Josip, muž Marijin

Ti nam, Gospodine, u životu svetaca pružaš primjer, u zajednici drugovanje, u zagovoru pomoć. Tim riječima u misnom predslovlju svetaca ispovijedamo vjeru u Božji odsjaj  u životu svetaca i očitujemo razlog njihova čašćenja: primjer, drugovanje, zagovor. Ako to vrijedi za svakoga sveca, onda se to osobito može primijeniti na Mariju i Josipa koji su najtješnje povezani s osobom i djelom Krista Isusa. Evanđelisti Matej i Luka naglašavaju da je Isus preko Josipa, Sina Davidova, priključen Davidovu potomstvu i tako ispunio Natanovo proroštvo da će Bog podignuti Davidu potomka koji će utvrditi njegovo kraljevstvo dovijeka. Prema Luki 3,23 Isus je započeo javno djelovanje kad mu je bilo tridesetak godina a bijaše – kako se smatralo – sin Josipov.

Josip je pred ljudima i pred zakonom bio Isusov otac sa svim pravima što ih otac ima nad svojom djecom. On je, kao nitko drugi, imao povlasticu živjeti u najvećoj Isusovoj blizini, mnogo više od starca Šimuna koji ga je primio u naručje i od ljubljenog učenika Ivana ili Marije Magdalene. Tim su uvjerenjem prožete i riječi Marijina prijekora Isusu: Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili. Činjenica da je Marija začela Isusa po Duhu Svetom ne umanjuje Josipovo dostojanstvo zakonskoga Isusova oca, nego ga još više uzvisuje. Ondje gdje Bog intervenira ništa se ne oduzima nego još više daje.

Sv. Franjo Saleški za to otajstvo koristi simpatičnu usporedbu iz svagdašnjeg života: Sve što njiva rodi pripada vlasniku bez obzira da li je to sam posadio ili je zrno donijela ptica. Budući da je Marija bila Josipova žena, onda i sin koga je rodila pripada Josipu. On je to očinstvo prihvatio u poniznosti duboke vjere i poučen od Boga iako je bio u dilemi što učiniti kad se uvjerio da je Bog stavio svoju ruku na Mariju. Zbog toga misna liturgija na Josipa, koji je bio pravedan pred Bogom, s pravom primjenjuje Pavlov nauk o Abrahamu, praocu naše vjere, koji se nadao protiv svake nade. Kao što je Abraham na temelju pravednosti vjere postao ocem mnoštva naroda, tako je i Josipu, koji je također bio pravedan pred Bogom sam Bog povjerio početak našega spasenja (zborna) i pokazao vjernu skrb za Isusa i Mariju. Gledajući u tako blistav primjer, Crkva moli da joj Bog, po zagovoru sv. Josipa, pomogne vjerno čuvati i vršiti djelo spasenja.

Službeno štovanje sv. Josipa u liturgiji se pojavilo dosta kasno. Najstarije potvrđene tragove štovanja Zaručnika Blažene Djevice Marije nalazimo u koptskim kalendarima iz 8. stoljeća i to na 20. srpnja. Na današnji datum, 19. ožujka, prvi put susrećemo u 12. st. kada su križari u Nazaretu sagradili crkvu njemu u čast.

Koncem 15. st. papa Siksto V. je proširio taj blagdan na čitavu Crkvu. Hrvatski ga je sabor 1687. g. proglasio zaštitnikom hrvatskog kraljevstva, a papa Ivan XXIII., na prijedlog mostarskog biskupa Čule, 1962. g. unosi njegovo ime u Rimski kanon. Blagdan Sv. Josipa Radnika 1. svibnja uveo je papa Pio XII. 1955. što je, zbog nepotrebnom udvajanja, ukinuto u obnovljenom kalendaru.

Iz predaje da su mu na smrti bili Isus i Marija, postao je veoma popularni zagovornik dobre smrti. 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas88
Ovaj mjesecOvaj mjesec53589
UkupnoUkupno6813809

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 34 

Administrator

franodoljanin@gmail.com