SPLIT: Otvoren znanstveni skup o fra Šimunu Milinoviću, barskom nadbiskupu

U petak, 22. 10., u pinakoteci franjevačkog samostana Gospe od Zdravlja u Splitu otvoren je znanstveni skup Fra Šimun Milinović (1835.–1910.). Barski nadbiskup – Povijesne okolnosti i djelo. Skup traje dva dana (22.–23. 10.), a organizirala ga je o stotoj obljetnici smrti msgr. Milinovića Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, uz suorganizatore: Franjevačka klasična gimnazija u Sinju, Franjevački samostan Sv. Frane u Imotskom, Župa Duha Svetoga u Lovreću, Općina Lovreć i Društvo Lovrećana u Zagrebu.

Skup je otvoren u 17 h, a moderirao je prof. fra Zvonko Tolić; koji je pozdravio sve nazočne, osobito članove Organizacijskog odbora i sudionike skupa. Zatim je zbor franjevačkih bogoslova otpjevao antifonu Salve sancte Pater, a potom su se nazočnima obratili članovi Organizacijskog odbora: prof. fra Nedjeljko Jukić (predsjednik), fra Josip Grbavac (ravnatelj Gimnazije), fra Zoran Kutleša (gvardijan samostana Sv. Frane–Imotski) te fra Dinko Bošnjak (župnik Župe Duha Svetoga u Lovreću, rodne župe msgr. Milinovića). Zbor bogoslova izveo je Tebi pjevam (Sedlak-Komarevski), nakon čega je riječ dobio gosp. Vladimir Marvučić, predstavnik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, koji je izrazio radost što se organizira skup o jednom od najvećih vjerskih i političkih djelatnika u povijesti Crne Gore. Uime Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu skup je pozdravio doc. dr. Josip Vrandečić. Okupljenima se potom obratio dr. sc. fra Željko Tolić, provincijal, koji je znanstveni skup proglasio otvorenim. 

POZDRAVNI GOVOR O. PROVINCIJALA

  • I slavu tvoju pronese po svijetu
  • Nadbiskup Šimun, kome premca nema,
  • I lik mu vrli sad je sav u cvijetu…
  • Rodnomu mjesto dično slavlje sprema.

.

  • On Primas bješe…, uzor stada svoga,
  • Čist glas o njemu još i danas kruži,
  • Zbog službe Božje mnogo podn'je jada,
  • Želeć da Braću u jedinstvo združi.

(S. Marija od Presv. Srca – Anka PPETRIČEVIĆ, Moj rodni kraju, u: Fra Anđelko Šimić, Lovreć – monografija župe Lovreć – Opanci [prošlošt župe, život i rad], Lovreć, 1993., str.15).

Draga braćo franjevci, poštovani predstavnici Nadbiskupije Splitsko-makarske, Županije Splitsko-dalmatinske i Grada Splita, dragi Hrvati i prijatelji iz Crne Gore, cijenjeni predavači i sudionici Znanstvenog skupa, uvažena gospodo!

Dok vas, pojedinačno i skupno, najsrdačnije pozdravljam, istodobno vam, na početku ovog Znanstvenog skupa o stotoj obljetnici smrti barskog nadbiskupa fra Šimuna Milinovića, želim najtopliju dobrodošlicu u ovaj franjevački samostan Gospe od Zdravlja na Dobrome.

Pred nešto više od mjesec dana održali smo u našem samostanu u Sinju Znanstveni skup: Fra Ivan Marković – njegovo i naše doba. Skup je, kao i ovaj o Milinoviću, održan u prigodi stote obljetnice njegove smrti. Oživjeli smo tada uspomenu na tog dičnog sina Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Cetinske krajine, prisjetili se njegova života i obilnosti djela kojima je fra Ivan obilježio vrijeme u kojem je živio.

