Sakramentalni život člana Frame

Ivana Rupčić i Manuela Jerković

 

Iz Statuta Frame. čl. 9-11:

„Suukopani i suuskrsli s Kristom po krštenju koje ih čini živim udovima Crkve, neka budu svjedoci i oruđe njezina poslanja među ljudima, navješćujući Krista životom i riječima. Nadahnuti primjerom svetog Franje i pozvani da s njim obnavljaju Crkvu, neka nastoje živjeti u zajedništvu s papom, biskupima i svećenicima, uključujući se, u dijalogu s njima, u poslanje opće i mjesne Crkve.

„Pokretani Evanđeljem, neka svoj način mišljenja i djelovanja usklađuju s Kristom po istinskoj unutrašnjoj promjeni, koju samo Evanđelje naziva „obraćenje“, a koja se zbog ljudske slabosti mora danomice ostvarivati. Na tom putu obnove sakrament pomirenja je povlašteni znak Očeva milosrđa i izvor milosti.“

„ Kao što je Isus bio pravi Očev klanjatelj, neka i oni nastoje da im molitva i razmatranje budu duša života i rada. Neka sudjeluju u sakramentalnom životu Crkve, osobito u euharistiji, i neka se pridruže liturgijskoj molitvi naroda Božjega.“ (misli se na molitvu časoslova, op.a.)

 

 

 

UVOD

Igra: Idealni član FrameZadatak (svatko dobije pojedinačno): u natuknicama opiši idealnog člana Frame (5-10 min)

Nakon ispunjenog zadatka, pođe se u crkvu (ako je ikako moguće), zatim se dinamično, bez popratnih komentara, pročitaju/predstave njihovi opisi – natuknice i naposljetku napiši (vidi Prilog: „Opis idealnog člana Frame“).

 

TEORIJSKI DIO

Sve je sakramente ustanovio Isus

Isus je izvor i temelj sakramenata (KKC, 1120). Otajstva Kristova života osnova su onomu što Krist sada, po službenicima Crkve, podjeljuje u sakramentima (KKC,1115). Po sakramentima nam se „podjeljuje“ blago primljeno od Krista, podjeljuje se božanski život!! (KKC, 1117, 1131), daruje nam se Isus sam. Kako mislimo jednog dana posjedovati i uživati život u kraljevstvu nebeskom, ako sada već ne tražimo kako se približiti i uopće upoznati Isusa i taj život koji nam se po milosti Božjoj podjeljuje preko sakramenata? (Ako se smatra potrebnim može se naglasiti ovo „podjeljuje“ kako bi se zaista shvatilo da ta milost nije nijednom našom zaslugom stečena, već je čisti dar Boga nama ljudima po Isusovim zaslugama te da je jedino i nužno što mi moramo učiniti jest istinski željeti, vjerovati i prepustiti se Bogu da nam daruje) U tom kontekstu valja razumjeti Katekizam Katoličke Crkve kada kaže da su sakramenti nužni za spasenje (zaključak s Tridentskog Sabora, čl. 1129).

 

Preobraženje, suobličenje, sjedinjenje…

Tko prim sakramente, u njemu djeluje tzv. „sakramentalna milost“ – milost Duha Svetoga darovana od Krista. Plod je sakramentalnoga života to da Duh posinaštva pobožanstvenjuje vjernika životno ga sjedinjujući s jednim Sinom, Spasiteljem (KKC, 1129).

Dakle, onaj tko želi da ga Bog preobrazi ulazeći u njegov život, tko želi postati što sličniji Isusu i upoznati ga dobro, ima utabanu i osvijetljenu stazu u sakramentima Crkve. (Ako se postavi pitanje zašto baš sakramenti a ne „solo-brijanje privatnih furki“, onda se vratite na prethodnu točku i ponudite odgovor)

 

„Sile koje izlaze“ (KKC, 1116)

