Fra Stanko Mandac

Br. 01-428/09.

Split, 13. srpnja 2009. 

 .

Predmet: Molitva za pok. fra Stanka Mandaca

Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Stanka Mandaca, neka to učine što prije kako propisuju Statuti Provincije: braća svećenici po jednu sv. Misu, a braća klerici i neklerici križni put.

U nekrologiju pojedinih samostana neka se upiše na dan 10. srpnja:

Fra Stanko Mandac rodio se 19. siječnja 1927. u Brnazama. U novicijat stupio 22. prosinca 1945. na Visovcu. Svečane zavjete položio 4. siječnja 1950. u Zagrebu. Za svećenika zaređen 19. ožujka 1952. u Zagrebu.

Od 1952. do 2009. godine obnašao je pastoralne službe u Provinciji i u pastvi u Njemačkoj. Gvardijansku službu obnašao je u Šibeniku od 1963. do 1970. godine.

Preminuo je u Sinju 10. srpnja 2009. godine. Pokopan je u samostansku grobnicu u Sinju 13. srpnja 2009. godine. 

 .

Homilija fra Željka Tolića, provincijala

Poštovani oče nadbiskupe, braćo svećenici, redovnici i redovnice, cijenjena rodbino i prijatelji, braćo i sestre!

Stojimo pred misterijem smrti i nadom da je Bog pokazao i u ovom trenutku svoju mističnu ljubav, nama ne sasvim jasnu i vidljivu, ali ljubav koja nas pokreće, daje nam život i poslije ovozemnog hoda, ljubav koja našu nadu i stremljenje pretvara u vječnu sreću i zajedništvo, život u kojem nema rastanaka, život bez boli i tuge, život koji živimo s Bogom i u Bogu.

To je ono što nas je okupilo i na ovom svetom mjestu, to je ono što čini naš život prepoznatljivim, mističnim, punim nade u Njegovu ljubav.

Okupljeni smo ovdje oko milog lika naše nebeske Majke, ispod zvonika koji se izvio do današnje velebnosti i prepoznatljivosti one godine kad je naš fra Stanko došao na ovaj svijet, došli smo se privremeno oprostiti od uzornog člana naše redovničke zajednice, došli smo Bogu zahvaliti za njegov život i moliti za njegovu dušu. Ovo naše okupljanje tek mali je znak zahvalnosti ovom čovjeku koji je cijeli svoj život bio predan Bogu, Crkvi i Domovini.

19. siječnja 1927. godine zavladala je radost u brnaškoj obitelji Duje i Pere r. Milanović Litre, jer se rodio sin kojem 23. siječnja, četiri dana kasnije na krštenju nadjenuše ime Dušan. Sakrament krizme primi 18. svibnja 1939. godine, one iste godine kad je završio četvrti razred i došao u sjemenište pod okrilje nebeske majke, Čudotvorne Gospe Sinjske.

Turobna vremena Drugoga svjetskog rata i poraća bila su vremena kada se nosila glava u torbi i Bogu beskrajno zahvaljivalo na svakom novom jutru. Teško je bilo biti svećenik, redovnik, kandidat za službu Bogu. U to je vrijeme, od 1939. da 1948. godine Dušan, fra Stanko pohađao 8 razreda Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, Državne gimnazije u Sinju i dislocirane Franjevačke klasične gimnazije u Zagrebu.

Mnogi su svećenici iz sinjske župe tada ubijeni. Spominjem samo neke od 45 ubijenih franjevaca provincije Presvetog Otkupitelja: fra Rafo Kalinić, fra Stanko Milanović, sinjski župnik fra Andrija Zjačić, profesori u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji fra Milan Lapić i fra Jozo Olujić. Gimnazija je oduzeta, imovina zaplijenjena, profesori proganjani, đaci rastjerani… I u samostan su nasilno ušli partizani i okupirali veći dio.

