Fra Petar Šušnjara

 

Br. 01-543/09.

Split, 17. rujna 2009.

Predmet: Molitva za pok. fra Petra Šušnjaru

Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Petra Šušnjaru, neka to učine što prije kako propisuju Statuti Provincije: braća svećenici po jednu sv. Misu, a braća klerici i neklerici križni put.

U nekrologiju pojedinih samostana neka se upiše na dan 15. rujna:

Fra Petar Šušnjara rodio se 10. kolovoza 1931. u Jasenskom (Sinj). U novicijat stupio 1. kolovoza 1950. u Sinju. Svečane zavjete položio 4. listopada 1954. u Zagrebu. Za svećenika zaređen 29. lipnja 1957. u Zagrebu.

Od 1958. do 2008. godine obnašao je pastoralne službe u Provinciji, a od 1988. do 1996. godine obnašao je službu gvardijana u samostanu Gospe Karmelske u Omišu.

Preminuo je u Splitu 15. rujna 2009. godine. Pokopan je u samostansku grobnicu u Sinju 17. rujna 2009. godine.

 .

Homilija fra Bože Vulete, vikara Provincije i gvardijana samostana u Sinju

Kad je papa Ivan Pavao II. pozvao vjernike da se mole za nj poslije njegove smrti, taj je poziv mnogim vjerničkim ušima zazvučao suvišnim. Ipak u njemu se lako mogla osjetiti iskrenost ljudske želje da molitvom ostane povezan s ljudima koje je neizmjerno volio ali se jednako tako osjećao prizvuk strahopoštovanja pred tajnom života poslije smrti.

Danas smo okupljeni u molitvi zahvale za život i za pokoj duše svećenika i franjevca fra Petra Šušnjare. Smrt je klatno njegova života zanjihala i prenijela u svima nama tajnom obavijen život duše poslije smrti. Pred nama se još uvijek njiše klatno njegova 79-godišnjeg života, 60-godišnjega redovničkoga i 53-godišnjega svećeničkoga života. U času smrti lakše nam je otvoriti oči vjere i vidjeti njegov život tim očima. U molitvama zahvale još uvijek možemo čuti puls njegova ovozemaljskoga života. U slavlju sakramenta euharistije, sakramenta Kristove smrti i uskrsnuća, možemo čuti bilo života njegove duše kojoj je namijenjen život u ritmu otkucaja neizmjerne ljubavi Božanskoga Srca. Zato molimo. Zato ne prestanimo moliti za pokojne! Molitvom uvježbavamo i održavamo bilo božanskoga života u nama i među nama.

Život i smrt svećenika jednaki su životu i smrti svakoga smrtnika. Ipak, naše molitve zahvalnosti za svećenički život sadrže određenu posebnost. Ne prvenstveno zbog njegovih zasluga, već zbog Božjeg izbora. Bog ga je izabrao za služitelja svetih sakramenata. Naravno, stupanj revnosti i predanosti svojoj svećeničkoj službi određuje i našu ljudsku zahvalnost – ali bez našega ljudskoga suda. Sud nam je uvijek prepustiti Bogu.

Kao trogodišnji dječak fra Petar, krsnim imenom Josip, izgubio je oca. Školovanje i svećeničko ređenje fra Petar je prošao u najtežim godinama rata i poraća. Nesretnim slučajem u studentskim danima izgubio je oko. Gubitak oca nadomjestila je njegova poslušnost Ocu Nebeskom i potpora koju je od Njega dobivao. Gotovo prepolovljenu mogućnost tjelesnoga vida nadomještao je očima vjere. Ništa od toga nije mu bilo preprekom za siguran nastup. U toj sigurnosti osjećalo se da iza njega stoji Netko moćan komu je on samo sluga i glasnogovornik. Redovnički i svećenički stalež odvojili su ga od obiteljskoga doma, ali to ga nije udaljilo ni od obitelji ni od ljudi. Bio je moralna potpora svojoj obitelji. Bez iznimke je dolazio na sprovode svima u plemenu Šušnjara. A s fratrima i drugim ljudima bio je naglašeno društven.

Dragi fra Petre, u ime cijele naše franjevačke zajednice, u ime mnogopoštovanoga provincijala fra Željka Tolića koji je spriječen neodgodivim obvezama predvoditi ove obrede, zahvaljujem Bogu koji te je dao i pozvao, koji ti je pomogao izrasti u čovjeka. Tebi zavaljujem za suradnju s Bogom: za odaziv na njegov poziv, za dobru volju i trud da budeš odgovoran fratar i svećenik. Zajednica ti je povjerila niz zahtijevanih službi od Metkovića, Splita – i to u dva navrata, Stankovaca, Primorskoga Doca, Hrvaca, Kijeva pa sve do službe gvardijana u Omišu. Tvojom devetogodišnjom službom gvardijana u samostanu u Omišu, taj naš samostan, u najvećoj mjeri tvojim zaslugama, počeo je preuzimati stariju i bolesnu braću na oporavak ili trajnu njegu. Iako s neadekvatnom infrastrukturom postao je i ostao do danas neformalni provincijski sanatorij u kojem si i sam proveo posljednje godine svoga života.

