Gospa od svete krunice

Po Marijinu zagovoru

Službeni liturgijski blagdan pod naslovom Gospa od pobjede ustanovio je papa Pio V. bulom Salavatoris Domini 5. ožujka 1572. kao spomendan i znak zahvalnosti za pobjedu kršćanske vojske kod Lepanta izvojevane godinu dana ranije. Kršćani su bili uvjereni da je ta bitka dobivena posebnom milošću koju je Bog udijelio po Marijinu zagovoru. Papa Grgur XIII. 1583. g. dopušta bratovštinama sv. Krunice da blagdan slave na prvu nedjelju listopada, a Klement XI. proširuje to na čitavu Crkvu. Papa Lav XIII. za vrijeme svoga pontifikata objavljuje 16 dokumenata o molitvi krunice i određuje da se u mjesecu listopadu danomice moli krunica u svim župnim crkvama.

Godine 1931. blagdan je vraćen na historijski dan spomenute pobjede, a obnovom kalendara 1960. promijenjen mu je naslov u Blagdan Blažene Djevice Marije od Ružarija. Prigodom stvaranja obnovljenog Općeg liturgijskog kalendara čula su se mnoga mišljenja da bi, prema postavljenim načelima stvaranja novoga kalendara, ovaj blagdan trebalo izostaviti ili barem svesti na neobavezan spomendan. To nije provedeno zbog veoma raširene pobožnosti i činjenice da mnoge crkve imaju taj titular.

 

S misalom i krunicom u ruci

U misne obrasce ovoga Marijina spomendana utkana je Božja objava u koju je Marija izravno uključena. Ulazna pjesma ponavlja anđeoski pozdrav Mariji što se ponavlja na početku svake marijanske molitve. Zborna molitva je preuzeta iz tradicionalne molitve Anđeo Gospodnji i u njoj se spominju sva glavna otajstva Kristova života: naviještenje, utjelovljenje, muka križ i uskrsnuće te molba da nam Bog po Marijinu zagovoru udijeli svoju milost. Darovna molitva potiče vjernike da usklade svoje srce s misnim darovima kako bi po slavlju Kristovih otajstava zadobili obećano.

Misal predlaže jedno od dva marijanska predslovlja. Hrvatsko izdanje predlaže prvo u kome se naglašava Marijina uloga u povijesti spasenja što je razlog zanosnog klicanja Bogu po čijem je daru osjenjena Duhom Svetim začela jedinorođenoga Sina, sačuvala slavu djevičanstva i obasjala svijet vječnim svjetlom Isusom Kristom.

Pričesna pjesma, koja prati vrhunac sudjelovanja u misnoj žrtvi po pričesti, obnavlja uspomenu na naviještenje i nadijevanje imena Isus. Popričesna molitva je isključivo kristološka bez izravnog spominjanja Bogorodice i usmjerava misli i molbe prema vazmenom otajstvu Kristove smrti i uskrsnuća što ga u obredima naviještamo moleći da postanemo stvarni dionici i njegove konačne pobjede.

Popričesna molitva je završna molitva misne službe koja, uz zahvalu Bogu, povezuje euharistijsko slavlje i konkretan život što se nastavlja. U tom ispreplitanju rada i molitve današnji blagdan potiče na molitvu krunice o kojoj Rosa Kenedy u svojim Memoarima piše: Krunica mi je pomagala da provodim sretan život u služenju Bogu, svojoj obitelji i bližnjima. Kad nisam mogla spavati, kad sam se vozila, kad sam zbog muževe bolesti hodala po sobi tamo-amo, krunicu sam uvijek držala u ruci. Ona me tješila, ulijevala pouzdanje.

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1420
Ovaj mjesecOvaj mjesec51320
UkupnoUkupno6966654

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 86 

Administrator

franodoljanin@gmail.com