Biti Kristov u to je vrijeme značilo biti potpuno u Velikom petku, u muci i smrti, u potpunom predanju ili nestajanju. Samo su ljudi čvrsta karaktera, snažne vjere i nepokolebljive ustrajnosti mogli izdržati nevolje i smrt što okruživaše svakog pojedinca. Smrt je bila nešto o čemu se tiho, ispod glasa, najviše pričalo i u sjemeništu i u samostanu: “Tko je sad strijeljan? Odveden je ovaj, odveden onaj. Ne znamo što je s tim i tim…” Bez suda i osude, bez krivnje i grijeha, kao janje na klanje odvedeni su mnogi. Povampireni ples smrti koji neki zaigraše otvorio je svima srca i oči, stvorio, na koljenima i u samoći, stvorio je temelj Crkvi sutra: Krv mučenika sjeme je novih kršćana, redovnika i svećenika.

Mene su progonili, i vas će progoniti… Blago vama, radujte se i kličite, velika je plaća vaša na nebesima – te i slične riječi našega Gospodina ulijevale su mnogima snagu koju ne pozna ovaj svijet, a krvnicima i ubojicama nešto što nisu mogli razumjeti ni shvatiti, nešto što im je stvaralo strah od nečega što su progonili, u jame bacali,… misleći da će smrću i jamama nestati glasa savjesti, istine, pravde. Ali, pravda je Božja, ovdje ili gore!

Gledati smrti u oči i pitati se: kad sam ja na redu, mogli su samo oni koji su imali snagu neba koja je prkosila mržnji i ubijanju. Ubijeni svećenici i od svojih nazovi “vjernika”, ubijeni profesori Gimnazije i od svojih nekadašnjih učenika, razasute kosti za koje se nije smjelo ni upitati gdje su, kosti koje još uvijek tražimo, pitanja što nosi moje sutra, braćo i sestre, bili su molitva, nada, strepnja, vatra u kojoj se zlato kušalo.

U tim vremenima mali se Dušan nije dao pokolebati, nego je vjerno i potpuno želio biti Božji. U tim vremenima kada je sve bilo lakše nego biti Božji, kada se formira mladi život i gleda svoju sreću, Dušan je odlučio biti Božji, Gospin, Crkvin, hrvatski.

Usred gimnazijskih dana, a prije odlaska u Zagreb, Dušan odlazi u novicijat na Visovac i 22. prosinca 1945. godine oblači franjevački habit i uzima redovničko ime fra Stanko. Tada su partizani, posjećujući Visovac, nosili sa sobom i metlicu da ne bi koje zrno pšenice ostalo kao hrana mladim fratrima. Bog je bio i hrana i snaga. U takvoj materijalnoj oskudici i duhovnom bogatstvu 4. siječnja 1947. godine fra Stanko prima svoje prve redovničke zavjete.

Nakon pohađanja završnih razreda gimnazije u Zagrebu, u samostanu Majke Božje Lurdske, 1948. godine upisuje se na katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Bilo je to vrijeme kada su u montiranom političkom procesu fratri zagrebačkog samostana osuđeni - dvojica na smrt strijeljanjem, a trojica na dugogodišnje robije!

4. siječnja 1950. fra Stanko u Zagrebu polaže svoje svečane zavjete. Za đakona je zaređen 20. prosinca 1951. godine, a za svećenika 19. ožujka 1952. godine. Mladu je misu slavio četiri dana kasnije u Sinju.

Cijelo je njegovo školovanje i duhovno dozrijevanje do potpunog predanja Franji i Kristu, iz ovoga gore možemo vidjeti, bilo protkano stalnom opasnošću za vlastiti život, svakodnevnim susretanjem s mržnjom prema svemu što je obilježeno Kristovim križem i pripadnošću njemu, obilježeno smrću mnoge njegove subraće s kojima je živio, dijelio dobro i zlo, iste patnje i nade. Tu nije stao niti se pokolebao. Što su ga jače i više progonili, vrijeđali, ponižavali, kao i njegovu subraću, to se više priljubio uz Kristov križ, to je jače i više prebirao u srcu i duši krunicu na slavu Majci koja je Majka kad je najteže i kad je njezina djeca ne ostave i kad joj se s povjerenjem utječu.

