Spomen B. D. Marije u subotu

 

Vjerna zadaći učiteljice i čuvarice istine, Crkva  u svojoj riznici čuva skupocjeno drevno molitveno blago ali i neprekidno istražuje te razborito primjenjuje i novo. Tako su mnoge pobožnosti i molitveni obrasci ostali nepromijenjeni od drevnih dana do danas, a neki su izmijenjeni ili prilagođeni prilikama današnjeg vremena. To je načelo primijenjeno i na pobožni običaj mnogih kršćana i redovničkih ustanova da na subote “kroz godinu”, u koje - prema Općim načelima o liturgijskoj godini i kalendaru (br.15) - ne dolazi obvezatan spomendan, često slave spomen svete Bogorodice Marije. U tu svrhu Zbirka misa o BDM donosi 28 različitih misnih obrazaca koji se mogu koristiti u čitavom vremenu kroz godinu a osobito na subote. Slično je ostvareno i u Časoslovu u odsjeku zajedničkih slavlja Spomendan B.D. Marije u subotu. 

 

Posebnost subote

Subota je drukčija od ostalih dana u tjednu po imenu, po položaju u slijedu dana u tjednu i po sadržaju. Dani od nedjelje do nedjelje u latinskom, ali i hrvatskom jeziku, dobili su imena po slijedu rednih brojeva: Feria secunda, F. tertia, quarta … po-nedjeljak, utor(drugi)-ak, srijeda (srednj-ak), četvrt-ak, pet-ak. Ponedjeljak se u nekim našim krajevima još uvijek naziva prvi dan. Subota je, naprotiv, i u latinskom i u hrvatskom sačuvala izvorni hebrejski korijen ŠABAT, što je izvorno značilo sedam i povezano je s danom odmora nakon šest dana stvaranja. Za Hebreje je to dan počinka, veselja i bogoštovlja, a u kasnom je židovstvu opterećen pretjeranom kazuistikom zabrana i ograničenja do te mjere da je čovjek bio više u službi subote nego subota u službi čovjeka. Isus je žestoko ustao protiv takva poimanja ističući da je subota radi čovjek a ne čovjek radi subote. Mnogi propisi o neradu nedjeljom u srednjovjekovnoj kršćanskoj praksi često su nekritički oponašali starozavjetne propise o suboti i tako zasjenili iskonsko kršćansko poimanje dana Gospodnjega.

Stavljajući u prvi plan dan Kristova uskrsnuća, što je prvi dan po suboti, subota za kršćane postaje dan priprave za nedjelju. Bdjenje u noći od subote na nedjelju začetak je kršćanskog liturgijskog obilježavanja subote. Kasnije pokorničko obilježje subota je poprimila od srednjovjekovne prakse kvatrenih subota što je bio produžetak pokorničke prakse kvatrenih petaka.

Do 4. st. kršćani su prakticirali liturgijsko slavlje preko tjedna samo srijedom, petkom i u sklopu bdjenja u noći sa subote na nedjelju. Aliturgičnost subote je vjerojatno posljedica prvotnog straha kršćana od poistovjećivanja s hebrejskim svetkovanjem subote. Kad je oslabio utjecaj judaizma kao organizirane religije, kršćani su započeli slaviti nedjeljno bogoslužje subotom o zalazu sunca kao što je to već bilo ustaljeno srijedom i petkom. 

 

Marijanski obilježena subota

Postupno je subota u zapadnoj kršćanskoj pobožnosti poprimila marijansko obilježje. U karolinškom razdoblju (8/9. st.) potvrđen je običaj liturgijskog posvećivanja subote Blaženoj Djevici. Za to je sastavljen i poseban misni obrazac, a u 10. st. i posebna služba časova  De Beata. I jedno i drugo Papa Urban II. 1095. g. proširuje na čitavu Crkvu. U kasnom srednjem vijeku ustaljuje se praksa zahvalnih molitava subotom navečer. U nekim krajevima u Bavarskoj u 15. st. tzv. tri “zlatne subote” iza svetkovine sv. Mihovila dobivaju marijansko obilježje a u početku su povezivane uz žetvene svečanosti i početak nove godine.