U današnje predvečerje i sutrašnji dan naša misao i pažnja bit će okrenuti prema jednom drugom franjevcu iz iste Provincije: dičnom Lovrećaninu, mudrom ocu, poniznom franjevcu, ravnatelju i profesoru, radišnom župniku, vrlom piscu i barskom nadbiskupu fra Šimunu Milinoviću, koji je također svojim životom i djelom – koliko časno toliko i prepoznatljivo, koliko snažno toliko i neizbrisivo – živio svoje vrijeme i tkao njegovu povijest, tako da i 100 godina nakon njegove smrti «čist glas o njemu još i danas kruži».

Iako smo na njih vrlo ponosni, ipak mi se čini da bi – osobito za današnji naraštaj Provincije Presvetog Otkupitelja – ovi Znanstveni skupovi trebali imati i jednu poruku koja bi otprilike mogla glasiti: ne bismo smjeli ostati samo na udivljenju i ne bismo se trebali zadovoljiti samo time da ispjevamo pohvale i slavimo djela naše braće i predšasnika. Naprotiv! Historia magistra vitae est (Povijest je učiteljica života), što bi značilo: na njima se nadahnjivati kako bismo i mi danas – titularno Fratres minores (Manja braća), što bijahu i oni – ostvarili velika djela i izvršili zadaću koja je nama povjerena u ovom našem djeliću povijesti. U osobnosti za njima ne zaostajati u djelima ne hramati, nego kao i oni – sve moći u snazi Onoga koji nas krijepi! To bi trebala biti poruka i ovoga Znanstvenog skupa o fra Šimunu Milinoviću; takav je smisao i «učiteljice života».

Najsrdačnije zahvaljujem Organizacijskom odboru ovog Znanstvenog skupa, na čelu sa profesorom fra Nedjeljkom Jukićem, koji je kao predsjednik Odbora uložio iznimno puno truda da se ovaj skup održi.

I na kraju, ovaj Znanstveni skup: Fra Šimun Milinović (1835.-1910.), barski nadbiskup. Povijesne okolnosti i djelo – o stotoj obljetnici smrti, proglašavam otvorenim!

.

Nakon govora o. Provincijala zbor je izveo Laudate Dominum (L. Perosi), nakon čega je uslijedio radni dio skupa.

Fra Zvonko je pozvao o. provincijala, dr. Antu Nosića i prof. Ivana Bekavca Basića da preuzmu moderiranje radnim dijelom ovog znanstvenog skupa. Uslijedila su četiri predavanja, kojih donosimo sažetke.

Prvo izlaganje „Duhovna zvanja župe Lovreć" održao je dr. sc. fra Stipe Nosić (Samostan Male braće, Dubrovnik).

U najpoznatije duhovne osobe s teritorija današnje župe Lovreć ubraja se fra Šimun Milinović, rođen 1835., a umro kao barski nadbiskup 1910. godine. U direktnoj vezi s tom župom rođenjem su franjevci: Ivan Milinić († 1605.), Tadija Milinić (živio u Zaostrogu 1623.), Augustin Mrnjavčić 18. st., Grgo Mrnjavac 18. st., Ilija Bekavac († 1727.), Ante (Pavao) Milinović († 1776.), Paško Rupčić (1730.–1770.), Josip Rupčić († 1776.), Ilija Mrnjavac (1740.–1795.), Filip Rupčić (18 st.), Grgo Olujić († 1768.), Antun Olujić (oko 1790.–1824.), Ante Olujić (1798.–1834.), Lovre Nikolić († 1792.), Paško Mrnjavac (oko 1766.–1801.), Paško Batinić (u novicijatu 1781.), Gabrijel Batinić († 1840.), Marko Milinović (1716.), Karlo (Stjepan) Jakić-Bošnjak († 1836.), Anđeo Jakić-Bošnjak (1791.–1843.), Šimun Milinović (oko 1800. - 1853.), Ante Milinović–Nosić (1724.–1776.) Filip Milinović–Nosić (1746.–1808.), Ante Milinović–Nosić († 1838.), Lovre Nikolić (1809.–1836.), Jakov Milinović (1809.–1871.), Andrija Milinović Brkeb (župnik u Ričicama 1872.), Ante Milinović (župnik na Lovreću 1838.–1840.), Ignacije (Andrija) Olujić (1858.–1932.), Jako(v) Milinović (1863.–1943.), Anđeo Frankić (1869.–1926.), Petar Olujić (1871.–1892.), Josip Olujić (1888.–1944.), Frano Petričević (1911.–1999.), Ante Sekelez (1919.–2002.), Stipe Nosić (1952.), Nedjeljko Bekavac (1954.–1978.) i Dušan Domić (1955.–1999.).