Prekrasna usporedba sakramenata sa zgodom iz evanđelja Lk 8,40-48 u kojoj se Isusa u mnoštvu koje se guralo oko njega dotakla jedna žena koja je bolovala od krvarenja (preporučljivo je dati nekome od mladih kandidata da pročita navedeni tekst iz Evanđelja, a isto tako može se dati nekome u zadatak da kod kuće pročita tekst i svojim izlaganjem svima približi opisani događaj) te je iz Isusa u tom trenu „izašla sila“, kako je to Isus rekao, a ženi se u isti mah zaustavilo krvarenje. Kako je tom prilikom „sila“ izašla iz Kristova tijela kojeg se dotakla ta žena, tako danas po mističnom tijelu Kristovom – Crkvi – izlazi njegova „sila“ i razlijeva se na vjernike. Vrlo bitna riječ – vjernike! Vratimo li se na zgodu iz Evanđelja, uočit ćemo kako je oko Isusa bila velika gužva i mnogi su ga se doticali, toliko je čudno i naizgled neprimjereno bilo Isusovo pitanje „Tko me se dotakao?“ da su mu se i učenici podsmjehnuli. Ali, to je ono božansko u Isusu, što zemaljski čovjek ne može razumjeti, prepoznaje Isus, prima u svojoj nutrini, osjeća, , prepoznaje vjeru jedne obične žene! I ta vjera na neki način aktivira ozdraviteljsku silu u njemu i ta sila izlazi iz njega. Čak je i Isus bio iznenađen molitvom koju je ova žena nosila u srcu dok je tražila kako da dodirne njegove haljine. Sila je izašla iz njega i žena je ozdravila. Isus je želio pokazati koliko mu znači čovjekova vjera, njegovo predanje. Tako i sakramenti ostvaruju svoju djelotvornost i postaju te „sile koje izlaze“ iz tijela Kristova samo ako se dostojno slave u vjeri (KKC, 1127).

 

Priprava za sakramente

Za sakrament se pripravlja riječju Božjom i vjerom (u kontekstu liturgijskog slavljenja sakramenata). „Božji se narod prvotno sabire Riječju Boga živoga. (…) Propovijedanje riječi potrebno je za samu službu sakramenata jer se radi o sakramentima vjere, koja se iz riječi rađa i njome hrani.“ (KKC, 1122). Za primanje sakramenata se valja dobro pripremiti. Potrebno je raspoložiti svoje srce za primanje sakramenata, jer jedino ako se dostojno slave u vjeri, sakramenti podjeljuju milost koju označuju. (usp. Tridentski sabor). S druge strane, Crkva tvrdi (na istom saboru) da sakramenti djeluju „ex opere operato“, što doslovno znači: „samim time što je čin izvršen“. Iz toga proizlazi da sakrament nije ostvaren pravednošću čovjeka koji ga podjeljuje ili prima, nego Božjom moći. Kad se neki od sakrament slavi u skladu s nakanom Crkve, u njemu i po njemu djeluje moć Krista i njegova Duha, neovisno o osobnoj svetosti službenika. Ipak – zaključuje KKC – plodovi sakramenata ovise i o raspoloženju onoga koji ih prima. (KKC, 1127 i 1128).

 

Kako dobro slaviti sakramente?

Crkva živo želi puno, svjesno i djelatno učešće vjernika u bogoslužju (KKC, 1141)! Ovdje se valja malo zadržati i pokušati usaditi u mentalitet slušatelja ove tri riječi koje simboliziraju pristup sakramentalnim činima i oslikavaju odnos prema sakramentalnom životu. Sakramenti su puno više od nekoliko potvrda koje dobijemo kad ih primimo ili od znanja o vjeri ako ih znamo nabrojati. Plodovi Kristovih zasluga i sva veličanstvena djela Božja pretakaju se baš po sakramentima u naša bića. To je mogućnost, to je milost koja nam je dana na izbor. Svako sakramentalno slavlje jest susret sinova Božjih sa svojim Ocem, u Kristu i u Duhu Svetom (KKC, 1153). To je također mogućnost, također milost. Naravno da Bog nikoga nikada na ništa ne prisiljava.

Upravo zato Crkva živo želi naše puno, svjesno i djelatno sudjelovanje u slavlju sakramenata, da ne bismo propustili ništa od punine milosti koju nam daje Bog u sakramentima. Dakle, opet nam je Bog i ovdje ostavio odriješene ruke, slobodnu volju da se odlučimo želimo li sudjelovati u njegovom životu i koliko i kako to želimo. Zato odnos i pristup slavlju sakramenata ne može biti u kategoriji što je nekome sjelo ili nije, što je zanimljivo ili dosadno i sl., već mora biti u našoj svijesti i našoj pameti rasvijetljeno i otkriveno da su sakramenti put do Boga, utabana staza prema nebu, prema otajstvima kraljevstva nebeskog, način i prostor u kojem se susrećemo sa svojim Stvoriteljem i Otkupiteljem.

 

PRIMJERI FRANJEVAČKIH SVETACA

1. Sv. Franjo

Poštivanje svećenika

Za Franju u svećeniku nema nikakve neukosti ni grijeha koji bi bio tako velik da bi zapriječio Boga da bude prisutan. Zbog toga je spreman preko svega prijeći i sve podnijeti kada su svećenici u pitanju. Zbog stvarnosti Kristove prisutnosti Franjo poštuje ne samo službu svećenika nego i njegovu volju. Bez njegova pristanka ne želi propovijedati u njegovoj župi. (…) Franjo umjesto prigovora na grijeh i slabost svećenika predlaže braći da nadomjeste i nadoknade svojim zalaganjem, autentičnim životom, dobrim primjerom ono što svećenici možda propuste. Koliko mi prepoznajemo Krista u svećenicima? Poznajemo li nauk svete Crkve, Svetog Oca (Pape)? Slušamo li savjete i prihvaćamo li vodstvo svojih Crkvenih pastira??

