cijene kao i izmetinu. - Tako se desilo jednoga dana da je neki svjetovnjak unišao u crkvu Svete Marije u Porcijunkuli da se pomoli. Svoj novčani dar je ostavio pokraj križa. Kad je otišao, jedan je brat sasvim jednostavno svojom rukom uzeo novac i bacio ga u udubinu prozora. I doču svetac što je učinio taj brat. Kad je brat vidio da je zatečen, požurio se moliti oproštenje i bacio se na zemlju da primi kaznu. Svetac ga je ukorio i zato što se dotaknuo novca, strahovito ga je izgrdio. Naredio je da vlastitim ustima iz prozora uzme novac pa da ga izvan njihova prebivališta stavi na magareću balegu. Onaj brat je rado izvršio zapovijed, a strah obuze srca sviju koji su to slušali. Ubuduće su svi još više novac tako uspoređen s balegom prezirali, a novi slučajevi su ih danomice sve više poticali da ga preziru.

 

36. poglavlje

Kažnjen je brat koji je jednoć skupljao novac

66. Kad su jednom zgodom zajedno putovala dva brata, približe se jednom skloništu gubavaca. Na putu spaze novac. Zaustave se te počnu raspravljati što bi s "balegom" trebalo učiniti. Jedan od njih pokuša, ismjehujući bratovu savjest, uzeti novac da ga pokloni gubavcima, slugama novca.61 Zadržavao ga je subrat kao lažnom pobožnošću zavedena, lakoumnom je dozivao u pamet riječ Pravila odakle jasno proizlazi da nađeni novac treba zgaziti kao prašinu. Onaj je tvrdoglavo slušao opomene, jer je uvijek po svojoj naravi bio "tvrde šije". Omalovaži Pravilo, sagne se i uzme novac, ali nije izbjegao Božjem sudu. Najednom je izgubio dar govora, škripao je zubima, nije mogao govoriti. Tako je kazna prokazala luđaka, tako je osveta poučila oholicu da se pokorava očevim zakonima. Kad je napokon smrad odbacio, kad su obešćašćene usne oprane vodom pokore, razvezaše se na pohvale. Stara je poslovica: Popravi luđaka i postat će ti prijateljem.

 

37. poglavlje

Ukorio je brata koji je pod izlikom potrebe htio sačuvati novac

67. Kad je jednom zgodom svečev zamjenik brat Petar Katanski vidio kako mnoštvo braće izvana dolazi k Svetoj Mariji u Porcijunkulu, a da se snabdiju onim najnužnijim, milostinja nije dotjecala, rekao je svetom Franji: "Ne znam, brate, što da učinim. Čete braće se sliježu, a nemam čime bi ih dostatno podvorio. Molim te, da li si sporazuman da se neke stvari novaka, koji dolaze, sačuvaju te da se kad ustreba potroše." Svetac odgovori: "Daleko bila od nas ovakva ljubav, predragi brate, da se mi zbog bilo kojega čovjeka ogriješimo o Pravilo." A ovaj će: "Što, dakle, da učinim?" On mu reče: "Oplijeni Djevičin oltar i digni različite ukrase, kad drugačije ne možeš izići u susret potrebnicima. Vjeruj mi, bit će joj milije da se Evanđelje njezina Sina opslužuje i da joj se oplijeni oltar, nego da joj oltar bude opremljen, a Sin prezren. Gospodin će poslati onoga tko će Majci povratiti ono, što nam je posudila." 

 

38. poglavlje

Novac se pretvorio u zmiju

68 Kad je jednom zgodom čovjek Božji s pratiocem putovao Apulijom prema Bariju, na putu je našao veliku novčarku koja je bila nabijena novcem, a trgovačkim jezikom se zvala "pračka". Pratilac je upozorio sveca i nagovarao ga da novčarku dignu sa zemlje i da novac podijele siromasima. Preporučuje se ljubav prema potrebnicima, a dijeljenjem novca se preporučuje milosrđe. Svetac je odlučno odbio da to učini. Tvrdio je da je to đavlova izmišljotina. Rekao je: "Nije slobodno, sinko, uzeti tuđe; nekom tuđe darovati - zavređuje kaznu grijeha, a ne slavu zasluge." Ostaviše to mjesto i požuriše započetim putem. No, brat zaveden ispraznom ljubavlju nikako da se smiri, još pokušava nagovoriti na nevjernost. Svetac pristane da se povrate na ono mjesto, ali ne zato da bratu ispuni želju, nego da zaluđenom pokaže božansko otajstvo. Pozvao je nekog mladića koji je kraj puta sjedio blizu bunara, da se pred licem dvojice ili trojice svjedoka očituje svetinja Trojstva.62 Kad su sva trojica već prispjela do "pračke", opaziše kako je od novaca nabrekla. Svetac je zabranio da joj se koji od njih približi da bi se po molitvi raskrinkala đavolska varka. Povukao se odanle, koliko se može dobaciti kamenom i predao se svetoj molitvi. Kad se povratio od molitve, naredi bratu da podigne novčarku, a u njoj se po njegovoj molitvi umjesto novca nalazila zmija. Brat je uzdrhtao i zapanjio se. Ne znam da li je već nešto unaprijed slutio; pri duši se sasvim drugačije osjećao. Iz straha da ne povrijedi poslušnost, prestao je krzmati i rukama je uzeo novčarku. I gle, iz novčarke je iskočila oveća zmija i tako se bratu otkrila đavolska varka. I konačno mu svetac reče: "Slugama Božjim, brate, novac nije ništa drugo nego đavao i zmija otrovnica." 

 

___________

61. Tekst latinskog izvornika "leprosis pecuniae famulis offerendum" nije lako prevesti. Gubavci su bili upućeni na novčanu milostinju svojih bližnjih. Razumljivo je da su prije svega čeznuli za novčanom milostinjom.

62. Usp. Mt. 16, 18; 2 Kor 13, 1

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas664
Ovaj mjesecOvaj mjesec37875
UkupnoUkupno6953209

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 55 

Administrator

franodoljanin@gmail.com