U bogoslužju za pokojne

Svetkovina svih svetih i Spomendan vjernih mrtvih, kad se kršćani i svi ljudi dobre volje okupljaju na grobljima, izvrsna je prigoda da svratimo pozornost na mjesto i ulogu Bogorodice Marije u bogoslužju za pokojne. U službenom bogoslužju za mrtve koje se odvija prema obrascima misnih tekstova uz navedene dane u liturgijskoj godini, potom u misi zadušnici prigodom sprovoda ili u zajedničkim misama za pokojne, u časoslovu, u obredu posljednje preporuke umirućega te u sprovodnim obredima susrećemo, što izravno što neizravno, i Bogorodicu Mariju. Tako u Zbornoj misnoj molitvi za pokojnu braću, rođake i dobrotvore koji su prešli s ovoga svijeta molimo da“po zagovoru Blažene Marije vazda Djevice i svih svetih tvojih, stignu u zajedništvo vječnoga blaženstva”.  

Pred otajstvom smrti

Prihvaćajući činjenicu da zagonetka ljudskoga položaja doseže vrhunac pred licem smrti (GS 18), kršćani ozbiljno i sa strahopoštovanjem pristupaju umiranju i smrti pred kojom se osjeća nemoćno svako maštanje. Ali i nalaze smirenje i utjehu u vjeri da je Krist već uskrsnuo, da je Mariju oslobodio truleži u grobu i proslavio, te da se svakom vjerniku po smrti “život mijenja a ne oduzima i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima” (Pokojničko predslovlje br. 1). Zbog toga kršćani smrt shvaćaju kao prelazak u puninu pravoga života i, protiv logike ovoga svijeta, dan smrti nazivaju dies natalis = rođendan za nebo gdje “smrti više neće biti, ni jauka, ni boli više neće biti jer prijašnje uminu” (Otkr 21,4).

Suvremena je civilizacija u potpunosti izmijenila društveni, obiteljski i osobni doživljaj umiranja, pokopa i susreta s tijelom pokojnika. U današnjim gradovima nema mjesta za mrtve ni u stanovima, ni na ulicama a i groblja su redovito daleko na periferiji. Suvremena civilizacija izbjegava izravan doživljaj smrti čije tragove svim silama želi ukloniti ili zakloniti. Sve više se širi tzv. tanatopraksa koja pomoću kemijskih procesa nastoji sačuvati pokojnika u njegovu prirodnom izgledu. Mrtvac ne smije izgledati mrtav nego treba stvoriti privid života.

Danas se malo drži do životne mudrosti koju je  Jaspers sažeto izrekao: Učiti živjeti isto je što i učiti umirati. Slično je, skoro 400 godina ranije, pisao Montaigne: Naučiti ljude umirati, znači naučiti ih živjeti.

Kršćanin pristupa smrti vedro i blisko i nikako ne smije u svojoj nutrini prionuti uz fenomen nesnošljivosti prema mrtvima što lišava pokojnika bilo kakva dioništva u životu grada. Kršćanin, također, ne smije usvojiti suvremeno pomodarstvo odbacivanja vidljivosti smrti što je samo odraz neodgovornog bijega od stvarnosti ili pak diktat materijalističkoga gledišta bez nade što je potpuno strano kršćanskoj vjeri u Krista umrloga i uskrsnuloga. 

 

Obredi uz umiranje i smrt 

Prijelaz iz ovozemaljskog života u vječni najvažniji je trenutak u čovjekovu životu nakon rođenja. Zbog toga ljudi svih civilizacija taj trenutak prate različitim obredima kojima izražavaju shvaćanje života, vjeru za zagrobni život i povezanost s Bogom.