Molitva u kojoj dobiva odgovor od Gospodina da se ne boji za Red jer će opstati do kraja vremena (Peruđinska legenda, Zagreb 1983., str. 123.-125.)

(osobna molitva ŕ povezati s klanjanjem)

Molitva u kojoj je pobijedio napast koja ga je godinama mučila (2Čel 115)

Ovaj primjer iz Peruđinske legende nije primjer za molitvu pred Presvetim oltarskim sakramentom, već opisuje Franjinu molitvu općenito. Međutim, budući da je to bio Franjin susret s Gospodinom u molitvi, može ga se povezati s klanjanjem Presvetom oltarskom sakramentu gdje se sabire naše biće na duboki susret s Gospodinom u vjeri u njegovu prisutnost u presvetom Tijelu. Možemo se zapitati kako mi rješavamo svoje nedoumice i dvojbe mladosti,? Klanjanje je dobra prilika da malo zastanemo u životu i pogledamo tko smo, kakvi smo, kamo idemo, kako živimo, što nam je bitno u životu, prilika da upoznamo sebe kakvi doista jesmo osvijetljeni Gospodinovim svjetlom.

 

2. Sv. Klara (euharistija):

  • * Obrana Asiza Presvetim Oltarskim Sakramentom
  • * Umnažanje kruha za cijeli samostan u Sv. Damjanu

Klarin primjer štovanja Presvetog oltarskog sakramenta i duboke vjere u skrivenu i stvarnu Isusovu božansku prisutnost pod prilikama euharistijskog kruha snažno govori o njezinoj duhovnosti o tome kako ona u sakramentima susreće Boga, crpi snagu i nadahnuće za svakodnevne situacije, pa i velike nevolje koje je zadese tijekom života. Tko od nas ima takvu vjeru u Božju svemoć da bi se usudio pred cijelom neprijateljskom vojskom izaći naoružan „samo komadićem kruha“? U tome i jest otajstvo, taj komadić kruha je sakrament – vidljivi znak nevidljive Božje prisutnosti koju, recimo to tako, aktiviramo svojom vjerom. Ne bi Klara mogla tako postupiti da nije ranije primala blago božanskog života, milost vjere, snagu, …od Krista u sakramentu euharistije.

Zato valja shvatiti kako nećemo moći činiti slična djela kao što su ih činili sveci u koje se ugledamo, ako ne nasljedujemo u svome životu njihov primjer. Zato, razmotrimo sada svoj odnos prema sakramentu euharistije. Koliko često sudjelujemo na svetoj misi? Kakvo je raspoloženje našega srca tada? Koliko smo pozorni na svetoj misi da nam ne promakne ni najmanji dio? Susrećemo li se s Bogom u svetoj misi? Kako primamo presveto Tijelo i presvetu Krv Isusovu, s kakvom vjerom, s kakvim žarom? (…)

 

3. Sv. Elizabeta

  • * oblikovanje i postizanje visokoga stupnja svetosti kroz svetu ispovijed
  • * uzorno življenje sakramenta braka

Konrad, Elizabetin ispovjednik posljednjih 5 godina života, svojski je nastojao Elizabetu učiniti sveticom, i u tome je uspio. Dakako da je uspio, i to savršeno, no pod koju cijenu i na kakav način! Podvrgao ju je takvim iskušenjima i duhovnom čišćenju da se to može nazvati njezinim pravim križnim putem. Elizabeta je znala da spasiteljska moć i veličina križa nije u tome da ga se u pravom trenutku prihvati, a još manje da ga netko nekomu silom natovari na leđa, nego da ga se za ljubav Božju strpljivo i stalno nosi. Dragovoljno i radosno, do zadnje postaje!

Animatori neka izaberu primjer(e) koji će najbolje oslikati Elizabetinu spremnost na pokoru koju joj je zadao njezin ispovjednik i duhovni voditelj posljednjih godina kratkog života. Elizabeta je po sakramentu pomirenja i duhovnome vodstvu oblikovala svoj duh i usmjeravala ga prema tome da živi Bogu za ljubav. I opet isto kao i kod Klare, teško da bi mogla činiti djela koja je činila, teško da je mogla tako suosjećati s najsiromašnijima, da joj srce nije bilo siromašno zemaljskim stvarima, a u isto vrijeme bogato nebom. Teško da bi se uspela na takav stupanj svetosti i da bi postigla sve što je postigla za tako kratka života (samo 24 godine) da nije bila spremna preko svete ispovijedi oblikovati i tesati svoju osobu do tančina.