Hvala ti za svaku sv. misu koju si slavio, za svaku ispovijed, i druge sakramente koje si dijelio, za sve pobožnosti i molitve koje si predvodio ili sam obavljao, za svaki oblik dobra koji je Bog po tebi učinio.  

Zahvaljujem svima koji su fra Petru bili potporom u ljudskom, fratarskom i svećeničkom životu. Zahvaljujem samostanskoj zajednici u Omišu na čelu s o. Gvardijanom, zajedno s časnim sestrama, kao i medicinskom osoblju Kliničkoga centra na Križinama u Splitu, koji su skrbili o njemu.

Svima koji su rastuženi fra Petrovom smrću, napose rodbini, izražavam sućut. Preporučujući njegovu dušu vašim molitvama, u ovoj godini posvećenoj svećenicima preporučujem u molitve duše svih svećenika, kako preminulih tako i živućih.

Zahvaljujem don Dragi Šimundži, pastoralnom vikaru koji je u ime mons. Marina Barišića došao na ovu misu zadušnicu za pok. fra Petra kao i svoj braći svećenicima, časnim sestrama, bogoslovima, sjemeništarcima i svim vjernicima.

Dragi fra Petre, od tebe se opraštamo danas na blagdan Rana sv. Franje, na završetku proslave 800. obljetnice Franjevačkoga reda. Neka ti utemeljitelj našega Reda bude zagovornikom kod Gospodina. Zagovorom Čudotvorne Gospe Sinjske u čijem si okrilju njegovao svoj svećenički poziv, neka te Gospodin Isus Krist kome si služio uvede u vječnu radost društva svetih u kraljevstvu Oca Nebeskoga. Počivao u miru Božjem!

 .

Oproštajni govor fra Filipa Budića, gvardijana samostana u Omišu

Braćo i sestre u Kristu, dragi vjernici, draga rodbino i prijatelja našega brata fra Petra Šušnjare. Okupili smo se u crkvi Gospe Sinjske kako bismo pokopali zemne ostatke našeg brata te se pomolili za njegovu dušu.

Srž naše vjere jest osoba Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga, u kojega je naš pokojnik duboko vjerovao.

Krist nam je svojim uskrsnućem objavio život vječni. Pokazao nam je da naš život nije samo ovozemaljska stvarnost nego da se po smrti nastavlja u vječnosti. Braćo i sestre, to je vjera koja nas okuplja, koja daje smisao našim molitvama za drage nam pokojne.

Fra Petar je bio član samostanske obitelji Gospe od Karmela u Omišu dvadeset i jednu godinu. Vršio je razne službe: bio je gvardijan osma godina, zatim samostanski vikar sedam godina te samostanski diskret šest godina. Savjesno i odgovorno je vodio samostansku kroniku, vodio je zapisnike samostanskih kapitula te redovito ispovijedao. Valja istaknuti kako je odgovorno i uspješno vodio FSR i to punih petnaest godina.

Od 6. listopada 2006. godine fra Petar je oslobođen nedjeljnih i blagdanskih misa zbog zdravstvenih problema.

Iako mu je zdravlje bilo narušeno neizostavno je u crkvi ispovijedao, a mise je slavio u samostanskoj kapeli sve do 31. kolovoza ove godine. Tog dana se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo do te mjere da više nije mogao slaviti misu ni u spomenutoj kapeli. Neko vrijeme, nakon 31. kolovoza, fra Petar je boravio u samostanu, gdje ga je redovito posjećivao kućni liječnik dr. Ante Šulin. Svi smo se nadali brzom oporavku. No, to se nije dogodilo.

U nedjelju 6. rujna stanje mu se naglo pogoršalo. Pozvali smo „Hitnu“. U međuvremenu se fra Petar ispovjedio, pričestio te primio sakrament bolesničkog pomazanja. Tog je dana fra Petar odvezen u Klinički centar na Križinama u Splitu, gdje su ga smjestili na zarazni odjel.

Preminuo je na blagdan Gospe Žalosne, 15. rujna u 79. godini života, 60. redovništva i 53. svećeništva.

Dragi fra Petre, zahvaljujem ti na svemu što si učinio za naš samostan i naše vjernike.

Koristim ovu priliku da zahvalim sestri Fabijani i braći u samostanu, koji su fra Petra njegovali dok je bio u samostanu. Također zahvaljujem samostanskom liječniku dr. Anti Šulinu i osoblju „Hitne“ u Omišu. Iskreno zahvaljujem dr. Nikoli Bradariću i medicinskom osoblju Zaraznog odjela Kliničkoga centra na Križinama u Splitu, koji su se brinuli o fra Petru dok je boravio u bolnici. Zahvaljujem fra Petrovoj rodbini koji su u svakom trenutku bili uz njega, kao i vjernicima iz Omiša, koji su pronašli vremena i došli se oprostiti od fra Petra. 

