Fra Kruno Vukušić

Br. 01-812/08.Split, 27. rujna 2008.

Predmet: Molitva za pok. fra Krunu Vukušića

Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Krunu Vukušića, neka to učine što prije kako propisuju Statuti Provincije: braća svećenici po jednu sv. Misu, a braća klerici i neklerici križni put.

U nekrologiju pojedinih samostana neka se upiše na dan 27. rujna:

Fra Kruno Vukušić rodio se 9. lipnja 1913. u Katunima. U novicijat stupio 3. rujna 1931. u Zaostrogu. Svečane zavjete položio 3. listopada 1936. u Makarskoj. Za svećenika zaređen 12. ožujka 1938. u Splitu.

Od 1939. do 1970. godine pastoralno je djelovao u Provinciji, a od 1970. do 1985. obnašao je službu dušobrižnika za Hrvate u Njemačkoj. 1985. godine pridružen je samostanskoj obitelji u Imotskom.

Dao je izraditi repliku Višeslavova križa i Gospe Velikoga Hrvatskog Zavjeta (najstariji lik Majke Božje kod Hrvata).

Preminuo je u samostanu Sv. Frane u Imotskom 25. rujna 2008. godine. Pokopan je u samostansku grobnicu u Imotskom 27. rujna 2008.

 

Oproštajni govor fra Zorana Kutleše, gvardijana u Imotskom

Preuzvišeni oče Nadbiskupe, braćo svećenici i redovnici, rodbino i prijatelji, dragi vjernici, okupili smo se da se oprostimo od našega brata fra Krune Vukušića, koji je bio najstariji franjevac Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, kao i najstariji svećenik u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.

Opraštam se od pokojnog našeg brata fra Krune u ime mnp. o. provincijala fra Željka Tolića, koji je ovih dana sa Provincijskim definitorijem u Italiji, gdje trojica naše braće preuzimaju pastoralnu skrb za moliške Hrvate.

Jedna od molitava u kršćanskom sprovodu počinje riječima: „Kao vjernici okupili smo se…“. Uistinu ono što nas okuplja danas na ovoj euharistiji, koju slavimo za pokoj brata našega fra Krune, kao i na obredu ukopa koji ćemo kasnije slaviti na groblju, jest vjera. Srž naše vjere jest osoba Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga, u kojega je naš pokojnik duboko vjerovao. Isus Krist svojim uskrsnućem objavio nam je vječni život, odnosno, pokazao nam je da naš život nije samo ovozemaljska stvarnost, nego da se po smrti nastavlja u vječnosti. To je vjera koja nas okuplja, to je vjera koja daje smisao i ovoj svetoj misi i svim molitvama koje molimo za pokojnoga fra Krunu, kao i za ostalu našu pokojnu braću i sestre.

Pokojni je fra Kruno kao svećenik u svom dugogodišnjem pastoralnom radu naviještao ljudima vjeru u Boga Stvoritelja i Spasitelja, koji nas nije stvorio samo za ovozemaljski život, nego za vječnost. To je i sam vjerovao, što je na poseban način došlo do izražaja u posljednjim danima njegova života.

Fra Kruno se rodio 9. lipnja 1913. godine u Katunima, od oca Mate i majke Anzuline, r. Marinković. Sakramente kršćanske inicijacije primio je u svojoj rodnoj župi, u kojoj je i pohađao osnovnu školu od 1921. do 1926. Te godine upisuje u Sinju Franjevačku klasičnu gimnaziju, koju završava 1930. godine kada, također u Sinju, upisuje Filozofiju koju je završio 1934. godine. Iste godine nastavlja studij u Makarskoj na Franjevačkoj visokoj bogosloviji.

Godinu novicijata proveo je u Zaostrogu, od 3. rujna 1931., kada je stupio u novicijat, do 4. rujna 1932. kada je u Zaostrogu položio prve jednostavne zavjete. Svečane zavjete položio je u Makarskoj 3. listopada 1936.

