Hram Božji u Hramu Jeruzalemskom

21. studenoga:  Prikazanje Bl. Djevice Marije u Hramu

Pobožna legenda prema kojoj su Joakim i Ana prikazali Bogu svoju trogodišnju djevojčicu Mariju u Jeruzalemskom hramu gdje bi ona nastavila živjeti do svoje 12. godine, zabilježena je u najpopularnijem apokrifnom spisu iz prve polovice 2. st. tzv. Jakovljevu evanđelju. Papa Gelazije u 6. st. proglašava taj spis heretičkim, ali je on i dalje na veliko utjecao na kršćansku umjetnost, pobožnost i liturgiju, osobito na kršćanskom Istoku. Imena Marijinih roditelja i događaj Marijina prikazanja u hramu nalazimo samo u tom spisu, a kršćanska liturgija i danas ima oba spomendana.  

Najstarije svjedočanstvo svetkovanja blagdana Marijina prikazanja u Hramu susrećemo u 6. st. u Jeruzalemu, vjerojatno povezano s posvetom crkve Svete Marije nove u Jeruzalemu za cara Justinijana 543. godine. Na Zapad prelazi u 11/12. st. uz ozbiljno protivljenje Rima zbog apokrifnog povijesnog izvora, zbog čega će je u 16. st. papa Pio V. dokinuti, ali samo 20-ak godina poslije papa Siksto V. ponovno dopustiti štovanje u svim crkvama. U današnjem Općem rimskom kalendaru slavi se kao obvezan spomendan povezujući vidljivi Jeruzalemski hram s Marijom, “kućom zlatnom”, duhovnim i stvarnim hramom u kome se “Bog nastanio”.

Takva tipologija je bliska svetopisamskoj predaji, ali nema stvarne povezanosti s pobožnom legendom o Marijinu prikazanju u Hramu. Radije u današnjem blagdanu gledamo odraz veličanstvena Božjeg milosnog zahvata koji se održava u svakom trenutku Marijina života. Po tome je ona prikazivana Bogu od bezgrešnog začeća do uznesenja dušom i tijelom u nebesku slavu. Kada kršćanska pobožnost ističe pojedini događaj iz njezina života, od kojih je većina nama nepoznata, onda to treba prihvaćati u sklopu cjeline Marijina ispunjenja Božjom naklonošću i njezina pomnog razmišljanja u dubini svoga bića o svim događajima vezanim uz utjelovljenje Sina Božjega i njegovo spasiteljsko djelo pomirbe s Bogom s čime je ona bila tako tijesno povezana.

Sve je to istaknuto u malobrojnim službenim liturgijskim obrascima za ovaj spomendan. U njima se povezuje sudbina sudionika u bogoslužju s Marijinom ulogom u povijesti spasenja. Tako zborna molitva u misi ističe puninu milosti kojom je bila ispunjena Bogorodica i povezuje s molbom da i mi zavrijedimo primiti od te punine.

U bogoslužju časova Crkva predlaže čitanje iz Govorâ sv. Augustina koji komentira Isusovo tumačenje da su njegova majka, brat i sestra oni koji vrše volju Božju. Time Isus relativizira ulogu Marijina tjelesnog majčinstva a promiče vršenje volje Božje. Sâm je došao na svijet vršiti volju Božju a Marija je pristankom: Neka mi bude po tvojoj riječi, očitovala da to čini. Zato Augustin veliča Mariju koja vjerom povjerova i vjerom zače … pa je za nju više što je bila Kristova učenica nego što mu je bila majka … Marija je blažena jer je čula Božju riječ i čuvala je. Više je pameću čuvala istinu nego utrobom tijelo.

Štujući Marijino prikazanje Bogu ojačajmo vjeru da je ona samo putokaz svima nama koji slušamo i vršimo volju Božju.

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1083
Ovaj mjesecOvaj mjesec52273
UkupnoUkupno6812493

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 48 

Administrator

franodoljanin@gmail.com