Iz Lovreća su biskupijski svećenici: Tadija Milinić (šibenski kanonik 1609.), Nikola Rupčić (ređen za svećenika 1778.), Ivan Milinić (župnik u Kokorićima 1772.), Stipe Matkov (1914.–1989.), Benedikt (Andrija) Olujić (1874.–1942.), Ivan Olujić (1923.), i Zvonimir Gavranović (1946.).

O lovrećkim časnim sestrama dostupni su noviji podaci: Ivanka Nikolić (1917.), Miroslava Petričević (1919.–2010.), Leonarda Žižanović (1923.–1997.) Marija (Anka) Petričević (1930.), Esterina (Mara) Olujić (1949.)

Po nekima lovrećko porijeklo ima i glasoviti kontraverzni Ivan Tomko Mrnavić (Marnavitius), biskup (1580.–1639.).

**********************

Izlaganje „Rod Milinovića u Opancima, župa Lovreć" održao je prof. Marijan Milinović, (Split). Prema Enciklopediji hrvatskih prezimena (Zagreb, 2008.) u Hrvatskoj danas živi oko 1000 osoba koje nose prezime Milinović. Žive u 112 općina odnosno 169 naselja. Naravno, nemaju svi isti korijen.

Prezime Milinović najranije se spominje u povijesnim izvorima u 14. stoljeću u trgovištu Drijeva (blizu današnje Gabele) gdje se naseljavaju domaće trgovačke obitelji, između ostalih i jedna obitelj Milinović.

U Opancima, koji su dio današnjeg naselja Lovreć (Općina Lovreć), Milinovići obitavaju nepobitno i u kontinuitetu od prvog mletačkog katastra Opanaka i Mrnjavaca 1725. godine, gdje su upisane tri obitelji Milinovića. Moguće je da tu obitavaju i ranije, jer u 17. st. u relativnoj blizini Opanaka nalazimo u povijesnim izvorima imena nekih Milinovića.

Tijekom 19. st. iz matičnog prezimena Milinovića nastaje nekoliko novih prezimena koji otada tvore zasebne zaseoke u Opancima.

Milinovići tijekom 18. i 19. st. daju brojne svećenike od kojih su neki zauzimali značajne položaje u redovničkoj i crkvenoj hijerarhiji od gvardijana, provincijala, profesora na svećeničkim školama do položaja nadbiskupa.

********************

Na temu „Znameniti suplemenjaci i predšasnici fra Šimuna Milinovića: fra Šimun St. i fra Jakov" govorio je dr. sc. fra Bruno Pezo (Franjevačka klasična gimnazija u Sinju).

Župa Lovreć dala je Crkvi brojne svećenike i redovnike. Među njima su ne samo najbrojniji nego i najpoznatiji oni iz plemena Milinovića. Na prvome je mjestu svakako fra Šimun, barski nadbiskup, ali pozornost zaslužuju još dvojica Milinovića: fra Šimun St. i fra Jakov.