Za đakona je zaređen 18. prosinca 1937. u Splitu, a za svećenika 12. ožujka 1938. također u Splitu. Svoju mladu misu slavio je u rodnim Katunima 13. ožujka 1938.

Fra Kruno je tijekom svog redovničkog i svećeničkog života vršio razne službe:

- od 1939. do 1941. bio je župni vikar u Imotskom;

- od 1942. do 1955. bio je župnik Tučepa;

- od 1955. do 1958. bio je župnik Hrvaca;

- od 1958. do 1967. bio je župnik Turjaka;

- od 1967. do 1970. bio je kateheta i vikar samostana u Sumartinu;

- od 1970. do 1973. bio je dušobrižnik u HKM u Sindelfingenu;

- od 1973. do 1983. bio je dušobrižnik u HKM u Aalenu;

- od 1983. do 1985. boravio je pri HKM u Kölnu;

- od 1985. do svoje smrti 25. rujna 2008. boravio je u samostanu u Imotskom.

Svaki čovjek, ma koliko živio na ovoj zemlji, ostavi za sobom trag, nešto po čemu ga se ljudi sjećaju. I naš je pokojni brat fra Kruno, tijekom svog franjevačkog i svećeničkog života, za sobom ostavio duhovni i materijalni trag po kojem ćemo ga, uvjeren sam, svi pamtiti.

Možemo slobodno reći da je našeg pokojnika resila velika vjera u Boga, na poseban način štovao je BDM, Gospu Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta i hrvatske svece i blaženike, te je bio i veliki domoljub. O tom najbolje govori i kalendar koji je dugo godina izdavao, naslovljen „Hrvatski katolički kalendar“. Osim ovoga, fra Kruno je dao izraditi ophodni Višeslavov križ i nekoliko odljeva lika Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, od kojih je jedan darovao našem imotskom samostanu. Također je poklonio blagopokojnom papi Ivanu Pavlu II. te svim hrvatskim biskupima prsni Višeslavov križ. Na poseban način nas, kao Hrvate, raduje što je Sluga Božji papa Ivan Pavao II., veliki ljubitelj hrvatskog naroda, sa zahvalnošću primio i nosio taj drevni hrvatski vjerski simbol.

Kao gvardijan samostana sv. Franje, osjećam se dužnim istaknuti pokojnikov materijalni doprinos ovome samostanu. Naime, fra Kruno je financirao popločavanje prostora ispred naše crkve te izradu brončanog kipa fra Stjepana Vrljića.

Već nekoliko godina u našem samostanu postoji Postulatura, odnosno, odgojni zavod za mladiće koji se nakon završenog srednjoškolskog ili akademskog obrazovanja odluče na duhovni poziv da budu franjevci. Fra Kruno je rado provodio svoje vrijeme s postulantima, s njima razgovarao i dijelio svoja životna iskustva.

Fra Kruno je, možemo to slobodno reći, umro u poznim godinama. Posljednjih mjeseci bilo je zamjetljivo da njegove životne snage polako slabe. Prije desetak dana fra Kruno je toliko oslabio da više nije mogao brinuti sam o sebi. Potrebnu njegu pružala su mu mlađa braća i postulanti, na čemu im svima kao gvardijan od srca zahvaljujem.

U ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja zahvaljujem pokojnom fra Kruni na svemu dobru koje je kao član naše Provincije učinio kako u domovini, tako i među Hrvatima u Njemačkoj. Bog kojemu je služio cijeloga svog života neka mu bude vječna nagrada.

U ime o. Provincijala i sve braće naše Provincije izražavam svoju sućut rodbini našega pokojnika.

Vama, preuzvišeni oče Nadbiskupe, zahvaljujem što ste predvodili ovu misu zadušnicu za našeg pokojnog brata fra Krunu. Također zahvaljujem svoj braći svećenicima i redovnicima, kao i vama, dragi vjernici, koji ste došli na ovaj oproštaj.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.