 .

Oproštajni govor fra Šimuna Čugure

Nitko ne može u čovjeku probuditi tajne osjećaje kao smrt drage i prijateljske mu osobe. Sve što smo, fra Petar i ja, jedan drugome braća fratri, istomišljenici i suseljani potkrijepilo je jednom važnom činjenicom: „Mi smo iskreni i pravi prijatelji!“ Od fra Petra je bilo teško dobiti priznanje takove vrste. No, jednom mi je u razgovoru priznao: „U životu je teško imati pravog prijatelja! Za tebe sam siguran da si mi prijatelj!“

Iako smo dosta različiti, kroz prijateljstvo smo izgradili lijep mozaik suživota. Jednako smo cijenili bitne životne, vjerske i moralne vrijednosti. Često smo razgovarali o transcendentalnom i vječnom životu, međusobno se poticali i utvrđivali.

Možda sam ja imao više inicijative za te razgovore, koje je fra Petar uvijek rado prihvaćao.

Fra Petrova vjera u Smisao bila je jasna i sigurna. Rado se u vjeri oslanjao na Božju pravednost, koja je protkana ljubavlju. Vjeru je gradio na Božjim obećanjima: „Vi, koji ste ostavili sve i pošli za mnom, stostruko ćete primiti i život vječni baštiniti.“

„Serva ordinem et ordo servabit te!“ – Čuvaj red pa će te red čuvati! – Stara je to redovnička lozinka, koja je usmjeravala život u redovničkim zajednicama. Iako fra Petar nije htio nametati jak ritam svom radu, strogo se držao reda, rada i discipline. Posao je obavljao uredno, navrijeme i disciplinirano. U samostanu Gospe Karmelske u Omišu kroz dvadeset i jednu godinu ljubomorno je čuvao stečeni ugled i ulogu, koju su fratri gradili kroz povijest.

Fra Petar je iskreno ljubio Crkvu, Domovinu i Provinciju. Svaki ga je neuspjeh žalostio, a svaki uspjeh radovao.

Bio je istančano povezan sa svojom rodbinom. Osobitu pažnju je posvećivao teško bolesnoj sestri Anđi, koja živi u Šibeniku. Jednaku pažnju i brigu posvećivao je obitelji jedinoga brata Jerka, kao i obitelji pok. strica Frane. Za sve njih fra Petar je bio uzor i autoritet.

Teško je podnosio osipanje i izumiranje rodnoga sela Jasenskog, a osobito plemena Šušnjarića. Dok je mogao, redovito je dolazio na sprovode i održavao pogrebne nagovore.

Fra Petrovo zdravlje se pred godinu dana počelo lagano „urušavati“. Znao je reći: „Volio bih da me Bog digne, nego da padnem drugome na teret!“ Kako je o. Gvardijan rekao 31. kolovoza zdravstveno stanje mu se naglo pogoršalo. 6. rujna sam mu podijelio sakramente umirućih. Primio ih je tako smireno. Rekao bih radosno. Tog dana je odvezen u Klinički centar na Križinama u Splitu, gdje je na blagdan Gospe Žalosne i preminuo.

Dragi fra Petre, nadam se da si ispunio dogovor koji smo sklopili pred desetak dana: „Tko od nas dvojice prvi stigne svetom Petru, neka preporuči onoga koji je ostao.“ Prijatelju, držim te za tu riječ!  

Doviđenja u vječnosti!

Do tada počivaj, divi se, gledaj i uživaj u ljepotama neba, koje ti je dragi Bog pripremio.

---------------

U petak 11. rujna sprovodni obred na splitskom gradskom groblju Lovrinac predvodio je gvardijan fra Ante Bilokapić, a misu zadušnicu u crkvi Gospe od zdravlja u Splitu predvodio je provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Željko Tolić, koji je uz životopis, koji je pročitao tajnik fra Ante Udovičić, istaknuo kako je fra Draško živio za povjerene vjernike u pastoralnoj službi. Na kraju mise od fra Draška su se oprostili: uime splitsko-makarskoga nadbiskupa vikar za pastoral don Drago Šimundža, uime redovničke zajednice franjevačkoga samostana sv. Gabrijela u Münchenu gvardijan fra Ante Buljan Vuk, uime hrvatskoga dušobrižničkoga ureda u Njemačkoj delegat za hrvatsku inozemnu pastvu fra Josip Bebić, uime redovnika i svećenika samostanskoga okružja livanjskoga kraja gvardijan fra Marko Semren i uime kolega fra Jakov Begonja.

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

22. lipnja: Split - Svećeničko ređenje

************

25.-28. lipnja: Proslava Presvetoga Srca Isusova u Šibeniku

************

27.-29. lipnja: Siverić - 50. obljetnica župe

************

29. lipnja: Kruševo - 50. obljetnica svećeništva

***********

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2025
Ovaj mjesecOvaj mjesec50785
UkupnoUkupno6887567

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 139 

Administrator

franodoljanin@gmail.com