Fra Stankova prva služba bila je domagistar bogoslova u Zagrebu 29. 5. - 4. 9. 1952. Službu župnog vikara obnašao je 9. 12. 1952. - 9. 10. 1957. u Zlopolju, 9. 10. 1957. - 17. 8. 1967. u Miljevcima i 26. 10. 1967. - 1. 9. 1970. u Šibeniku (Crnica).

Nakon pastoralnog rada u Domovini službu dušobrižnika u Offenbachu vršio je 1. 9. 1971. - 30. 8. 1987. te 8. 8. 1988. - 1. 8. 1997. godine.

Tada se, u svojoj 70. godini života, povlači u zasluženi mir franjevačkog samostana u Sinju, gdje boravi sve do svoje smrti, koja nas je rastužila, 10. srpnja 2009. godine.

Cijeli je život imao puno zdravstvenih problema, mnogo operacija koje je strpljivo i predano u Božje ruke nosio. Posljednju operaciju nije mogao podnijeti, nakon pada i prijeloma kuka pa je, otpušten iz bolnice, posljednje mjesece boravio u samostanu, slomljenog i neoperiranog kuka, ali vitalnog duha, snažne vjere i potpunog predanja u Božje ruke. To je svojoj braći često svjedočio kad su ga posjećivali u njegovoj samostanskoj sobi. Čak se znao i našaliti na svoj račun i na račun vlastite bolesti, ali je rado prihvaćao i bratske šale.

Potpuno svjestan stanja i težine, nije se predavao, nego je bio spreman na zov Božje trublje, pripravan na susret sa svojim Bogom i svojom subraćom.

Bio je omiljen kod svojih vjernika: rado su mu navraćali mnogi iz župa iz kojih je otišao prije i više od 40 godina, navraćali su mu vjernici iz Offenbacha, kojima je posvetio 26 godina svoga pastoralnog rada.

Hvala ti, dragi brate Stanko, u ime svih franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja, hvala ti u ime onih koji su ovdje ili nisu mogli doći, hvala za sve što si nam bio, hvala za ljubav i predanost Bogu i rodu, hvala za svaki primjer strpljivosti u bolesti, hvala za blagu narav i primjereno svećeničko držanje, hvala jer si Krista nosio, za Krista živio, Majci se molio, hvala za sve ono što je mnogima, tebi i Bogu znano.

Dragi brate, počivaj u miru s onima čije si odlaske oplakivao, koji su ti bili u srcu, počivaj u miru svoga Boga i doviđenja, dragi brate, u vječnosti! 

 .

Oproštajni govor gvardijana fra Bože Vulete

Naš je ovozemaljski život samo isječak onoga za što nas je Bog stvorio. Ono što o čovjeku znamo ili možemo reći tek je mali isječak onoga što on jest. Konačni smisao ovozemaljske epizode ljudskoga života je sjedinjenje s Bogom. Ono što možemo za ovozemaljskoga života učiniti za ostvarenje toga smisla ide preko nastojanja oko sjedinjenja vlastite osobnosti, sjedinjenja s drugim ljudima i cjelokupnim stvorenjem.