 

Oproštajni govor fra Krune Bekavca

Zamoljen sam da se oprostim u ime fra Krunine rodbine, tj. nasljednika pok. brata Joze Vukušić, pok. sestre Marije Bekavac, pok. sestre Danice Kovačević, pok. sestre Milke Madunić, na ovozemnom rastanku s našim stricem-ujcom, i u ime svih izrazim našu zahvalnost.

Sudjelovateljima sprovoda, prvenstveno o. Nadbiskupu. Unatoč obaveza, danas tri nastupa u tri mjesta s različitim temama, s ovakvom aktualnom i sadržajnom homilijom blizu ste nam i dirnuti smo. Hvala Vam o. Nadbiskupe.

Hvala vam braćo svećenici što se niste dali omesti subotnjom pripremom za sutrašnju nedjelju i u velikom ste broju ovdje.

Hvala vam vjerni Božji narode za molitvu i zborno pjevanje.

Hvala vjesnicima o preminuću dragog nam pokojnika u tisku i na radiju.

Osobito se želim obratiti franjevačkoj samostanskoj obitelji u Imotskom. Bez vaše brige i pomoći bilo bi nemoguće doživjeti visoku dob od navršenih devedeset i pet godina. Pred nekoliko dana fra Kruno mi je više puta ponovio i hvalio vas kako se trudite da mu pomognete i olakšate život u posljednjim ovozemnim danima. Hvala vam braćo na tome, kao i na pripremi za ovako dostojanstven sprovod.

Hvala o. Provincijalu i našem Provincijalatu u Splitu na razumijevanju i podršci fra Kruninih želja i potreba.

Na kraju želim izreći riječ našem stricu-ujcu. Sad nam je jasnija tvoja upornost i neumornost za katoličko i hrvatsko. Tvoje življenje i djelovanje očituje, svjedoči i obilježuje tvoj lik fratra-svećenika:

- pastoralni (župnik) i kulturni radnik u domovini i inozemstvu zauzet vjernički, rodoljubno i domoljubno;

- štovatelj Gospe Velikog Hrvatskoga Zavjeta;

- umnožavatelj Gospina pralika i Višeslavova križa (ophodni i prsni) u kovini (bronca, srebro i zlato), razglednicama i sličicama;

- poticatelj za ostvarenje i širenje himni Gospe Velikog Hrvatskoga Zavjeta i Višeslavova križa;

- Meštrovićeva molitva Gospi odljevna na brončanoj ploči;

- spomenik fra Stjepanu Vrljiću u Imotskom i Omišu;

- Hrvatski katolički kalendar 1982.-2007.;

- županijska nagrada za životno djelo.

Sad je došlo vrijeme Božje nagrade za vjernost i izdržljivost. Naš stric-ujac fra Kruno Vukušić preselio je na drugu obalu živjeti. Svojim svjedočenjem i radom, snažnije nego stavljanjem Višeslavova križa osobno Papi, utisnuo je u naša srca ponos i zadatak s označnicom za Katoličko i Hrvatsko.

Striče-ujče, hvala ti!

Bog te okrunio rajskim uživanjem u društvu svetih nebesnika.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

 

Oproštajni govor fra Petra Klarića, gvardijana u Kninu

Poštovani o. Nadbiskupe, o. Gvardijane i Župniče!

Jučer sam iz Provincijalata dobio obavijest da je u četvrtak, 25. rujna 2008., u samostanu Sv. Franje u Imotskom, u 96. godini života, 78. redovništva i 71. svećeništva okrijepljen svetim sakramentima u Gospodinu preminuo fra Kruno Vukušić.

Izražavam iskrenu sućut Vama, svoj braći u samostanu, samostanskom okružju kao i našoj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, u svoje osobno ime, u ime braće franjevaca iz samostana Sv. Ante u Kninu kao, mogu slobodno reći, i u ime svih Kninjana i Hrvata katolika u Domovini i po svijetu koji štuju Gospu Velikog Hrvatskoga Krsnog Zavjeta.

