S Marijom u krsnom otajstvu

 

Drugi vatikanski sabor odredio da “u liturgiji i liturgijskoj katehezi treba jače osvijetliti dvostruki značaj korizmenog vremena: pripravom na krštenje i pokorom” (SC 109). Korizmeno nas vrijeme pripravlja na slavljenje središnjega vazmenog otajstva Krista raspetoga i uskrsloga. To se prvenstveno očekuje od katekumena, kojima je to bliža priprava za pristup krsnom otajstvu, njihovih roditelja i kumova. Ali odnosi se i na sve vjernike koji se “slavljenjem obnove vlastita krštenja i vršenjem pokore” (O lit. god. 27) pripravljaju na slavljenje Uskrsa.

Izvor kreposti i vjerne suradnje

Mi ćemo ovdje, u Marijinoj školi, promatrati mjesto i ulogu Bogorodice Marije u obrednom bogoštovlju krsnog otajstva. Uvodne napomene u Zbirci misa BDM (br.14) naglašavaju: “Liturgija, koja ima divnu moć dozivati prošle događaje te ih posadašnjivati, vrlo često stavlja pred oči vjernicima sliku nazaretske Djevice, koja je samu sebe kao službenica Gospodnja potpuno posvetila osobi i djelu svoga Sina, služeći pod njim i s njime otajstvo otkupljenja. Stoga Kristova majka, osobito u liturgijskim činima, sja kao izvor kreposti i vjerne suradnje u djelu spasenja.”

Marijina prisutnost u obrednom slavlju krsnog bogoštovlja posljedica je njezine uloge u povijesti spasenja. Spasiteljeva majka i vjerna slika Crkve to mjesto i zaslužuje. Najstariji krsni obrazac koji je pratio obred krsne kupelji sačuvan je u krsnoj ispovijesti vjere koja se očitovala odgovorima na pitanja o vjerovanju u trojedinoga Boga. Svjedočanstva iz 3. st. potvrđuju da je drugo pitanje glasilo: “Vjeruješ li u Isusa Krista rođena od Djevice Marije po Duhu Svetomu?” Taj je obrazac krsne vjeroispovijesti, koji izričito spominje Marijinu ulogu, prisutan i u današnjem obredu krštavanja.

Uz navedenu dijalošku vjeroispovijest vjere koja prethodi krsnoj kupelji, današnji je obred obogaćen i drugim sadržajima među kojima se ističe navještaj svetopisamskih čitanja, litanijsko zazivanje svetaca i blagoslovna molitva nad krsnom vodom prema uzorku krsne liturgije i obnove krsnih obećanja u Vazmenom bdjenju. U svemu tome Bogorodica zauzima počasno mjesto. Na prvom je mjestu, prije anđela i apostola, u litanijskom zazivanju svetih zagovornika novokrštenicima. To je jeka najdrevnije predaje Rimske crkve u kojoj su litanije svih svetih bile sastavni dio krsnog bogoštovlja, ali i drevnoga običaja da novokrštenici na uskrsnu osminu za vrijeme svečane procesije prema krsnom zdencu pjevaju Marijin hvalospjev Veliča i Psalme 122 i 123. 

 

Trajna zagovornica

Drugi vatikanski sabor ističe da Blažena Djevica svoju, od Boga danu, spasonosnu službu “nije napustila, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja” (LG 15). Zazivanje Bogorodice u krsnom obredu kod krštenika izgrađuje i razvija svijest o njezinoj zagovornoj ulozi kod Boga i uzoru prave pobožnosti. Snaga primjera svete Djevice odsjeva u liturgijskim činima i potiče nas vjernike da Kristova otajstva slavimo s osjećajem pobožnosti s kojim je Marija sudjelovala u Isusovu rođenju, bogojavljenju, te napokon u njegovoj smrti i uskrsnuću.

Blagoslov i prizivanje Boga nad krsnom vodom, osobito molitva da Crkva po Duhu Svetomu zadobije moć novoga rađanja, liturgijska je primjena Lukina opisa silaska Duha Svetoga na Mariju koja je time postala tip rađanja novih članova Naroda Božjega. Njemački obrednik krštenja molitvu posvete krsne vode završava izričitom molbom da Duh Sveti učini Crkvu “majkom mnoge djece”.

Na to nas potiče i završni blagoslov majke novokrštenika: Gosp. Bože …  Po svome Sinu, rođenu od Djevice Marije, ti veseliš kršćanske majke …Blagoslov majke novokrštenika izričito je povezana uz Marijino majčinstvo po čemu nam je Sin Božji postao brat.

U ovom razmišljanju o mjestu i ulozi Bogorodice Marije u krsnom otajstvu zanimljiva je preporuka za završetak obreda krštavanja djece: “Poslije blagoslova, ako je zgodno, svi zapjevaju prikladnu pjesmu ili hvalospjev BDM “Veliča duša moja”. Gdje je običaj da se dijete nakon krštenja donese pred oltar Blažene Djevice Marije, dobro je taj običaj zadržati” (br.71 i 106). U navedenim praktičnim napomenama i smjernicama krije se vrijedan i praktičan poticaj čuvanja i obogaćivanja marijanske pobožnosti. Istraživači povijesnog razvoja kršćanskog bogoštovlja iznose da se Marijin “Veliča” u Lateranskoj bazilici pjevao za vrijeme zahvalnog ophoda novokrštenika prema krsnom zdencu svaki dan u Uskrsnoj osmini već u drevnom Rimskom obredu. Taj bi drevni kršćanski običaj dobro bilo češće prakticirati, osobito u crkvama koje nose marijanski naslov.

Običaj da se nakon krštenja dijete donese pred sliku ili oltar Blažene Djevice Marije osobito je prikladan za marijanska svetišta gdje je cjelokupna kršćanska pobožnost i duhovnost prožeta marijanskim sadržajima, a što se kod nas, na različite načine, prakticira i u naše vrijeme.

 

Uzor dostojanstva

Izričito spominjanje Bogorodice i tipološke aluzije u krsnom bogoštovlju potiču nas da svoju marijansku pobožnost ne prakticiramo samo po uzorku “po Mariji k Isusu” nego krenemo i korak dalje štujući je kao sastavni dio slavljenja Kristovih otajstava čime ispovijedamo svoju vjeru u Mariju suotkupiteljicu. Slaveći Kristova otajstva susrećemo Mariju koja je najtješnje pridružena Sinu, a štujući Mariju susrećemo Kristova otajstva. Tako nas štovanje Bogorodice uvodi u razmišljanje o Božjoj ekonomiji spasenja što ju je izveo Otac po Sinu u Duhu Svetomu i u čemu je Marijino čovještvo sjajan primjer čovjekova dostojanstva i ispravne kršćanske antropologije. 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas207
Ovaj mjesecOvaj mjesec63016
UkupnoUkupno7052747

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 38