Zapitajmo se sada kako se mi odnosimo prema sakramentu pomirenja. Koliko često pristupamo sakramentu pomiernja?

Kako se pripremamo za slavlje sakramenta pomirenja?

Koliko smo spremni na pokoru, na borbu sa grijesima, sa samima sobom?

Trudimo li se uopće oko sebe da se popravimo? Radimo li na svojoj nutrini?

Sv. Pavao kaže da se do krvi odupremo grijehu (usp. Heb 12, 4). A gdje smo mi po tom pitanju? Nalazimo li u sakramentu pomirenja priliku za tu borbu protiv grijeha? (…)

Pjesme

  • * Ljubav što uvijek postoji
  • * Poklanjam ti sve
  • * Da te samo dotaknem

 

 

NAPOMENE:

1. Izmjena iskustava

Ovaj susret je zamišljen kao otvoreni razgovor u povjerljivoj atmosferi u kojem najprije kao poticaj animatori iznesu vlastita duboka iskustva sakramentalnog života, a zatim pozovu i ostale da to isto učine i podijele svoje iskustvo, kakvo god ono bilo, s drugima i da se o tome razgovara u povjerljivom, a ne dokazivačkom tonu.

Animatori bi trebali ovaj razgovor mudro usmjeravati i navoditi na teoretski dio, ali onoliko koliko to stanje grupe bude dozvoljavalo.

Važnije je ipak da se razvije povjerljivi razgovor i otvore konkretna pitanja i problemi s kojima se mladi kandidati susreću, negoli rastumačiti teoriju.

 

2. Literatura:

Katekizam Katoličke Crkve

Sv. Franjo – Poštivanje svećenika („Životopis svetog Franje Asiškog“, Toma Čelanski ŕ 1 Čel 46; 2 Čel 201; A. Rotzetter, T. Matura, „Živjeti evanđelje s Franjom Asiškim“, Zagreb 1984., str. 111.-114.) (sveti red); molitva u kojoj dobiva odgovor od Gospodina da se ne boji za Red jer će opstati do kraja vremena (Peruđinska legenda, Zagreb 1983., str. 123.-125.); molitva u kojoj je pobijedio napast koja ga je godinama mučila (2 Čel 115) (osobna molitva ŕ povezati s klanjanjem)

Sv. Klara – obrana Asiza Presvetim oltarskim Sakramentom („Cvjetići svete Klare“, Piero Bargellini, Cavtat 1968., str. 149.-153.ŕSaraceni); umnažanje kruha za cijeli samostan sv. Damjana („Cvjetići svete Klare“, Piero Bargellini, Cavtat 1968., str. 81.-84. ŕ Hortolana) (euharistija)

Sv. Elizabeta – oblikovanje i postizanje visokog stupnja svetosti kroz svetu ispovijed („Sveta Elizabeta“, Zvonimir Zlodi, Zagreb 2006., str. 78.-90. ŕ U pandžama jastreba) (ispovijed)

 

3. Prilog 2: Opis idealnog člana Frame

Idealni član Frame:

  • * moli
  • * živi u Crkvi i voli je iznutra
  • * uvijek je raspoložen za volju Božju po Marijinu primjeru
  • * malen je = ponizan je
  • * poslušan je
  • * siromašan je
  • * živi čisto
  • * prepoznaje drugoga kao dar
  • * odabire zajednicu, vidljivi znak Crkve
  • * traži putove jedinstva i dijaloga ide na hodočašća
  • * ide na duhovne obnove
  • * ima beskrajnu želju posjetiti velika marijanska svetišta (Lurd, Fatimu), Svetu zemlju, Rim (Vatikan) te
  • * pozdraviti Papu s Mir i dobro
  • * redovito sudjeluje na Euharistiji
  • * redovito se ispovijeda
  • * svakodnevno čita Sveto pismo (osobito evanđelja)
  • * redovit je u posjetu domovima, osobito staračkom (domu)
  • * voli pjevati
  • * radostan je
  • * žudi za spavanjem u vreći
  • * hoće ići na Marš
  • * ne priča na mobitel za vrijeme susreta
  • * prilazi novima
  • * doživljava članove Frame kao braću/sestre
  • * ne kasni na susrete
  • * uživa moliti krunicu
  • * želi voditi susret
  • * klanja se redovito
  • * prid oltar, ‘ol za oltar
  • * al’ je vesel i brate plješće
  • * …

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

22. lipnja: Split - Svećeničko ređenje

************

25.-28. lipnja: Proslava Presvetoga Srca Isusova u Šibeniku

************

27.-29. lipnja: Siverić - 50. obljetnica župe

************

29. lipnja: Kruševo - 50. obljetnica svećeništva

***********

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1980
Ovaj mjesecOvaj mjesec50740
UkupnoUkupno6887522

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 156 

Administrator

franodoljanin@gmail.com