Majka Crkve (1.)

Bogorodica je majka Kristova koji je glava Otajstvenoga tijela Crkve u koju ulaze svi krštenici.  Ona je istovremeno “majka i udova Kristovih … jer je ljubavlju sudjelovala da se u crkvi rode vjernici, koji su udovi one Glave” (sv. Augustin). Prigodom zatvaranja trećeg zasjedanja Drugoga vat. sabora 1964. g. papa Pavao VI. o tome reče: “Na isti način na koji je božansko majčinstvo utemeljenje njezina posebna odnosa prema Kristu i njezine prisutnosti u djelu ljudskog spasenja koje je priveo kraju Isus Krist, jednako je tako božansko materinstvo glavni izvor odnosa između Marije i Crkve. A to stoga jer je Marija Majka Krista, koji u trenutku utjelovljenja u njezinu djevičanskom krilu postaje glava svojega otajstvena Tijela, Crkve. Marije je, nadalje, majka i vjernika i svih pastira, to jest cijele Crkve.” Tom prigodom je Pavao VI. zaželio da “tim slatkim imenom već sada sav kršćanski narod još više časti Bogorodicu”. 

Duhovski ponedjeljak

Na molbu pokojnog kardinala Kuharića, Kongregacija za bogoštovlje 1979. g. određuje da se u svim biskupijama na teritoriju bivše Jugoslavije blagdan Marije Majke Crkve slavi u ponedjeljak po Duhovima. Da bi se obogatila i unaprijedila marijanska slavlja svete godine pomirenja 1975., priređen je obrazac misnog slavlja i uvršten u Rimski misal među zavjetne mise BDM. U njoj su istaknuta četiri momenta povijesti spasenja:

-          utjelovljenje Riječi kada je Marija “neokaljana srca primila, u djevičanskom krilu začela i rodivši Krista u njemu njegovala početak Crkve” (predsl.);

-          muku Kristovu u kojoj je Isus Mariju postavio i za našu majku (zborna, pričesna, presl.);

-          izlijevanje Duha kada Marija svoje prošnje sjedinjuje s učenicima i tako postala uzor Crkve moliteljice;

-          uznesenje na nebo što je znak proslave svih putnika prema vječnoj domovini (predsl.).

Zbog toga kršćani s pravom mole Boga za  “čisto i poučljivo srce da bi vjerno vršili njegove zapovijedi, nadasve ga ljubili i braći u potrebama pomagali”. U tome je Marija uzor i zagovornica.

Na misi kojom je zaključio III. sjednicu Drugoga vatikanskog sabora, 21. studenoga 1964., papa Pavao VI. izjavljuje da je presveta Marija Majka Crkve, tj. svega kršćanskoga naroda, i vjernika i pastira, koji je nazivaju ljubljenom majkom. U istom je govoru Papa odredio da tim slatkim imenom već sada sav kršćanski narod još više časti Bogorodicu. Taj naziv je po prvi put svečano proglašen upravo tom prigodom. Pavao VI. će ga još jednom ponoviti u nagovoru 8. prosinca 1975. prigodom desete obljetnice završetka Drugoga vatikanskog sabora: Ako je Marija majka Kristova po tijelu, onda je ona i duhovna majka toga tijela kome i sama, na izvanredan način pripada kao kći i sestra.

Majka Glave i udova

Potaknute tim riječima, mnoge su redovničke zajednice i pokrajinske crkve počele štovati Blaženu Djevicu kao Majku Crkve. Za svetu godinu pomirenja 1975. odobren je misni obrazac pod tim naslovom i uvršten u Rimski misal među votivne mise Blažene Djevice Marije. Zauzimanjem kardinala Franje Kuharića, papa Ivan Pavao II. 5. ožujka 1979. odobrava za čitavo područje Biskupske konferencije bivše Jugoslavije da se uvede blagdan Blažene Djevice Marije Majke Crkve i da se svake godine slavi na ponedjeljak poslije Duhova.

Time nije proglašen nov sadržaj kršćanske vjere nego je samo jače istaknut jedan vid tradicionalne kršćanske vjere. Zbog toga Pavao VI. samo potiče da kršćanski narod još više časti Bogorodicu. Taj vid je jasno istaknut u liturgijskim obrascima svetkovine Svete Bogorodice na osmi dan Božića, kada se kršćani slaveći majčinstvo Djevice Marije klanjaju njezinu sinu Kristu Gospodinu (pozivnik u časoslovu).

Polazeći od vjerničkog tumačenja otajstva utjelovljenja Riječi Božje da je Marija začela Riječ Božju corde et corpore = srcem i tijelom, mišlju i djelom, teološko razmišljanje i otajstveno produbljivanje proširuje to materinstvo na sve one koji riječ Božju slušaju i opslužuju (Lk 11,28). To je već sadržano u kršćanskom vjerovanju u otajstvenost Tijela Kristova prema glasovitu Augustinovu izričaju Christus totus = cjeloviti Krist, Glava i udovi, tj. Krist i mi vjernici. Ona koja je majka glave, majka je i svih njegovih udova, a to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti (Lk 8,15).