Prema uvriježenim mjerilima fra Stanko nije spadao u naglašeno komunikativnu osobu. No, fra Stanko je imao velik broj prijatelja, a njegovo se prijateljevanje odlikovalo vjernošću. Njegov je kalendar bio ispunjen bilješkama imendana, rođendana i drugih obljetnica dragih mu ljudi - rodbine i prijatelja; njegovi susreti s ljudima i telefonski razgovori bili su ispunjeni naglašenim iskrenim zanimanjem i raspitivanjem za druge; blagdani i slavlja bili su puni međusobnih čestitki i druženja i brojnih darova kao materijalnih znakova povezanosti; molitvama je takoreći utkao imena svojih prijatelja i rodbine u zrnca krunice koju je redovito prebirao. Kao takav bio je i ostaje svjedokom da je i u našemu užurbanom življenju moguće izabrati onaj «bolji dio» - poput evanđeoskoga lika Marije Martine sestre ili barem za tim djelatno težiti. Ta njegova odlika spada među najznačajnija obilježja svećeničke službe – povezivanje ljudi međusobno i s Bogom. Stoga je fra Stanko u svome pastoralnom radu uspijevao okupiti suradnike i pomoćnike često oprečnih osobnosti, čemu sam i sam zahvalnim svjedokom surađujući s njim 80-tih godina u Offenbachu. Stvarajući tako živo-aktivnu vjerničku zajednicu, on se u njoj doimao nevidljivim - duh i duša. Ta ista vjernost resila je njegov odnos prema domovini Hrvatskoj i Katoličkoj crkvi i bila izvorom neustrašive odvažnosti u najtežim vremenima hrvatskog naroda i Crkve.

Dragi fra Stanko, u ime župe Čudotvorne Gospe Sinjske u kojoj si rođen i Samostana u kojem si proveo posljednjih 12 godina života, u ime svih župljana, mnogobrojne rodbine i braće franjevaca iz ovog samostana, sjemeništaraca, časnih sestara i drugoga pomoćnog osoblja zahvaljujem Bogu koji te je dao i koji ti je dao i htjeti i djelovati. Za vjernost spomenutom i drugim darovima kojima te Bog obdario budi nagrađen vječnim sjedinjenjem sa svojim Stvoriteljem.

Od onih od kojih si imao prigodu, posebno tijekom posljednjih dvaju mjeseci svoje prikovanosti za bolesnički krevet u samostanskoj sobi, tražio si oproštenje (27. travnja slomio kuk i bio u bolnici na Križinama do 12. svibnja kad je otpušten zbog nemogućnosti da bude operiran, a potom na kućnoj njezi u samostanu do 10. srpnja kad je umro, u petak oko 15.00 sati).

A ja u ovom trenutku i od tebe i od dragog Boga u ime svih tražim oproštenje za sve ono čime smo ti bili opterećenjem i za sve ono što smo propustili učiniti da ti život bude radosnijim, ispunjenim i smislenijim.

Zahvaljujem bolničkom osoblju na čelu s dr. Arsenom Pavićem za predanu skrb za posljednjeg njegova boravka u bolnici kao i svom medicinskom osoblju koje mu je bilo na usluzi u njegovu općenito krhkom zdravlju, njegovu osobnom liječniku dr. Ivici Masteliću, gospođi Zdravki Romac i Jadranki Poljak za kućnu njegu zajedno s ostalim pomoćnim osobljem. Posebno zahvaljujem njegovoj mnogobrojnoj rodbini koja je s njim njegovala prave rodbinske odnose, često ga posjećivala – i u zdravlju i bolesti - i bila na raspolaganju za brojne usluge.

Dragi fra Stanko, preminuo si u petak (10. srpnja) oko 15.00 sati – dan i vrijeme kad je na križu preminuo naš Spasitelj Isus. Snagom Njegove muke neka te Njegova Majka koju si posebno častio u liku Čudotvorne Gospe Sinjske povede k Ocu Nebeskom u vječnu Domovinu. Do ponovnog susreta, počivaj u miru Božjem. Amen. 

 .