Kao što nam je svima poznato fra Kruno je najzaslužniji za širenje štovanja Gospe Velikog Hrvatskoga Krsnog Zavjeta kao i Višeslavova križa jer je prvi odlio nekoliko Gospinih pralika i križeva i tako širio njihovo štovanje. Fra Kruno je rado dolazio u samostan Sv. Ante, zapravo gdje je u Kninu i počelo njegovo štovanje Gospe Velikog Hrvatskoga Krsnog Zavjeta.

Kada sam 24. kolovoza 2000. godine preuzeo službu gvardijana u Franjevačkom samostanu Sv. Ante u Kninu, a župnik fra Ivan Nimac župu, odmah smo se tih dana dogovorili da ćemo početi izdavati Glasnik Sv. Ante. Kazao sam mu kako u rubrici Razgovor želim učiniti prvi razgovor upravo s fra Krunom Vukušićem za prvi broj Glasnika koji će se tiskati u Jubilarnoj godini za Božić 2000. Fra Ivan je svesrdno podržao ovu inicijativu. Odmah sam, kao urednik Glasnika, nazvao fra Krunu i zamolio ga za razgovor, na što je rado pristao. U Božićnom broju Glasnika, God. I., br. 1, na str. 21. do 24. učinio sam s njim razgovor koji sam naslovio: Fra Kruno Vukušić štovatelj Gospe Velikog Hrvatskoga Krsnog Zavjeta.

Evo što je između ostaloga fra Kruno u tom razgovoru kazao, a tiče se početka i kasnije štovanja Gospe Velikog Hrvatskoga Krsnog Zavjeta:

- Koliko se sjećam bilo je to 1938. godine. Bio sam u samostanu u Kninu na odmoru, zajedno s kolegom fra Karlom Kosorom. Prije odlaska iz Knina pošli smo na Tvrđavu vidjeti Muzej hrvatskih starina. Sjećam se da sam vidio lik Majke Božje na kojemu je na kartici pisalo: « Najstariji lik Majke Božje kod Hrvata, koji potječe iz druge polovice 11. stoljeća.» To je za mene bio najveći doživljaj u životu. S kolegom fra Karlom Kosorom obišao sam cijeli muzej, a ja sam se opet vratio pred lik Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta i bio sam sav ushićen i zadivljen. Kroz misao mi je prošlo mnogo toga, posebice sam bio sretan što je to najstariji sačuvani Gospin lik u Hrvata iz crkve dobroga kralja Zvonimira. Ovaj me događaj godinama pratio. Došla je 1976. Te smo godine mi Hrvati počeli slaviti Trinaest stoljeća kršćanstva. Kad sam saznao da će se jubilarno slavlje slaviti pod okriljem najstarijeg Marijinog lika kod Knina kojeg su naši biskupi 1976. u Solinu proglasili Gospom Velikoga Hrvatskog Krsnog Saveza, bio sam sav ushićen i sretan.

Kad je bila ova proslava u Solinu tada sam se nalazio u Njemačkoj u Aalenu. Bio sam sav sretan što su spomenuti Gospin lik naši biskupi proglasili Gospom Velikoga Hrvatskog Krsnog Saveza. Tada sam razmišljao da bi trebao učiniti nešto, ali ne znam što. U međuvremenu, našao sam se u Ninu 1979. kada se slavila Branimirova godina. Vidio sam odljev lika Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Saveza na visoko podignutom oltaru koji je za to slavlje donesen iz Solina. Tada mi je pala slijedeća misao na pamet: Ako Katolička crkva u Hrvata slavi svoj Jubilej trinaest stoljeća kršćanstva s Gospinim pralikom, zašto ista ne bi slavila s najstarijim križem s Višeslavove krstionice. Tada sam odlučio da ću naručiti prvi odljev spomenutog križa koji će se koristiti u našim hrvatskim misijama u Njemačkoj i po Europi. Prvi sam takav križ i Gospin pralik naručio odmah poslije slavlja u Zagrebu kod umjetnika koji nije htio očitovati svoje ime, jer je želio ostati u tajnosti, zbog straha da ne bi imao neprilika s tadašnjom ‘narodnom vlašću’. Križ i Gospin pralik sam izradio za hrvatsku katoličku misiju u Aalenu, s kojim će se moći koristiti prema potrebi i ostale naše misije u Njemačkoj i Europi.

