Životopis sv. Franje

 

NAČIN ŽIVOTA SVETOGA FRANJE I BRAĆE

 

14. poglavlje

Strogost stege

21. Hrabri Kristov vojnik nije nikada štedio tijelo, kao da je tuđe. Izvrgavao ga je nepravdama, kako djelima tako i riječima. Premašilo bi apostolovu poslanicu23 gdje se spominju patnje svetaca kad bi netko htio po broju navesti što je ovaj podnio. Tako se također u vrijeme one svoje prve škole izlagao svim nepogodama te se smatralo nečim nedopuštenim, ako bi netko u nečem drugom nastojao otpočinuti, osim u utjehi duha. Opasivali su se željeznim lancima i neprestanim postovima te bi mnogo puta iznemogli da si na neprestane poticaje samilosnog pastira nisu olakšavali strogost tolika posta.

 

15. poglavlje

Razboritost svetog Franje

22. Neke je noći jedna od ovaca (tj. brat), dok su ostali počivali, zaviknula: "Umirem, braćo, evo od glada umirem! Brižni je pastir smjesta ustao i požurio da bolesnoj ovčici pruži potreban lijek. Naredi da se postavi stol, iako snadbjeven seljačkim poslasticama; nestašicu vina, kao što češće biva, nadomjestila je voda. Sam je prvi počeo jesti. A da se onaj brat ne bi sramio, i ostale je pozvao u službu ljubavi. Kad su u Božjem strahu blagovali, da službi ljubavi ne bi što nedostajalo, otac je sinovima ispripovijedao odužu prispodobu o razboritosti. Zapovjedio je da se Bogu uvijek prinosi žrtva začinjena solju. Brižno ih je opomenuo da svaki pojedini omjeri svoje snage kad je u pitanju služenje Bogu. Tvrdio je, da je nerazborito uskraćivanje tijelu onoga što mu je nužno, grijeh sličan onome kao kad mu na zahtjev proždrljivosti pruža suvišno. I dodao je: "Što sam učinio kad sam jeo, znajte, predragi, da je to učinjeno iznimno, a ne s voljom, jer je to nalagala ljubav. Ljubav neka vam bude uzorom, a ne hrana; jer hrana služi proždrljivosti, a ljubav duhu." 

 

16. poglavlje

Predviđanje budućih događaja i kako je Red povjerio Rimskoj Crkvi, jedno viđenje

23. Sveti otac je u zaslugama i krepostima neprestano napredovao. Kad mu se potomstvo već posvuda proširilo brojem i milošću i kad je do nakraj svijeta pružilo grane neobične plodnosti, počeo je češće zabrinuto razmišljati kako bi se novi nasad, što ga oni predstavljaju, mogao sačuvati i rasti povezan vezom jedinstva. - Gledao je tada kako na "malo stado" poput vukova bjesne mnogi i sama novina ustanove daje priliku da joj škode oni koji su u grijesima ostarjeli. Predviđao je da bi nešto, protivno svetom miru i jedinstvu, moglo ući i među same sinove i, kao što se često događa među izabranima, pribojavao se da će neki, koji, koji su naduveni svojom tjelesnom pameću biti buntovni,24 da će biti spremni na kavgu i skloni sablaznima.

24. I dok je čovjek Božji u glavi češće prevrtao ove i slične misli, jedne noći, kad se prepustio snu, imao je ovo viđenje. Vidio je kokoš malenu a crnu. Bila je slična pitomu golubu. Noge su joj bile sasvim obraštene perjem. Imala je bezbroj pilića. Oni su je neprestano prevrtali, jer se svi nisu mogli naći pod njezinim krilima. Čovjek je Božji oda sna ustao i ponovno je u srcu razmišljao; sam postade tumačem svoga viđenja. "Ova kokoš - reče - to sam ja, nizak sam i crnoputan.25 Njoj treba da po nedužnosti života služi golubinja prostodušnost. Jer je ona u svijetu veoma rijetka, nesmetano leti u nebo. Pilići, to su braća koja su se množila brojem i milošću. Franjina snaga je nedovoljna da ih brani "od zavjera ljudskih" i "od jezika svadljivih".26