Oproštajni govor fra Mladena Marića, voditelj HKM u Offenbachu

Opraštam se od našeg fra Stanka u ime Hrvatske katoličke zajednice Offenbach na Majni. Fra Stanko je puno godina bio na službi u biskupiji Mainz u Njemačkoj. Najprije kao voditelj te zajednice šesnaest godina i poslije kao subsidijar još deset godina u istoj zajednici dok je voditelj bio fra Josip Klarić. Važno je napomenuti da je bio prvi voditelj te misije u Offenbachu, a prvi su koraci uvijek osjetljivi i važni. Sa svojim je suradnicima organizirao vjerski i kulturni život koliko mu je to bilo moguće i koliko su dopuštale prilike. U Offenbachu je bilo teže privući i zadržati vjernike jer je tu vrlo blizu Frankfurt i u njemu Hrvatska katolička zajednica koja je nudila razne mogućnosti, npr. veći broj svetih misa i u povoljnije vrijeme. Ipak je zajednica u Offenbachu poprimala svoje konture i okupila lijep broj naših ljudi. Da ne spominjemo ostale suradnike, tome je dosta bila zaslužna i sestra Mercedes. Ona je vrlo stručno vodila pjevanje, folklor i pripremala mlade za razna natjecanja na kojima je imala dosta uspjeha.

Susreti s našim ljudima nisu bili samo vjerske naravi, nego se fra Stanko rado s njima družio u raznim prigodama. Našim je ljudima u tuđini trebala riječ savjeta, podrške i ohrabrenja, a osobito im je bila draga riječ svećenika. Velik dio vjernika koji su tvorili zajednicu i okupljali se u njoj potjecao je iz župa u domovini koje su pastorizirali franjevci i opet su se u tuđem svijetu mogli obraćati svojim „ujacima“. Tako je fra Stanko stekao velik broj prijatelja s kojima je održavao prijateljske veze sve do pred samu smrt. Jedna ilustracija kao potvrda toga. Jedna djevojka koju je fra Stanko krstio, a koja se treba vjenčati za petnaestak dana, bila je u prostorijama naše zajednice pred desetak dana. Njena je obitelj bila povezana s fra Stankom. Imali su plan da ih vjenča fra Bernardo Dukić, a da na vjenčanju bude i fra Stanko.

Na pitanjezna li da je fra Stanko slomio kuk te da je nepokretan, ta je djevojka odvratila: „Znam, jučer sam s njime razgovarala“.

U susretima s mnogim vjernicima u našoj zajednici u Offenbachu često se dotaklo i ime fra Stanka i pitanje kako je i gdje je i na kraju uvijek: „Pozdravite ga!“. Ubuduće će mjesto pozdrava biti: „Bog mu dao pokoj.“

U ime svih vjernika Hrvatske katoličke zajednice Offenbach na Majni iskrena hvala na svemu dobru što je za nju učinio, a njegovoj rodbini iskrena sućut. Neka u Bogu nađe milosrdna suca i neka mu bude laka hrvatska gruda. 

______

U Franjevačkom samostanu Gospe Sinjske u Sinju u petak 10. srpnja u 82. godini života, 64. godini redovništva i 57. godini svećeništva, preminuo je o. fra Stanko Mandac, svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.

Misu zadušnicu za pokojnika u crkvi Gospe Sinjske u Sinju 13. srpnja predvodio je provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Željko Tolić, koji je u homiliji istaknuo pokojnikov redovnički lik u pastoralnom djelovanju.

Na kraju mise od fra Stanka su se oprostili uime redovničke zajednice u franjevačkom samostanu Gospe Sinjske gvardijan fra Božo Vuleta i uime hrvatskih vjernika iz Offenbacha župnik fra Mladen Marić. Nakon mise zadušnice obredne sprovode na gradskom groblju Sv. Frane u Sinju predvodio je sinjski gvardijan fra Bože Vuleta.

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktivnosti za pastoral zvanja

***********

22. travnja: Promina - XIX. festival žudija

*********

23. travnja: Kruševo - Blagoslov kipa "Fra Ante Pavlov"

**********

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas302
Ovaj mjesecOvaj mjesec59059
UkupnoUkupno6744458

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 59 

Administrator

franodoljanin@gmail.com