Prvi sam Gospin pralik odlio za Biskupiju u Kninu 1988. za tadašnje Jubilarno slavlje, (na praliku piše: NAJSTARIJI GOSPIN LIK IZ BAZILIKE SV. MARIJE U BISKUPIJI KOD KNINA XI. ST. CRKVU SAGRADIO HRVATSKI KRALJ DMITAR ZVONIMIR 1075.-1089. SPOMEN CRKVI NAŠE GOSPE U BISKUPIJI DAROVAO FRA KRUNO VUKUŠIĆ OFM 19.09.1988.), drugi za crkvu sv. Franje u Imotskom, treći za Zadarsku nadbiskupiju, četvrti za Hrvatsku katoličku misiju u Stuttgartu i peti za Hrvatski dom u Rimu.

Prvi ophodni Višeslavov križ darovao sam Biskupiji u Kninu 1988., drugi crkvi Gospe od Otoka u Solinu, treći Sv. Franje u Imotskom, četvrti Zadarskoj nadbiskupiji, peti Hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu, šesti Hrvatskom domu u Rimu, sedmi ponovno Biskupiji u Kninu, jer je prvi nestao u Domovinskom ratu.

Darovao sam svim hrvatskim biskupima (od 1980. do 2000.) kao i biskupima i prelatima u Njemačkoj. Ukupno sam naručio, platio i darovao 57 Višeslavovih biskupskih prsnih križeva. Na križevima su motivi prema originalu s Višeslavove krstionice. Naručio sam Višeslavovprsni križ za papu Ivana Pavla II., koji su izradili hrvatski akademski kipari na čelu s Krunom Bošnjakom 1985. godine. Križ sam osobno uručio sv. Ocu 27. ožujka 1985. u bazilici sv. Petra u Vatikanu u prigodi međunarodne godine mladih. Križ sam mu osobno stavio oko vrata. Papa ga je glasno poljubio i uskliknu na hrvatskom jeziku: ‘Višeslavov križ!’ Karakteristike križa su sljedeće: Ovaj križ koji je rađen za sv. Oca izrađen je od čistoga srebra. Hrvatski pleter je od čistoga zlata kao i viseći lanac. Ukrasni lanac je od čistoga srebra. Na tom su križu postavljena dva ključa, simbol papinske vlasti.

U razgovoru sam kazao fra Kruni: Vama je oče fra Kruno poznato da su Gospin pralik kojeg ste darovali 19. rujna 1988. u Biskupiji kao i Višeslavov križ u Domovinskom ratu (1991.-1995.) bili nestali. Gospin je pralik pronađen poslije vojnoredarstvene akcije «Oluja» 1995. u jednoj srpskoj obiteljskoj kući u Kninu.

- Jako sam žalostan što se sve događalo u Domovinskom ratu, ali sam sretan što se pronašao Gospin pralik, te brončana ploča na kojoj sam dao ispisati Meštrovićevu molitvu Gospi: ‘Zemlja je naša sačuvala uspomene naše, a Gospa lozu našu.’ Obećajem o. Gvardijane da ću naručiti i ponovno pokloniti novi Višeslavov križ za naše Gospino prasvetište u Biskupiji, ako me Bog poživi i da mi dobroga zdravlja.

Naručio sam i izgradio audio kazetu s himnom Gospi Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Mogu samo još kazati da sam odlio dva velika spomenika fra Stjepanu Vrliću. Jedan je postavljen ispred crkve sv. Franje u Imotskom prigodom 200. godišnjice osnutka samostana u Imotskom, a drugi ispred Franjevačkog samostana u Omišu u prigodi 250. godišnjice smrti fra Stjepana Vrlića.