"Poći ću, dakle, i preporučit ću ih svetoj Rimskoj Crkvi, koja će palicom svoje moći rastjerati zavidnike da bi sinovi Božji za povećanje vječnoga spasenja svuda uživali punu slobodu. U ovom će sinovi prepoznati majčina slatka dobročinstva. I uvijek će s posebnim poštovanjem slijediti njezine časne tragove. Dok ona bude zaštićivala Red, neće u njemu biti opaka susreta niti će Belijalov sin nekažnjeno proći kroz Gospodinov vinograd. Sama će nam zavidjeti na slavi našega siromaštva i neće dopustiti da oblak oholosti zasjeni slavu poniznosti. Među nama će sačuvati netaknute veze ljubavi i mira, najstrožom će kaznom udariti otpadnike. Sveto će opsluživanje evanđeoske čistoće pred njezinim licem neprestano cvasti i neće trpjeti da i samo na čas nestane miomirisa života." Samo ovo bijaše nakana sveca Božjega, kad je svoj Red povjerio Crkvi. To što je za budućnost predvidio prijeku potrebu ovoga povjeravanja, nesumnjiv je dokaz da je čovjek Božji posjedovao proročki dar. 

 

17. poglavlje

Kako je zatražio gospodina Ostijskoga da mu zamjenjuje papu

25. Kad je, dakle, čovjek Božji prispio u Rim, gospodin papa Honorije i svi kardinali ga primiše s poštovanjem. Što je mirisalo širenjem dobra glasa, blistalo je u njegovu životu, odzvanjalo na jeziku. Kad je to zadovoljavalo, nepoštovanju nije bilo mjesta. Srdačno i vatreno je propovijedao pred papom i kardinalima; govorio je iz punine srca na što ga je Duh poticao. Od njegovih riječi su se tresle planine,27 one su iz dubine srdaca uzdisale, suzama su prale unutrašnjega čovjeka.

Kad je dovršio propovijed i kad se unaprijed ukratko i povjerljivo porazgovorio s gospodinom papom, ovako mu je moleći ga rekao: "Kako, gospodine, znate siromašnima se i prezrenim ljudima ne daje pristup do tolika veličanstva. U rukama držite sav svijet, vrlo važni poslovi ne dopuštaju da posvećujete pažnju onim najmanjima. Zato, gospodine, molim vašu svetost da nam gospodina Ostijskoga28 dadete za papu29 da bi se bez povrede vašeg uzoritog dostojanstva u vrijeme potrebe braća mogla njemu utjecati i od njega primati kako dobročinstva obrane tako i upravljanja." - Papi se svidjela tako sveta molba, i doskora je, kao što je čovjek Božji molio, Redu dodijelio gospodina Hugona, tada biskupa ostijskoga. Taj sveti kardinal je prigrlio povjereno mu stado i bio mu je sve do blažena preminuća brižljiv hranitelj, pastir i član. - Posebna podložnost ima pravo na povlasticu ljubavi i brige, a nju sveta Rimska Crkva Redu male braće nije nikada prestala iskazivati.

 

_____________

23. Usp. 2 kor 11, 23-29

24. Usp. Kol 2, 18

25. Usp. Čelano, I životopis, br. 83, gdje se doduše kaže da Franjo "nije bio naročito visoka stasa, prije bijaše nizak nego visok". Tu se ništa ne spominje da je "po naravi bio crnoputan".

26. Usp. Ps 31, 21

27. Ovdje Čelano metaforički kardinale nazivlje "montes" = planine.

28. "Gospodin Ostijski" tj. kardinal Hugolin; usp. Čelano, I životopis, br. 100

29. Tj. da u stvarima Reda bude papin zamjenik. 

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas233
Ovaj mjesecOvaj mjesec40588
UkupnoUkupno6955922

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 69 

Administrator

franodoljanin@gmail.com