U predslovlju mise “Marija slika i Majka Crkve”, o Mariji ispovijedamo: Ona je tvoju Riječ neokaljana srca primila, u djevičanskom krilu začela i rodivši Krista u njemu njegovala početke Crkve. Ona je pod križem primila oporuku svoga Sina i sve ljude prihvatila za svoju djecu, koja se smrću Kristovom rađaju na nebeski život. Ona se pridružila molitvi apostola kad su čekali obećanog Duha i postala uzor Crkve koja se moli. Uznesena u nebesku slavu, ona majčinski ljubi Crkvu koja putuje svijetom prema domovini, dok ne svane slavni dan Gospodinova dolaska. 

Majka Crkve – slika ili stvarnost?

Ugledajući se na Mariju, majku Kristovu, i nasljedujući njezinu djelotvornu vjeru, Crkva također postaje majka što rađa djecu Božju. O tome Oci Drugoga vatikanskog sabora rekoše: Crkva promatrajući Marijinu otajstvenu svetost i nasljedujući njezinu ljubav, i vjerno izvršavajući Očevu volju, po vjerno primljenoj Božjoj riječi i sama postaje majkom: jer propovijedanjem i krštenjem rađa na nov i besmrtan život djecu začetu po Duhu Svetomu i od Boga rođenu. (LG 64).

Crkva postaje majkom time što nasljeduje Mariju u djevičanskom materinstvu po vjeri, ljubavi, poslušnosti, po vjerno primljenoj Božjoj riječi. Marijino materinstvo je predložak za sliku majke Crkve. Crkva je samo Marijina kopija.

U osmom poglavlju LG, što raspravlja o mjestu i ulozi Blažene Djevice Marije u otajstvu Krista i Crkve, izbjegnut je izraz “Marija majka Crkve”. Komentirajući to, Otto Semmelroth piše: Da bi se razjasnilo to što je Marija prozvana Majka izvan svoga odnosa s Isusom, radi se o figurativnoj tvrdnji i usporedbi. Slike i sličnosti uvijek vrijede samo pod određenim vidom gledanja i uvažavanja. Auktori nekih tekstova – rijetki i ne tako drevni – što Mariju nazivaju “Majkom Crkve”, uvijek su bili veoma određeni … Mi možemo pristupiti promatranju Crkve  s različitih polazišta. Već Augustin govori da Crkva igra ulogu majke i djece. Shvaćena u svojoj potpunosti, ona je majka; ukoliko je promatramo u zajednici pojedinaca u njezinu krilu, ona se poistovjećuje s djecom. Crkva kao postojeća zajednica spasenja pojedincima je duhovna majka u čijem majčinskom krilu pojedini vjernici postaju djeca po sudjelovanju na Kristovu nadnaravnom  životu.

Prema najdrevnijoj predaji oni postaju preporođeni na život milosti u takvu majčinskom krilu Crkve po krštenju. Tako promatrana, Crkva je duhovna majka vjernika. Pretpostavimo li  da je u skladu s katoličkim pojmom Crkve promatrati je kao zajednicu koja postoji prije pojedinaca, dok je protestantsko poimanje promatra prvenstveno kao zbir pojedinaca, uočavamo da mogu iskrsnuti poteškoće nazvati Mariju majkom Crkve … Ako pak pod pojmom “Crkva” mislimo na jedinstvo mnogih  pojedinaca – što nije nemoguće spojiti ni s katoličkim poimanjem, a nije posve neobičan ni u modernom okruženju, obilježeno individualističkim poimanjem spasenja - možemo Mariju nazivati i Majkom Crkve čije je materinstvo nesumnjivo duhovno. (LThK, Das zweite vat. Konzil, t.1, 338-340).

Djeca dviju majki

Marijino majčinstvo uvijek promatramo u odnosu na Krista i Crkvu. Radi se o jednom materinstvu u dvije faze. Djeca smo dviju majki i njih obje rađaju “čitava Krista”. Ta je ideja osobito razrađena u teološkim spisima sv. Ambrozija i Augustina te sažeta kod srednjovjekovnih teologa i mistika. Sv. Beda Časni veli: Sve dosad i sve do svršetka vremena Gospodin se ne prestaje začinjati u Nazaretu i rađati u Betlehemu, jer svaki slušač koji ubere cvijet Riječi postaje kuća kruha (=Betlehem). Crkva dnevno začinje Krista vjerom u djevičanskom krilu; rađa ga krštenjem. Svaki dan nas začinje roditeljka Crkva Božja na djevičanski način snagom Duha Svetoga … nasljedujući Mariju vazda Djevicu, koja rodi djevičanski bez bolova. Razmatrana teološka načela podloga su trima molitvenim obrascima u Zbirci misa o BDM pod naslovom “Blažena Dj. Marija slika i majka Crkve”. 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas182
Ovaj mjesecOvaj mjesec62991
UkupnoUkupno7052722

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 58