Pri kraju razgovora fra Kruno je kazao o proslavi u Biskupiji 2000.:

- Vrlo sam zadovoljan i drago mi je da sam prisustvovao spomenutim slavljima. Posebice me se dojmilo hodočašće Hrvatske vojske i Policije iz Knina u Biskupiji, koji su nosili Višeslavov ophodni križ, kojeg sam za ovu priliku donio iz Imotskog i Gospin pralik. Prošle sam godine pješačio 12 km zajedno s vojskom i policijom. To sam učinio i ove godine. Međutim, zbog poodmaklih godina hodočastio sam tek polovicu puta, a drugu polovicu puta vojska me zamolila da se vozim u automobilu, što sam i učinio. Vrlo me se dojmila vigilija u čast Gospi i moj susret s mladima, te nastup šibenskog biskupa mons. Ante Ivasa. Što se tiče završnog slavlja u nedjelju 17. rujna, mogu kazati da je bilo dostojanstveno i veličanstveno. Mišljenja sam da je bilo više vjernika nego prošle godine. Zahvaljujem o. Biskupu što je blagoslovio brončanu spomen-ploču s Meštrovićevom molitvom Gospi koja je na sreću opet pronađena, a bila je nestala u Domovinskom ratu. Zahvaljujem i vama o. Gvardijane na toplom i bratskom prijemu kao i svoj braći i ostalim djelatnicima u samostanu koji su me vrlo lijepo primili.

Tada sam na kraju razgovora fra Kruni kazao: Hvala i Vama fra Kruno što ste kao veliki štovatelj Gospe Velikog Hrvatskoga Krsnog Zavjeta doprinijeli u širenju njezina štovanja, ne samo u Domovini nego i u svjetskim razmjerima. Neka vas dragi Bog poživi pa da se i dogodine nađemo u njezinom prasvetištu.

Kao što je fra Kruno i obećao, donio je 10. listopada 2000. novoodljeveni Višeslavov križ u Knin i predao ga meni. Taj križ je s Gospinim pralikom prvi put nošen na Euharistijski kongres 15. listopada 2000. u Šibeniku.

Fra Kruno je umro krajem mjeseca rujna, kada se u Šibenskoj biskupiji, treća nedjelja u mjesecu rujna, u zavjetnom svetištu Svete Marije slavi nacionalno zavjetno hodočašće Gospi Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Ove godine od 19. do 21. rujna slavili smo 70. obljetnicu posvete crkve - svetišta Svete Marije koja je posvećena 18. rujna 1938. Crkvu je posvetio šibenski biskup Jerolim Mileta. Poslije posvete tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac održao je prekrasan govor. Na 70. obljetnicu posvete crkve isto 21. rujna slavljena je 10. obljetnica proglašenja Stepinca blaženim ispred zagrebačke katedrale. S fra Krunom sam učinio navedeni razgovor u Glasniku Sv. Ante 18. rujna 2000. na datum kada je posvećena crkva Svete Marije u Biskupiji. Fra Kruno je umro u danima slavlja 70. obljetnice posvete Gospina prasvetišta u Biskupiji i 10. obljetnice proglašenja Stepinca blaženim. Neumorno je širio Gospinu i Stepinčevu slavu. Koje li simbolike! Je li se ovo sve slučajno dogodilo?

Fra Kruno je cijeli život posvetio Bogu, Crkvi, našoj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, a posebice širenju štovanja Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, vjerujem da su anđeli odnijeli njegovu dušu u raj gdje će uživati rajsko uživanje svetih. Amen!

 

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktivnosti za pastoral zvanja

***********

22. travnja: Promina - XIX. festival žudija

*********

23. travnja: Kruševo - Blagoslov kipa "Fra Ante Pavlov"

**********

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1552
Ovaj mjesecOvaj mjesec52322
UkupnoUkupno6737721

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 73 

Administrator

franodoljanin@gmail.com