Fra Šimun St. Milinović (Lovreć, 1798.–Omiš, 1853.) osnovnu naobrazbu stječe u samostanu u Omišu, a filozofske i teološke nauke završava u učilištima Franjevačke provincije Presv. Otkupitelja. Franjevački habit oblači 5. veljače 1815., a za svećenika je zaređen 1822. godine, kada u Makarskoj slavi i Mladu misu. Gotovo cio svoj život provodi kao profesor crkvene povijesti i kanonskog prava u Makarskoj i Šibeniku. Službu provincijala obavljao je od 1835. do 1838. godine, a 1839. godine bio je i apostolski vizitator Provincije Bosne Srebrene, o čemu postoji njegov službeni izvještaj. Isticao se razboritošću i predanošću u služenju Bogu, Provinciji, Crkvi i narodu, ostavivši lijep primjer redovničkoj braći.

Fra Jakov Milinović (Lovreć, 1909.–Omiš, 1971.) također je osnovnu naobrazbu stekao u omiškom samostanu. Kada je 1829. postao franjevcem, nastavio je studij filozofije i teologije u učilištima Provincije, ali je 1833. pošao u Beč gdje je završio teološki studij i osposobio se za budućeg profesora. Predavao je na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj moralku i pastoral te stekao sve ondašnje profesorske naslove. I on je bio provincijal od 1860. do 1863. godine, a provincijski definitor bio je od 1866. do 1869. godine. Blage i nenametljive naravi svima je bio drag, a u službi profesora i provincijala istakao se razboritošću.

******************

Izlaganje „Fra Šimun Milinović bečki student" održao je prof. dr. phil. sc. Alojz Jembrih (Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu).

Poznato je da su sveučilišne matične knjige (Matrikel, Matrikelbuch) dragocjen izvor povijesti dotičnoga sveučilišta jer se u njima nalazi popis rektora, dekana, prokuratora, profesora i studenata za svaki semestar. Matrikule su i bogat izvor povijesti odgoja i tadašnjega stanja u sveučilišnoj izobrazbi. Drugim riječima, svaka sveučilišna matrikula ima dragocjenu vrijednost spomenika svoga doba, odnosno ona je i primaran izvor studentske evidencije. Osim toga u njima se nalaze dragocjeni podatci za osobu o kojoj se malo ili ništa zna u zemlji iz koje je podrijetlom. No, svakako su matrikule prvorazredan pokazatelj osobne intelektualne i sveučilišne profilacije dotične osobe za kojom istraživač traga.

Poznato je da su već u petnaestom stoljeću na Bečkome sveučilištu studirali mladići pretežito iz sjeverne Hrvatske, a neki su bili i profesori na istome Sveučilištu. Tijekom stoljeća to je Sveučilište, u svome razvojnome ustroju, prolazilo kroz različite organizacijske faze, da bi se konačno ustabililo u devetnaestom stoljeću.

Budući da je, u tome stoljeću, na Bečkom sveučilištu studirao i fra Šimun Milinović (1835.–1910.), vjerujem da je u ovoj prigodi korisno upoznati i tu dionicu njegova studijskoga života, koja je, svakako, bila važna za njegovo buduće djelovanje nakon povratka u domovinu.

Namjera je autora ovoga referata, pod navedenim naslovom, da nakon prikaza društveno-političke i kulturne zbilje u Beču za Franje Josipa I. (1848.–1916.), prikaže i Milinovićev studij na Bečkome sveučilištu, počev od 1863. kad se je prvi put upisao u matrikule. Slijedom toga upisa i narednih, iz semestra u semestar, saznajemo osnovne podatke vezane uz njegov curriculum vitae, potom saznajemo koje je predmete i kod kojih profesora upisao i koliko sati tjedno.

Nakon predavanja fra Zvonko je pročitao brzojav generalnog konzula Republike Hrvatske u Crnoj Gori gosp. Bože Vodopije. Uime o. nadbiskupa okupljenima se nakon toga obratio msgr. Ivan Čubelić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije. Uslijedila je kratka rasprava, čime je zaključen prvi dan znanstvenog skupa o msgr. Milinoviću, članu naše Provincije i barskom nadbiskupu.

Galerija slika (prvi dan)

Galerija slika (drugi dan)

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1126
Ovaj mjesecOvaj mjesec52316
UkupnoUkupno6812536

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 54 

Administrator

franodoljanin@gmail.com