Nedostatno su razjašnjeni povijesni izvori i teološka obrazloženja zašto je uvedena pobožna praksa marijanskog obilježavanja subote. Uz mnoga nedovoljno uvjerljiva obrazloženja kroz povijest, danas se sve snažnije s razlogom naglašava Marijin majčinski i učenički stav na Veliku subotu dok je Isus ležao u grobu. Ona je, naime, tada u vjeri i nadi budna iščekivala uskrsnuće svoga Sina kao što je bila u središtu učenika za vrijeme iščekivanja silaska Duha Svetoga. U tome nam može, i treba biti, uzor i zagovornica.

Aludirajući upravo na to, Kongregacija za bogoštovlje u okružnom pismu za pravilno usmjeravanje slavljenja Marijanske godine od 3.IV.1987. ističe da je subota predigra i uvod u slavlje dana Gospodnjega - nedjelje, praizvornoga blagdana, tjednoga spomena Kristova uskrsnuća, a tjedno ponavljan ritam znak je da je Djevica trajno prisutna i djelatna u životu Crkve.

Mnoge redovničke zajednice i udruge vjernika u svojim statutima imaju propis da se svake subote iskazuje posebno štovanje Majci Gospodinovoj pa su za tu prigodu sastavljene i posebno pobožne vježbe. Među njima se ističu “Subotnji pozdravi bezgrešnoj Mariji” od kartuzijanca Manuela Garcie Navarro (+ 1903.).

U liturgijskoj obnovi što je uslijedila nakon Tridentskog sabora pobožni običaj slavljenja svete Marije u subotu uveden je u Rimski misal. Liturgijska obnova nakon Drugoga vatikanskog sabora dodala je spomenu Bl. Djevice Marije u subotu novo rasvjetljenje i polet time što je omogućila i preporučila da se taj spomen može slaviti i u druge dane prema liturgijskim propisima. U tu je svrhu povećan i broj misnih obrazaca i biblijskih čitanja a molitveni su tekstovi obnovljeni. 

 

Marijanska subota i časoslov

U časoslov je - uz posebne marijanske svetkovine, blagdane i spomendane te zajedničko slavlje -  uvršten i poseban odsjek “Spomendan B. D. Marije u subotu”. U njemu su osobito vrijedna tri čitanja iz spisa Svetih otaca i jedno iz dogmatske konstitucije o Crkvi Lumen Gentium. Na prvom je mjestu ponuđen dio govora sv. Prokla Carigradskog (+446.g.) na svetkovinu rođenja Krista čovjekoljupca koji je postao čovjekom i rođen od Djevice.

Drugo je iz govora cistercitskog opata Gverika (+1157.) na svetkovinu Uznesenja Marijina u kojoj naglašava da je Marija majka Kristova, ali i majka svih kršćana za koje se majčinski brine iskazujući im ljubav i dobrotu, dok nam je Eva bila maćeha. Potom je ponuđen odlomak homilije sv. Ivana Zlatoustoga o grobu i križu u kojoj povlači usporedbe Adam – Krist, Eva – Marija, drvo spoznaje dobra i zla – drvo križa.  

Treća je mogućnost izbora čitanja iz Dogmatske konstitucije o Crkvi (LG br.63-65) koji nam predstavlja Mariju kao pralik Crkve. Pridodamo li k tome tri veličanstvena himna u prijevodu Milana Pavelića te tri krasne pjesme iz bogate hrvatske marijanske baštine, uočavamo bogatstvo ponuđene duhovne raznolikosti spomendana B.D. Marije u subotu kojoj su se Hrvati obraćali još u 14. st. riječima: Gospoje an´jelska, o zvizdo morska, o odvitnice krstjanska!

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas132
Ovaj mjesecOvaj mjesec65092
UkupnoUkupno7054823

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 58