Obrednik za podjeljivanje bolesničkog pomazanja, uz ostale obrede, predviđa (VI. glava) i preporuke umirućih koje “idu za tim da sâm umirući, ako je još pri svijesti, s nadom u vječni život i uskrsnuće prihvati čovjeku prirođenu smrtnu tjeskobu te, nasljedujući trpećega i umirućeg Krista, nadvlada tu tjeskobu njegovom snagom jer je on svojom smrću uništio našu smrt (br.139). U tom su kontekstu predloženi kratki obrasci preuzeti iz Svetoga pisma i litanija koji se mogu izgovarati zajedno s bolesnikom. Među njima su dva marijanska zaziva: Sveta Marijo i Isuse, Marijo, Josipe, pomozite mi u posljednjem boju.

Kad nastupi smrtni čas, preporučene su glasovite molitve Pođi, kršćanska dušo i Preporučujem te. I jedna i druga izravno spominje Bogorodicu s molbom: Danas ti bilo mjesto u miru i prebivalište kod Boga sa svetom Bogorodicom Djevicom Marijom… I zato neka ti na odlasku iz ovoga života dođe u susret Djevica Marija, anđeli i svi sveti (Bolesnici, br.146 i 147). Kao posljednja molitva kod preporuka umirućega predložen je marijanski himan Zdravo Kraljice.

Obrednik sprovoda u “Prethodnim napomenama” (br.3) ističe: “Odstranjujući svako iskazivanje ispraznoga vanjskoga sjaja, dolikuje da se oda počast tijelu preminulih vjernika, koje je bilo hram Duha Svetoga; i zato je dobro da se, bar u značajnijim trenucima od smrti do ukopa, ustvrdi vjera u vječni život i da se prikažu molitve za pokoj.

Kao značajniji trenuci mogu se navesti: bdjenje u pokojnikovoj kući, polaganje tijela u lijes, prijenos tijela do groba, a prije toga sastanak rodbine… na slušanje utjehe nade u službi riječi, na prikazivanje euharistijske žrtve i na posljednji oproštaj s pokojnikom.

Bdjenje u pokojnikovoj kući, ili na nekom drugom prikladnom mjestu na kome se okupi rodbina, prijatelji i drugi vjernici da mole za pokojnika, slušaju naviještanje svetopisamske utjehe i tako jačaju vlastitu vjeru u prekogrobni život. To je najbolji način iskazivanja potpore rodbini pokojnika, očitovanje kršćanske solidarnosti prema Apostolovim riječima: “Plačite sa zaplakanima” (Rim 12,15). 

Pobožnosti za pokojne

Uz navedeno službeno bogoslužje Crkve, mnogi vjernici prakticiraju različite pučke pobožnosti i molitve za svoje pokojne povezujući ih uz smrt ili obljetnicu smrti svojih najbližih. To su na primjer: devetnica za pokojne kao priprema i osmina kao produženje Spomendana vjernih mrtvih 2. studenoga; pohodi groblju; učlanjivanje u bratovštine i udruge koje se osnivaju za pomoć pokapanja mrtvih, molitvama i djelatno solidariziranje s rodbinom umrloga; prilozi u dobrotvorne svrhe, postovi i molitve, osobito “Pokoj vječni”, “Anđeo Gospodnji”, Psalam Iz dubine, krunica, molitve kod stola sa spomenom pokojnika čije trude uživamo.

Sadržaj devetnica ili trodnevnica za pokojne može, i treba, biti raznolik počevši od najobičnije molitve Pokoj vječni, preko krunice za pokojne do časoslova i euharistijskog misnog slavlja svaki dan. Ako je to još obogaćeno prilozima u dobrotvorne svrhe i drugim oblicima djela milosrđa,  onda je to istinsko obogaćenje vjere u život budućega vijeka i zajedništvo svetih. A upravo za to se Crkva diljem svijeta moli Kristu u časoslovu za pokojne:

Sa križa ti si Ivanu

I Majku, Spase, predao

Da svima bude uzglavlje

U teškoj borbi samrtnoj.

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas165
Ovaj mjesecOvaj mjesec62974
UkupnoUkupno7052705

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 38